Zaronite u svijet zvuka

Možda, kažem možda, da se malo više čita, možda ne bismo bili na pragu trećeg svjetskog rata 13/9/2024

S Koranom Serdarević Svilar i Zoranom Ferićem o budućnosti čitatelja

Poražavajući rezultati državne mature iz hrvatskog jezika ovog su ljeta u medijski fokus iznova vraćali pitanje gotovo umirućeg čitanja u maturanata, mladih, ali i odraslih, zapravo - svih nas.U knjizi ‘Čitatelju, vrati se kući’, Maryanne Wolf posvećuje se ugrozi dubinskog čitanja, odnosno njegovog najuzbudljivijeg procesa, a to je naša sposobnost da stvaramo slike dok čitamo. Naš um čitajući konstruira slike kroz brižno odabrane osjetilne detalje prenesene samo pročitanim riječima. Wolf navodi za primjer jednu od najsnažnijih i najkraćih priča ikad napisanih koju je Ernest Hemnigway sastavio iz oklade: Na prodaju: dječje cipelice, nikad nošene. Koliko je slika čitanjem ove rečenice konstruirao današnji prosječni čitatelj?Prevlast hipertekstualnog čitanja, čitanja u više tabova, u letovima kroz kratke tekstove interneta, u potrazi za boldanim riječima, počecima i završecima poglavlja, prevlast kratkih videa, fotografija i drugih digitalnih sadržaja duboko je snizila prag dosade današnjeg čitatelja, te ozbiljno ugrozila mogućnost razumijevanja kompleksnog teksta, sposobnost dubinskog čitanja i stvaranja slika prema pročitanim riječima. Današnji čitatelj izvrstan je u brzoj izmjeni zadataka, traži visoku razinu stimulacije, a potreba za stvaranjem slika gotovo je nestala, jer su one uvijek ispred njega - udobno smještene u čitateljskim dlanovima. Možemo li onda očekivati da naši mladi, naši osnovnoškolci, ili njihovi roditelji, danas čitaju jednako kako su čitale generacije prije njih? Činjenica je da, zapravo, danas “čitamo” konstantno. Mladi vjerojatno čitaju i upijaju više informacija no svi njihovi preci zajedno - ali ne čitaju dovoljno dobro za ispit iz državne mature, čija su očekivanja osmišljena prema njihovim sposobnostima i mogućnostima, za njihovu naobrazbu i daljnji uspješan razvoj višeg obrazovanja. U čemu leži problem? Trebamo li i dalje očekivati da će maturanti, među kojima su, napomenimo usput, podjednako i gimnazijalci i strukovnjaci, sljedeće godine pročitati Zločin i kaznu? Ili možemo pretpostaviti kako se poveći romani, poput onih kakve je pisao Dostojevski, neće više naći na ispitu državne mature? Sjetimo se, svaki peti maturant esej je napisao ispod praga prolaznosti. Njih 5000, odnosno svaki šesti od skoro 30.000 polaznika, dakle njih 17.6 posto, za esej je dobio nula bodova, što će reći da su ili predali prazne papire, ili napisali nedovoljan broj riječi. Zastrašuje i porast; lani je takvih maturanata bilo tek 7.3 posto.Uoči nove školske godine otvaramo seriju tekstova o čitanju u izmijenjenoj kulturi današnjice. Pitamo se hoće li nas u 2025. dočekati isti, možda čak i gori rezultati državne mature, ima li rješenja  zabrinjavajućem padu čitanja i upiremo li prstima u prave “krivce” ovakvog  opasnog trenda? O kulturi čitanja i njezinoj budućnosti razgovaramo sa srednjoškolskim profesorima bliskima književnoj produkciji, piscima Koranom i Zoranom.Zoran Ferić: I mene su ove godine rezultati mature iz hrvatskog jezika dobrano iznenadili, iako ne bi trebalo jer radim s tom djecom i trebao bih lakše razaznati trendove i probleme od ljudi koji ne rade u školi, ili ne rade s tim uzrastom. Sve ovo što nabrajate itekako ima utjecaja, a to je okolina, digitalna transformacija, kurikulumi… Naime, većina ljudi koji su upućeni u problem slaže se s tim da je razloga više i da su kompleksni. U prvom redu to je status knjige i čitanja i to u europskom i svjetskom kontekstu, a posebice kod nas. Jezik se uči između ostaloga i čitanjem i govorenjem i pisanjem, a bojim se da su sva tri segmenta u odrastanju novih generacija deficitarna. Djeca ne čitaju ili čitaju samo neki, manjina. (...) Riječi, konstrukcija rečenice, sposobnost razumijevanja kompliciranijih tekstova, sve to dolazi s vježbom, dakle čitanjem. Ako to izostane, jezik će biti manjkav. I sve više strani jezik. U posljednjih nekoliko godina u školi, kad čitamo s djecom neki tekst, moramo se ponašati kao da je to tekst na stranom jeziku. Moramo prvo objasniti nepoznate riječi. I to ne bi bio problem da te riječi nisu sasvim obične riječi. Recimo, barut, recimo kočija, ili kao što je bio slučaj na maturi, žrtva, ili požrtvovnost. Duboko je zabrinjavajuće da nove generacije ne razumiju riječ žrtva, ili požrtvovnost, kraj tolikog vjeronauka u školi i, konačno, kršćanske kulture u kojoj mislimo da živimo. Na to se nadovezuje, dakako, i digitalni svijet u kojemu se tekst pretvara u poruku, ili nekoliko riječi uz sliku. Izvor: TPORTAL.HR / Autor: MATEJ GRGIĆPrilikom intervjua za N1 Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO), kazao je kako su za uspjeh na državnoj maturi dvije pretpostavke morale biti zadovoljene: prva, da je učenik djelo pročitao i druga, da ga je nastavnik naučio pisati esej. Ipak, svi se stručnjaci slažu da se složenost problema teško može predočiti samo u te dvije dimenzije. Kad razmatramo očiti trend pada kulture čitanja kod mladih, mi skrivamo, smatra Korana Serdarević Svilar, vlastito licemjerje.Korana Svilar Serdarević: Nisam sklona openkavati mlađe generacije u tome kako gledaju na knjige i čitanje, meni se čini da su tu odrasli zapravo veliki licemjeri, jer evo, od mojih prijatelja, koji su svi fakultetski obrazovani, možda njih 5% čita. Ako pogledate mlade koji ipak tu i tamo moraju pročitati tu svoju lektiru, opet ispada da čitaju više nego odrasli. Stoga, stanimo malo na loptu. Naravno da oni čitaju teže zato što im se mozak navikao na rečenice i sadržaje koje gledaju neprestano na smartphone-ima. Po meni je mobitel najveće zlo koje se dogodilo, a kako ćemo ga suzbiti i dovesti pod kontrolu, zaista nemam blage veze. To je kao da smo pustili zvijer i gledamo kako harači i sada pokušavamo trčati za njom i staviti joj brnjicu. Naime, mozak funkcionira tako da se prilagođava, valjda je to dovoljno jasno i najvećim laicima… Ako, na primjer, cijelo vrijeme čitate vijesti od kakvih osamdeset znakova, probajte nakon toga sjesti pa pročitati Krležu, da ne kažem Prousta. Naravno da nećete moći. Na nekakav sadržaj koji je kompliciraniji se mozak treba navikavati. Znači, treba se čitati postepeno, sve teže sadržaje, da bi se onda jednog dana moglo pročitati Zločin i kaznu, ili Marinkovića. Vi ne možete od djeteta koje non-stop gleda sadržaje na TikToku i komunicira u tri minijaturne rečenice, tražiti da razumije Ranka Marinkovića. Trebali bismo promijeniti čitav pristup i iznova ih učiti čitati. Trebali bismo biti svjesni toga što se događa. Nastavnici prvenstveno, jer nitko drugi neće za njih to napraviti. Vidjeli smo kako je reforma prošla.Ja na satu s maturantima pročitam odlomak, pa mi ga oni prepričavaju. To je nešto što se prije radilo u nižim razredima osnovne škole. Ali sada je nužno potrebno, zato što oni moraju naučiti svoj mozak da prima sadržaj. I tek onda možemo tražiti od njih da čitaju. I naravno, nije svrha čitanja samo ih obrazovati u smislu kanona, ili hrvatstva. Svrha čitanja bi trebala biti da shvate što žele čitati. Da postanu čitatelji onoga što njih zanima jednoga dana kao odrasle ljude. Ja, recimo, nisam čitateljica nekakvih trilera, i onda ne čitam trilere, međutim, jesam čitateljica, i to, vjerojatno, profesionalna čitateljica. Dakle cilj bi trebao biti naučiti ih čitati i pomoći im da pronađu čitati ono što vole, pa će možda biti bolje.Autorica: ADRIJANA VIDIĆ Od spomenutih krivaca iz redova školskog osoblja, put “zločina” često vodi i do roditelja koji sami ne čitaju, zatim je tu digitalna transformacija svijeta kojoj svjedočimo, pa hiperpozornost, TikTok… Zvijer, kako ju naziva Korana Serdarević Svilar, kojoj sada pokušavamo staviti brnjicu na usta, odavno je, čini se, utekla.Zoran Ferić:Negativne posljedice koje prati pad kulture čitanja itekako su vidljive. U prvom redu u općoj pobjedi gluposti nad pameću. Recimo, niska politička kultura i strašne mogućnosti manipulacije. S jedne strane suvremeni ljudi su puni bijesa i potrebe da se bore za neke vrijednosti, a s druge zaglupljeni, nenačitani, naivni i time sve opasniji. Trump i svi oblici trampovštine ne bi bili mogući u svijetu u kojemu ljudi barem malo više čitaju. I to čitaju knjige, novine, časopise, ozbiljne portale, a ne samo ono što im nudi nekakav alogritam. Pa i ako se danas složimo da je zatvaranje svijeta zbog covida bilo pretjerano, užasava spoznaja da je toliko velik dio čovječanstva povjerovao da je covid zavjera, da ne postoji. Vojna vozila noću voze mrtve iz nekog talijanskog grada, a zadojeni idioti misle da bolesti nema. Po tome smo vidjeli da je danas moguće kritičnu masu ljudi uvjeriti u bilo što: da su svi Ukrajinci fašisti, da su Palestinci teroristi i s druge strane, da postoji globalna židovska zavjera, da Auschwitz i Jasenovac nisu postojali,  da je Bog doslovno stvorio zemlju u sedam dana, i konačno, da je zemlja ravna ploča. Možda, kažem možda, da se malo više čita, možda ne bismo bili na pragu trećeg svjetskog rata. Kako onda, u svijetu u kojem smo tri sekunde skrolanja ili tri klika udaljeni od teorije zavjera ili, kako ističe Ferić, manipulativne političke agende, ipak raditi na razvoju kulture čitanja? Pitali smo naše sugovornike kako oni svoje srednjoškolce nastoje potaknuti da vrijeme podare knjigama.Korana Svilar Serdarević:Još od razdoblja prije reforme puno ulažem u slobodne lektire. One mogu biti takve da postoji nekakav izbor koji učenici čine sami, uz pomoć preporuke roditelja ili vršnjaka, a postoji i slobodna lektira gdje ja preporučim po svom izboru pet knjiga, ukratko im objasnim o čemu se radi, a potom oni glasaju koju će čitati. I postoji apsolutno slobodna lektira gdje svatko donese što god hoće. Ja nekako volim tu lektiru koja je vršnjački nagovor, u tom slučaju oni najviše biraju lektiru koja je za njihov uzrast, nekakav young adult, SF, fantasy, na tom tragu. Učenici predstavljaju svoju knjigu pred razredom, pa tako i nagovaraju druge da čitaju. (...)  To se pokazalo uspješnim zato što mi se dogodi da učenik koji nikad nije volio lektiru kaže da je cijelu noć bio zatvoren u WC-u samo zato da bi ju mogao pročitati do kraja. Što je velika stvar, tu se dogodi jedan break through jer učenik shvati da je knjiga nešto što može biti napeto, zabavno, nešto što želiš, nešto što je… mogu reći i seksi. Na taj način razvijam tu ljubav prema knjizi koja njima hrani tinejdžersku znatiželju, ali naravno da im ne podilazim u potpunosti, čitamo i knjige koje su kanonske, ozbiljne i kvalitetne knjige, na književno-umjetničkoj ljestvici. I radim tako da nikad ne žurim. Nekad radimo jednu knjigu dva tjedna, zato što idemo malo po malo. Ponekad, kada čitamo teški tekst, recimo Hamleta, onda čitaju skupa sa mnom, čin po čin, i analiziramo. Mislim da je jako važno biti prisutan u njihovom čitanju djela koja su jako komplicirana - i neprestano ih voditi, pa tek onda dati nekakvu zaključnu interpretaciju djela u cjelini. Nažalost, čini mi se da puno satova lektire postane samo taj završni korak - sat lektire postaje samo zaključna interpretacija, bez prethodnog procesa u kojem je profesor prisutan. (...) Pokušavam biti realna. Dogodi se, naravno, da ne stignem obraditi sve što bih trebala obraditi zato što tu dam puno više vremena, i onda nešto skratim na svoju ruku, nešto sažmem… Mislim da je to poanta, ako želite biti dobar profesor, onda morate odgovarati na ono što je potreba tog trenutka. A mislim da potreba ovog trenutka nije da im ja četiri sata objašnjavam morfemsku analizu riječi, nego da je potreba da im ja četiri sata objašnjavam kako je povezan slijed rečenica uzročno-posljedičnom vezom. Eto, nekako radim po duhu.Autorica: ADRIJANA VIDIĆU nešto ambicioznijem sastavu no što je naš, struka se odavno bavi pitanjem čitatelja i načina čitanja u njegovoj budućnosti, no ni među ambicioznijima ne manjka onih koji dijele pesimističan pogled na budućnost knjige, poput nastavnika Ferića.Zoran Ferić:Nažalost, više ne znam kako motivirati djecu da čitaju. Ali to što ja više ne znam kako i nije neki problem jer uskoro idem u mirovinu, ali ni mlađe kolegice i kolege ne znaju kako. Doista, imao sam neke iluzije o tome da su najveći krivac kurikulumi i da će djeca radije čitati kad im se ponudi tekstove koji su bliže njihovom iskustvu. Ispostavilo se da to i nije baš istina. Svakako, trebamo se kao struka zalagati za suvremenije tekstove, to vjerojatno i pomaže, ali moje iskustvo je, bojim se, dosta depresivno. Naime, testirao sam  nekoliko razreda i nekoliko generacija, odmah na početku školske godine u prvom razredu gimnazije. Radimo jedan moderni roman, koji je prošlim generacijama, pa i mojoj, bio kultna knjiga, Lovac u žitu, i jedan tradicionalni. Prije je to bilo Zlatarovo zlato, a danas je roman Posljednji Stipančići. I kad pitam djecu koji vam je bolji, koji ste radije čitali, polovici njih je bolji Posljednji Stipančići. Radili smo, recimo, za lektiru Matoševu novelu Cvijet sa raskršća, a onda sam im dao Carverovu Katedralu. Pola ih je opet reklo da im je Carver dosadan, i da je bolja priča Cvijet sa raskršća. Tad sam shvatio, da im je zapravo i jedno i drugo dosadno zato što ima slova. Da bi se uopće došlo do likova, karakterizacije, sižea, stila, treba nešto razumjeti. Stvar šepa, bojim se, na osnovnoj razini. Ne, nemam ništa optimistično. Izvor: TPORTAL.HR / Autor: MATEJ GRGIĆAko stvar šepa na osnovnoj razini, ako čitatelji budućnosti maltene ovise o karizmi,  snalaženju i kreativnosti pojedinih profesora, tko će sutra čitati klasike i ozbiljne knjige? Kralj Lektira na TikToku prepričao je Dostojevskog u pet minuta i zaradio vrtoglavih 780 tisuća pregleda. Državnu maturu iz hrvatskog jezika ove godine nije prošlo više od 10 000 učenika i vrlo je vjerojatno da Kralj Lektira mnogima od njih bio jedini mentor. Očekuje li nas u budućnosti prilagodba ispita, knjiga, ponovna reforma - odnosno, ima li lijeka?Zoran Ferić:Bojim se da će se ovaj trend nastaviti, ako se ispiti ne prilagode. Što, dakako, nema smisla. Ne bi se valjalo prilagoditi neznanju jer onda stvarno srljamo u propast. Ovako barem možemo detektirati probleme i možemo nešto poboljšati. Problem ovdje nije samo u neučenju, iako jest i u tome. Nego u temeljnom nerazumijevanju jezika, govora ili pisanja. Jezična kultura i kompetencije stječu se i kroz medije. Bojim se da se ni tu nemamo čemu nadati jer razina pismenosti u medijima nikada nije bila niža.Korana Svilar Serdarević:Ne postoje alati, ne postoje nikakve metode zastrašivanja, ne postoje ocjene, ne postoje nikakvi novi sustavi koje ćemo mi uvesti, da bismo poboljšali čitanje. Čitanje i ljubav prema knjizi, ljubav prema hrvatskom jeziku kao predmetu može napraviti prvo roditelj kod kuće i onda nastavnik u školi. To je tako bilo oduvijek, i tako će vam uvijek i biti. Ako nađete nekoga tko je zaljubljenik u knjige vjerojatno će vam reći da su roditelji doma čitali, da je naučio čitati kad je bio mali, ili će reći da je imao super profesora, taj neki put u djetinjstvu će postojati. Vrlo teško će netko postati čitatelj u 45-oj. Isto tako, ako doma imate roditelje apsolutno nezainteresirane za čitanje, koji pritišću dijete da čita samo zbog škole, ono će nakon škole prestati čitati. Nama to nije cilj. Nama nije cilj niti da oni prođu na maturi, nama bi trebao biti cilj da dobijemo djecu koja kao odrasli ljudi mogu smislen, donekle kompliciran tekst pročitati, razumjeti, sažeti, izvući mu osnovnu misao. Isto tako, da dobijemo ljude koji su dovoljno pismeni da mogu vlastite misli oblikovati na papiru. Pisana komunikacija u svim svojim oblicima nije samo pisanje eseja, pisana komunikacija je razumijevanje reklame, marketinških slogana, razumijevanje političkih govora, parola, pisanje mailova, zamolbi za posao, motivacijskih pisama… to je sve nužno za razumijevanje ovog svijeta. Razumijevanje čitanja je razumijevanje kulture u cjelini. Hoćete li vi pritom širiti svoje poglede, čitati još i velike pisce, ili ćete čitati da biste se zabavljali, možda radi nekakvog psihičkog mira, koji se ostvaruje u trenutku čitanja (ako ste dovoljno koncentrirani da okrećete stranice i da se malo odmaknete od svega), sve to je blagoslov, nevjerojatan. Ali mislim da prvenstveno trebamo njih naučiti čitati da bi mogli razmišljati svojom glavom. (...)Ako lijeka, u suštini, među poznatim nam alatima koji su već sastavni dio kurikuluma nema, postoji li prostor da se mladi potaknu na druženje s literaturom kroz audio knjige? U kurikulumu koji je namijenjen djeci navikloj na beskonačne vizualne stimulacije i digitalnu konzumaciju sadržaja, novi mediji jedva su prisutni. Bi li slušanje audio knjiga mogla biti tema, makar motivacijska poluga za školski sat? Korana Svilar Serdarević:Mislim da nikakvi posebni alati tu ne mogu pomoći, mislim da je to stvar koja se generacijski razvija, preko obitelji. (...) Možda bi mladima to sjelo, ali mislim da niti jedan alat nije magični štapić koji će sad stvoriti čitatelja. (...)Brojna istraživanja, provedena u zemljama gdje su djeca izložena bogatoj ponudi audio knjiga, dokazala su da zvučni format knjige razvija čitateljske sposobnosti kod djece, lako rasplamsava do tad nepostojeću čitateljsku strast, razvija njihovu maštu, a čini ih i sposobnima sudjelovati u nastavi lektire, jer slušajući audio knjigu čak i oni koji imaju poteškoća s čitanjem zaobilaze dekodiranje teksta i formiraju vlastite misli o lektirnom naslovu - razvijaju kritičko mišljenje i šire razumijevanje teksta, što bi, čini nam se, također trebala biti svrha lektirnog sata. U Hrvatskoj je još 2020. godine, u Prvoj gimnaziji Varaždin, provedeno istraživanje s 39 učenika koji su poslušali “Sjećanje šume” Damira Karakaša, umjesto da su ga čitali. Njih preko 80% ocijenilo je audio knjigu prikladnim alatom u nastavi ocjenama 4 ili 5.  Pitamo se koliko će dugo trajati bijeg od novih pristupa koji bi, možda, kažemo možda, preokrenuli trend i smanjili jaz između moralnih dvojbi devetnaestostoljetnih klasika i anksiozne svakodnevice današnjih tinejdžera.

Ljeto koje dobro zvuči: Publicistika 20/8/2024

Publicistika posvećena čovječanstvu, prošlosti, sadašnjosti i potencijalnoj budućnosti

Donosimo preporuke ljubiteljima publicistike iz kataloga audio knjiga book&zvook biblioteke: Yuval Noah Harari: Sapiens: kratka povijest čovječanstvaSlušaj ovdje!Višemilijunski Hararijev bestseler osporava sve što znamo o čovjeku. Renomirani povjesničar u ovoj audio knjizi istražuje tko smo, kako smo došli ovdje, kamo idemo, što nas čini briljantnima, a što smrtonosnima - što nas čini Sapiensima? Zemlja je stara 4,5 milijarde godina. U samo djeliću tog vremena osvojila ga je jedna vrsta među bezbroj drugih: mi. Mi lutamo Zemljom svega 200 000 godina - ali smo u to vrijeme učinili više da promijenimo lice planeta nego bilo koje drugo stvorenje. U svom provokativnom bestseleru Harari upućuje slušatelje na putovanje kroz povijest čovječanstva, od kamenog doba do danas.Vrsni domaći spiker Janos Römer vješto nas vodi kroz ovaj temeljit, istraživački rad, koji nam u hrvatski jezik stiže u vrckavom prijevodu Predraga Raosa, i svojom intelektualnom izvedbom nalazi savršen ton za ovu zadivljujuću audio knjigu.  Riccardo Staglianò: GigakapitalistiSlušaj ovdje!Pandemija koju mnogi nisu preživjeli pojedincima je, kojima Staglianò posvećuje svoj naslov, bila božji dar. Jeff Bezos dodao je osamdesetak milijardi dolara svom već pozamašnom bogatstvu. Elon Musk ga je na trenutak prestigao kao najbogatijeg čovjeka na svijetu. Virtualna nacija od gotovo tri milijarde korisnika koju je osnovao Mark Zuckerberg, da je stvarna, bila bi najmnogoljudnija na svijetu. Bill Gates je… Bill Gates.  “Ovom ću knjigom pokušati skicirati identikit apsolutnih prvaka tog novog soja ultrabogataša. Ne iz klasne zavisti – prilično sam zadovoljan novcem koji imam i ne vidim ništa loše u tome što postoje ljudi koji ga imaju mnogo više – nego zato što mi se čini da bogatstvo Billa Gatesa, Jeffa Bezosa, Elona Muska, Marka Zuckerberga i njima sličnih nije kompatibilno s demokracijom. U smislu da se te zastrašujuće količine novca neizbježno pretvaraju u jednako zastrašujuću moć. Pri čemu mislim i na moć interveniranja u donošenje zakona koji, primjerice, propisuju koliko tko poreza mora platiti (vrijedi napomenuti kako sva ta gospoda imaju najmanje dva zanimanja: svoj posao i i izbjegavanje poreza). Motiv koji se provlači kroz biografije svih njih, a koji je novost, jest da je riječ o privatnim osobama kojima je dopušteno ono što je nekad bilo dopušteno samo državama." (Riccardo Staglianò)Fantastično djelo o neukrotivom rastu gigakapitalista slušajte u interpretaciji Stagianòovog kolege, novinara Hrvoja Krešića.Ece Temelkuran: ZajednoSlušaj ovdje!U 2020. demonstracije diljem svijeta otkrile su nejednakosti utkane u samo tkivo društva. Požari koji su poharali Australiju i Kaliforniju ukazali su da se nalazimo usred klimatske katastrofe. Globalna pandemija nam je pokazala koliko su nam ekonomije nesigurne, a teorije zavjere koje su se plele oko američkih izbora dokazale da se isto može reći i za demokratska društva.U deset eseja objedinjenih u knjizi Zajedno, Ece Temelkuran dotiče se nekih od ključnih problema današnjice i nudi svoje prijedloge kako pristupiti njihovom rješavanju, traži odabir odlučnosti namjesto nade, prihvaćanje straha umjesto hladne udobnosti neznanja. Njezine riječi pročitala je novinarka i urednica, Mirjana Rakić. „Patimo od tuge koju možemo prevladati. Žudimo za slobodom koju još nemamo. Dokle mi sjećanje seže, to su bili osjećaji koje mi je Beethovenova glazba usadila u dušu. Nedavno, čitanje ove divne knjige Ece Temelkuran izazvalo mi je iste osjećaje.“ (Yanis Varoufakis)Jurica Pavičić: Knjiga o juguSlušaj ovdje!Novinar i pisac, scenarist i filmski kritičar Jurica Pavićić svoju višegodišnju analizu Mediterana i dalmatinskog juga sakupio je u „Knjizi o jugu“ gdje se u nizu eseja bavi temama svakodnevice Jadrana 20. stoljeća, od gastarbajtera preko vikendica do jadranske magistrale i bure. Mnogima blizak autorov kolumnistički rad u ovoj je knjizi dopunjen i s nekoliko autobiografskih eseja u kojima Pavičić propituje kako su ideologije i kolektivna povijest oblikovale sudbine njega i njegovih predaka.“Jurica Pavičić je fanatik zavičaja, ali to ne znači da stvarno misli kako to, taj zavičaj, nitko ne more platit, niti mu je svaki suhozid važniji od interneta. Sasvim suprotno: „Knjiga o jugu“ je oda jugoslavenskoj i socijalističkoj industrijalizaciji, urbanizaciji, konceptu javnog stanovanja, spomeničkoj baštini socijalizma, velikim infrastrukturnim zahvatima – od hotela u okolici Makarske, preko Jadranske magistrale, pa do tvornica poput Dalmatinke ili Jugoplastike – uz kritički osvrt na negativne posljedice i pronalaženje tragova onih pozitivnih, od kojih je posebno važno žensko oslobađanje koje došlo kroz sinjske i druge proizvodne hale.” (Emir Imamović Pirke)Sapiens: kratka povijest čovječanstvaGigakapitalistiZajednoKnjiga o jugu

Ljeto koje dobro zvuči: nezaboravne glumačke izvedbe 18/8/2024

Ovog ljeta zavirite u nezaboravne glumačke izvedbe book&zvook audioteke

Naša audioteka bogata je izvedbama glumaca koji su snažno obilježili izvedbene umjetnosti naših prostora, a koji, nažalost, više nisu s nama. Danas se prisjećamo nezaboravnih glumačkih izvedbi koji zauzimaju posebno mjesto našeg repertoara audio knjiga, od Pere Kvrgića i Ivice Vidovića, do Mustafe Nadarevića i Nebojše Glogovca!MUSTAFA NADAREVIĆ čita “Sarajevski Marlboro” Miljenka JergovićaSlušaj ovdje!Ovaj “datum suvremene hrvatske proze”, kako ga nazivaju kritičari, najpoznatije je djelo Miljenka Jergovića, mozaik humornih i tužnih priča autobiografske intonacije, priča-portreta o živopisnim likovima i onih koje raščlanjuju političke uzroke rata u BiH. Pred vama je jedinstveno, audio izdanje ove knjige o vrtlogu bosanskog rata iz daha Mustafe Nadarevića.IVICA VIDOVIĆ čita “Što je muškarac bez brkova” Ante TomićaSlušaj ovdje!Prvi put, u ovom, gotovo kolekcionarskom book&zvook izdanju, domaćoj javnosti osebujne Tomićeve likove posthumno predstavlja umjetnik izrazite osjetilnosti, melankolično snen i sugestivan, dramski modernist čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti domaće filmske umjetnosti, glumac Ivica Vidović. Snimka datira iz 2010. godine i zauzima istaknuto mjesto u našem katalogu knjiga za slušanje.PERO KVRGIĆ čita “Anđela u ofsajdu” Zorana FerićaSlušaj ovdje!Ferićeva zbirka kratkih priča otvorila je, i definirala novu stranicu hrvatske proze i postavila ga kao majstora kratke forme - zbirka je gotovo dvije godine bila na prvom mjestu top lista hrvatske proze. U audio izdanju ove domaće književne uspješnice glumac Pero Kvrgić svojom je dojmljivom izvedbom Ferićevim likovima udahnuo autentičnu živost, pa se na trenutak može učiniti da su nam prišli, dali nam ruku. Ta ruka je glumčeva vještina kojom nas vodi meandrima njihove krhkosti.NEBOJŠA GLOGOVAC čita “Komo” Srđana ValjarevićaSlušaj ovdje!Valjarević se sredinom devedesetih strelovitom brzinom profilirao kao jedan od najvažnijih srpskih pisaca, a sličnom brzinom napustio nas je legendarni Nebojša Glogovac, iznenada preminuvši u 44. godini života. Iza sebe je ostavio beskonačno velik trag u filmskoj i kazališnoj umjetnosti, a u katalogu book&zvook audio knjiga uspješnicu “Komo”, specifičnog knjiškog autora Srđana Valjarevića. Rođen u Beogradu 1967. godine, vrlo brzo postao je jedan od najčitanijih srpskih pisaca, živio je u Berlinu, Amsterdamu, Grčkoj i Budimpešti, igrao nogomet za FK Radnički, radio kao autolimar i strojobravar, a jednim od najljepših životnih iskustava smatra petogodišnje konobarenje na Korčuli, gdje bi možda ostao i živjeti da nije izbio rat. Jedna od najemotivnijih scena u romanu „Komo“ povezana je s melodijom koju glavni junak prepoznaje kao onu s korčulanske katedrale.Sarajevski MarlboroŠto je muškarac bez brkovaAnđeo u ofsajduKomo

Ljeto koje dobro zvuči: Osobni razvoj kroz audio knjige 8/8/2024

Ovog ljeta zaronite u audio knjige koje povezuje tema osobnog razvoja

Izdavajamo nekoliko audio knjiga iz naše audioteke koje povezuje uvijek aktualna tema osobnog razvoja - a neke od njih autori su pročitali svojim glasom:DepraAleksandar Stanković: DepraAleksandar Stanković vodi nas u dojmljivu, hrabru i za hrvatsko društvo izuzetno važnu audio knjigu, kroniku dugogodišnje borbe s depresijom u intimnoj posturi, u dalekom krhkijem izdanju no što smo ga navikli gledati u slušati u ulozi novinara i urednika emisije Nedjeljom u dva.“Iznenadio me Aco, u prve dvije-tri stranice je rekao sve u čemu sam se našao, a to je da je sve krenulo napadom panike. Kada sam to pročitao bio sam sretan, ali na čudan način. Našao sam svoju patnju u njegovoj patnji. To je u biti bit toga što ova knjiga predstavlja. Mnogi ljudi će se naći u njoj i bit će im lakše.”  - Edo Maajka BlankFeđa Štukan: Blank“Blank” je još jedna audio knjiga u kojoj nas autor vodi kroz svoj život. Štukanov nevjerojatan put od ratnog rova, preko psihijatrijske bolnice, narkomanske ovisnosti i dramske akademije, do privatnog i društvenog samoostvarenja zgusnut je u 5 sati jednostavnih rečenica čiji ritam ima magijsku moć. “Najpotresniji dijelovi knjige možda i nisu oni ispovjedni i intimni, gledani unutarnjim očima, nego oni kad se uslijed neprestanog batrganja kroz život protagonistove oči podignu i svjedoče društvenim apsurdima, neuralgijama, osiromašivanju i klasnom raslojavanju. Pratimo ga u postrojbama mudžahedina, psihijatrijskoj ustanovi, kako tone u ovisnosti i pokreće sitni narko-biznis, nekoliko se puta izvlači pred overdoseom, gomila frendova mu je poumirala, kasnije postaje glumac, aktivist, skida se s droge, prebolijeva hepatitis C, gušterača mu je nagrižena, vozi paraglajdere i u ovom trenu okreće novu, praznu stranicu za ispisivanje – zato se po svemu sudeći knjiga zove "Blank" i nakon čitanja ostavlja katarzičan učinak. Priča je uvjerljiva, pripovijedanje teče, lik je živ, može ga se čuti kako viče, namirisati gnojne rane od uboda iglom, osjetiti šamare koje si lupa pred ogledalom.”- Nikola Leskovar, Lupiga(ne)SlomljenaTatiana Tajči Cameron: (ne)SlomljenaNezaobilazna zvijezda hrvatskog glazbenog svijeta - Tajči - kroz svoje dnevničke zapise, glazbu koju je snimila dvije godine nakon smrti vlastita oca opisuje svoj životni put od stanja depresije, anksioznosti i umjetničke blokade - do iscjeljenja. Svako poglavlje ove knjige punog naslova “(ne)Slomljena: Kako mi je tatina glazba pomogla u iscjeljenju” prati pjesma s njezinog istoimenog albuma.“Tajči predstavlja ranjivost i autentičnost. Presretna sam što je s nama podijelila plodove svog transformacijskog puta. Ovo djelo prava je multimedijska gozba ekspresivne umjetnosti – vješto upletenih priča, fotografija, pjesama i dubokih duhovnih razmišljanja. Prihvatite ovaj poziv i zaplešite s Tajčinim duhom ispunjenim ljubavlju! Zahvalna sam na ovom poklonu njene humanosti.“  - dr.Jamie Marich, klinička specijalistica za traume, autorica, umjetnica ekspresivne umjetnosti, The Institute for Creative MindfulnessŠto sam naučio na planiniMilan Majerović-Stilinović: Što sam naučio na planini“Ova knjiga je dnevnički zapis, putopis, self-help, poezija i proza, sve to i ništa od toga. Zbog nje mi se pišu nove pjesme, svira mi se usna harmonika na planinskoj stazi. Zbog nje želim kuću na Velebitu u kojoj ću svojoj kćeri pričati o tome što je sve barba Milan naučio na planini.”- Aljoša Šerić Početkom 2019. Milan Majerović-Stilinović pokrenuo je blog “Što sam naučio na planini” koji je poslužio kao osnova knjige pred vama. Njezino audio izdanje pročitao je sam, obogaćeno glazbom Mateja Meštrovića s albuma Zvuci Velebita i nagrađenog solo pijanističkog albuma Piano Waves. Kafić na kraju svijetaJohn Strelecky: Kafić na kraju svijeta. Pripovijest o smislu životaKafić na kraju svijeta mogli bismo imenovati Galebom Jonathana Livingstona za novi milenij. Strelecky svoj roman smješta u jednom kafiću u teškoj zabiti, gdje u jednostavnom miljeu, zajedno s kuharom, konobaricom i jednim gostom naručuje tri pitanja s dnevnog menija: Zbog čega si ovdje? Bojiš li se smrti? Vodiš li ispunjen život? Njegova knjiga oduševila je preko 6 milijuna čitatelja, prevedena je na 42 jezika, a svakom novom čitatelju garantira poticaj na razmišljanje o suštinskim životnim pitanjima, kao i poticaj za pozitivne promjene u vlastitim životima.Misli i postani bogatNapoleon Hill: Misli i postani bogatPrije mnogo godina Andrew Carnegie, tajkun koji se obogatio na čeliku, Napoleona Hilla je uputio u tajnu zahvaljujući kojoj je stekao basnoslovno bogatstvo. Carnegie, u ono doba jedan od najbogatijih ljudi, Hillu je potom povjerio zadatak da istraži metode koje su dovele do uspjeha 500 milijunaša diljem svijeta, kako bi na taj način ustanovili što im je zajedničko i razotkrili filozofiju uspjeha. Misli su djela, to je Napoleon Hill spoznao već početkom 20. stoljeća.  Stotinjak godina kasnije gotovo svaki čovjek zna da osobni uspjeh ovisi o ispravnom mentalnom stavu. Upravo su stoga toliko važni zakoni uspjeha koje je otkrio Napoleon Hill. Ako želite biti financijski neovisni i sami upravljati svojim životom, najbolje je učiti od majstora - čija je knjiga prodana u više od 100 milijuna primjeraka.Freud: AutobiografijaSigmund Freud: AutobiografijaOtac psihoanalize u svojoj se autobiografiji tek nekoliko puta osvrnuo na svoju osobnu povijest, ostavljajući prostor opisa njegova života prvenstveno za onaj profesionalni. U Post scriptumu iz 1935. godine piše: "Dvije se teme provlače kroz ovo moje djelo: moj životni udes i povijest psihoanalize. Obadvije su prisno povezane, kao što se to vidi iz mojega prikaza, jer je psihoanaliza postala sadržaj mojega života i, prema tome, nikakav moj osobni doživljaj nije vrijedan spomena ako ne zadire u područje mojeg naučnog interesa." Kroz Freudov život, i život psihoanalize, vodi vas glas Tomislava Rališa.Projekt EdenJames Hollis: Projekt Eden. U potrazi za magičnim Drugim“Projekt Eden” bogato je i nijansirano istraživanje ljudskog iskustva u kojem jungovski analitičar James Hollis preispituje kako ideje u koje sami sebe uvjeravamo, pojedinačno i kolektivno, igraju snažnu ulogu u oblikovanju naše percepcije svijeta i našeg mjesta u njemu, nudeći uvid u razne načine na koje iznova pokušavamo stvoriti izgubljeni osjećaj raja i s kojim izazovima se pritom suočavamo. Tvrdi da naše borbe i izazovi nisu znakovi neuspjeha, već prilike za rast i transformaciju, te navodi načine kako da pronađemo smisao kroz odnose, rad i kreativne napore. Ohrabruje nas da preispitamo svoja uvjerenja i razmotrimo kako nas ona ograničavaju ili osnažuju na osobnom putu prema osjećaju smisla i svrhe. “Projekt Eden” pročitao je Nikša Marinović.

Ljeto koje dobro zvuči uz autore koje volimo: Mira Furlan 7/8/2024

Autobiografija Mire Furlan više je od puke proze slavljene glumice

 Iza Mire Furlan ostala su brojna glumačka ostvarenja u kazalištu, na filmu i televiziji, ali i jedan autobiografski put u karijeru koju je nova kultura devedesetih doslovce otkazala - primorana da odabere jednu ili drugu stranu, Mira Furlan 1991. emigrirala je u Ameriku, zauvijek žaleći za svijetom koji više nije postojao. Svoju autobiografsku prozu posvetila je mužu i sinu, kojemu piše:  Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži? Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da 'bolje razumijem samu sebe' pokušavajući detektirati skrivenu 'priču' u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?”  “Voli me više od svega na svijetu” oživljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji za njih više nije bilo mjesta u novim državama. Emotivna, moćna proza u kojoj pratimo život mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlučuje za glumu, gdje se smjenjuju sreća i nesreća, proza u kojoj vidimo i lice i naličje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom rečenicom pod kožu. Ne izostavljajući ništa i nikoga, ne štedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se čita kao roman. U njoj se ostvaruje "američki san", ali, naposljetku, najvažnija je ljubav, koja joj je pomogla da lakše brodi karijerom."Voli me više od svega na svijetu" knjiga je koja s puno sentimenta i osjećaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan već i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen. Audio knjiga u izdanju Rino Records Audiobooks i interpretaciji Tajane Petrović Čemeljić dostupna je na book&zvook platformi u dva dijela:1. dio: https://www.bookzvook.com/knjige/voli-me-vise-od-svega-na-svijetu-1dio2. dio: https://www.bookzvook.com/knjige/voli-me-vise-od-svega-na-svijetu-2-dio

Ljeto koje dobro zvuči uz knjige u kojima šuška more 31/7/2024

Izdvojili smo naslove book&zvook biblioteke uz koje možete ploviti od Kariba, preko Mediterana, do zamišljenih jadranskih otoka. Među retcima uživajte u šumu valova i cvrčanju cvrčaka - naša preporuka za one koji odmaraju uz more, ali i one koji o njemu maštaju.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Vidimo se u kolovozuGabriel García Márquez: Vidimo se u kolovozu'Vidimo se u kolovozu' pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. kolovoza odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i - upustila se u kratke ljubavne odnose. Njezin inače sretni obiteljski život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njezin suprug i djeca o tradiciji 16. kolovoza ne znaju ništa. Ovaj roman izvanredan je prikaz ženstvenosti, seksualnosti i žudnje te je savršeni „grand finale“ opusa Gabriela Garcíje Márqueza. Savršeni ljetni suputnik magijskog realizma glasom Franje Kuhara društvo je za vruće ljetne dane.   Mediteranski brevijarPredrag Matvejević: Mediteranski brevijarZa potrebe 'Brevijara' Predrag Matvejević triput je proputovao Mediteran: prvi put doslovno, drugi put po starim kartama, a treći put čitajući stare rječnike, dnevnike i putopise. 'Mediteranski Brevijar' doživio je niz domaćih i pedesetak svjetskih izdanja, a sada i audio verziju. Velika je to stvar jer Mediteran ne samo da nije more samoće, nego je puno priča, imena i zvukova koje vrijedi uvijek iznova osluškivati. To će iskustvo biti to sjajnije jer se uz izvrsnu interpretaciju Zlatka Ožbolta i autentične zvukove Mediterana u njemu glasom pojavljuje i sam autor. Jedinstvena knjiga tako je dobila i jedinstveno zvučno izdanje.  Grad u zrcaluMirko Kovač: Grad u zrcaluNa razmeđi Mediterana i Balkana svoju je obiteljsku kroniku ispisao jedan od najznačajnijih suvremenih pisaca ovih prostora, Mirko Kovač. U romanu podnaslovljenom 'Obiteljski nokturno' Kovač opisuje život prostora koji je obilježio njegov - od djetinjstva u dubrovačkom zaleđu, do uspomena iz grada vječne čežnje i žudnje, sjajnog Dubrovnika. 'Grad u zrcalu', magnum opus Mirka Kovača, slušajte u sanjivoj interpretaciji Zorana Čubrila.  Osmi povjerenikRenato Baretić: Osmi povjerenikNa Trećiću nema struje, vode, ni signala za mobitel. Glavni junak stiže na otok kao povjerenik Vlade Republike Hrvatske, sa zadatkom da tamo provede lokalne izbore i time integrira njegovo neveliko stanovništvo u pravni sustav države čija se prisutnost i postojanje na tom otoku ni po čemu ne osjeća. Ekranizirani roman Renata Baretića uz originalnu filmsku glazbu braće Sinkauz i u izvedbi Joška Ševa slušajte kao audio knjigu!  Adio kaubojuOlja Savičević Ivančević: Adio kauboju'Adio kauboju' osvojio je 2011. nagradu tportala za najbolji roman u Hrvatskoj, preveden je na desetak jezika, a onaj francuski donio je i nagradu za najbolji prijevod stranog književnog djela. Tamošnji su ga mediji prozvali 'književnim događajem godine, koji je osvojio čitalačku publiku francuskog govornog područja svojim očaravajućim i poetskim stilom'. „Stranče, ovdje te zakon ne štiti" – kao kadrom iz vesterna započinje svoj roman prvijenac Olja Savičević Ivančević. A što je zajedničko dalmatinskoj fjaki i prerijama Divljeg zapada slušajte u briljantnoj interpretaciji Nataše Janjić Medančić.   Zemlja bez sutonaMarija Andrijašević: Zemlja bez sutonaJoš jedna mlada spisateljica osvojila je svojim romanom prvijencem tporatlovu nagradu 2023., koja od te godine uključuje i book&zvook audio izdanje. Marija Andrijašević radnju smješta u rodni Split kamo se protagonistica vraća u posjet ocu, kao i u njegovo rodno selo Vrj negdje u Dalmatinskoj zagori, u blizini Cetine. Uz cvrčke i šturke, more i rijeku, ovaj poetičan roman slušajte glasom Lane Barić.  Divertimjenti i lavuriMarica Buratović: Divertimjenti i lavuriU ovom izuzetnom djelu hvarske čakavštine Marica Buratović oživila je izvorni, lokalni idiom sa željom da nam približi djelić otočkog života iz vremena njezina djetinjstva, vremena kojega je gotovo u potpunosti zamijenila suvremenost: od polja do konobe, od mora i ribanja do maslinika i ulja, od težačkih napora do radosti življenja u čovjekovoj svakidašnjici. Uz akustičke minijature tu je i pojmovnik koji će olakšati razumijevanje slušateljima kojima je govor otoka Hvara manje blizak.   Knjiga o juguJurica Pavičić: Knjiga o juguNovinar i pisac, scenarist i filmski kritičar Jurica Pavićić svoju višegodišnju analizu Mediterana i dalmatinskog juga sakupio je u „Knjizi o jugu“ gdje se u nizu eseja bavi temama svakodnevice Jadrana 20. stoljeća, od gastarbajtera preko vikendica do jadranske magistrale i bure. Mnogima blizak autorov kolumnistički rad u ovoj je knjizi dopunjen i s nekoliko autobiografskih eseja u kojima Pavičić propituje kako su ideologije i kolektivna povijest oblikovale sudbine njega i njegovih predaka.

Ljeto koje dobro zvuči uz najbolje romane tportala 27/7/2024

Godišnja književna nagrada tportala za najbolji domaći roman od prije par godina obogaćena je audio izdanjem pobjedničkog romana. Ovog ljeta donosimo kratki pregled audio knjiga nastalih prema romanima ovjenčanima tportalovom nagradom dostupnih za slušanje u book&zvook biblioteci.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Strvinari starog svijetaNajbolji roman 2023Tea Tulić: Strvinari starog svijeta"Strvinari starog svijeta" smješteni su u životu male riječke obitelji, gdje kći pripovijeda o ocu, a u priči se povremeno dotakne i onostranih Volge i Buge, mrtvih žena koje još žive u njihovom sjećanju i koje ih navigaju. Melankoličnu priču o odrastanju uz oca koji od frajera pritisnuta životom postaje – kako mu kopni volja uslijed razočaranja u svijet i vrlinu – tek sjena prijašnjeg bića. U gotovo bajkovitoj priči, sjetna, katkad trpka raspoloženja smjenjuju se s komičnim situacijama uz prodore naturalizma i simbolizma. Snimanje ove audio knjige za glumicu Luciju Šerbedžiju bilo je lijepo iskustvo: 'Uživala sam u njenom stilu pisanja koji je inovativan - igra se sa slikama koje slaže. Stil joj je dosta poetičan, njene rečenice naprosto klize stvarajući slike - ona se igra riječima. Ima i duhovitih elemenata, likovi su fantastično oslikani. Emotivan je i duboko potresan. Preporučujem!'Sve do kraja kolovoza audio knjigu besplano preuzmite u našoj aplikaciji!  U kasno ljetoNajbolji roman 2022Magdalena Blažević: U kasno ljetoIzniman roman snažnih slika, krugova koji se pretapaju, asocijacija prepunih mirisa i zvukova, prizori bi bili pitoreskni da u potki ove sugestivne i poetske naracije ne leži surov ratni zločin. U izvedbi Anđele Ramljak putujemo kroz obimom malen, ali temom golem roman. 'Zovem se Ivana. Živjela sam četrnaest ljeta, a ovo je priča o posljednjem.' Ovaj roman otvorenog prostora i prirode, u kojem mrak prevladava nad svjetlom, smrt nad životom, pisan iz perspektive ubijene djevojčice, predstavlja nam jezikom nježnosti svu surovost svijeta skrivenog u idili ruralne pastorale. Roman o smrti iz kojeg pjevaju ptice.  Zemlja bez sutonaNajbolji roman 2021Marija Andrijašević: Zemlja bez sutonaNa tragu mita o Dedalu i Ikaru, “Zemlja bez sutona” priča je o ocu podrezanih krila koji je većinu svojih bitaka izgubio, ne mogavši pobjeći od zadane mu sudbine. Skicirajući krokije splitskih socijalnih razlika, Marija Andrijašević stvara lik nerealiziranog i sapetog oca koji je ta krila ipak uspio izgraditi za svoje dijete, kćer kojoj je u nasljeđe ostavio zemlju ne bi li na njoj izrasli novi izbojci koji će oplemeniti ono što je surovo, ispraviti što je bilo krivo, započeti preobrazbu mjesta i ljudi. Lana Barić svojom je izvedbom vješto lokalizirala ovaj roman zanimljivog dijalektskog leksika, udahnula autentičnost vlastitog iskustva odrastanja u lokalitetima koje oslikava roman, zanimljivo izgradila lik glavne junakinje u kojoj se ogleda i centralna tema koju Marija Andrijašević, vrlo suvremeno, uvodi u recentnu domaću literarnu produkciju - odgovornost pojedinca za ugroženi ekosustav.   Sjećanje šumeNajbolji roman 2019Damir Karakaš: Sjećanje šumeNa book&zvook platformi uskoro će osvanuti “Proslava”, Karakašev roman nagrađen tportalovom nagradom za najbolji roman 2019. godine, a do tad za ljubitelje Karakaševa pisma iz naše audioteke izdvajamo “Sjećanje šume”. Ovo je roman o djetinjstvu, a o tom važnom formativnom periodu svakog čovjeka, pisac, smatra Karakaš, ima samo jednom pravo pisati. “Sjećanje šume” njegov je takav pokušaj, pokušaj na koji je čekao gotovo pola stoljeća. Čekanje se isplatilo jer je materijal odležao na podlozi iskustva i fermentirao u opojan narativ. “Sjećanje šume” moćno je štivo jer je takva autorova vještina zapažanja i pripovijedanja kojima dotiče kako one najfinije predjele unutarnjeg svijeta jednog krhkog dječaka u surovom ličkom selu sedamdesetih godina, tako i one najskrivenije zakutke vjekovnog sjećanja šume. Rezultat je razgranata lirska čarolija u legendarnoj izvedbi Živka Anočića, koja će ostati u slušatelju još dugo nakon slušanja.  Adio kaubojuNajbolji roman 2011Olja Savičević Ivančević: Adio kauboju"Adio kauboju" je roman o netoleranciji, o nasilju, o drugima i drugačijima, u ovom slučaju o Danijelu, bratu Ruzinave, i Braći Irokezima, o obitelji u kojoj su ostale dvije sestre i majka i njihovim odnosima, o generaciji koja se osipa, o lokalnom tranzicijskom gazdi Vrdovđeku, o lažnim herojima Nedu Montgomeryju i Anđelu s usnom harmonikom - jasno je, nalazimo se u srcu vesterna - tu je i istraga jedne smrti, željezni konj u punom trku, misteriozno pismo, mejlovi, spisateljica gospođa 0, kućni porno-video... U ovom romanu su se sreli Michael Ondaatje i Sergio Leone, iz likova kao da progovara nešto od duha otočana Ranka Marinkovića, a za glazbu su bili zaduženi Ennio Morricone i Toma Bebić. Mogli bismo reći, bilo jednom u Starom Naselju, pored mora… A tako je i danas. (Kruno Lokotar). Ovom specifičnom vesternu život je udahnula glumica Nataša Janjić Medančić.  Ulomak iz ovogodišnjeg pobjedničkog romana "Strvinari starog svijeta" Tee Tulić

Ljeto koje dobro zvuči : ROMAN 5/7/2024

Za romanoljupce, obožavatelje 'long read' forme, ovo su naše ljetne preporuke.

U bijegu od žestine gradskog asfalta prema prirodi, morskim krajevima ili zelenim oazama godišnjeg mira, pokušavamo naći vrijeme za ono što se tijekom godine ne stigne, ono što ostavljamo po kojekakvim listama i popisima želja. Zato i mi gledamo na ljeto kao na savršeno vrijeme da vas podsjetimo na nekoliko audio knjiga koje će sigurno upotpuniti zvučne ambijente vaših ljetnih oaza. Audio knjige mogu vas pratiti uvijek, dok pakirate kofere, čekate avione ili podizanje rampi naplatnih kućica, paljenje motora autobusa, ili pak uživate u pustim kontinentalnim gradovima i njihovim usporenim ljetnim atmosferama. Želimo vam ugodno i odmorno ljeto i neka vas kroz njega prati i nekoliko preporuka, naših miljenika iz bogate biblioteke book&zvook-a.Ovog tjedna okrećemo uši romanima, a ovo su naši prijedlozi:  MIRKO KOVAČ: Grad u zrcaluMIRKO KOVAČ: Grad u zrcaluKovačeva knjiga nad knjigama. (Strahimir Primorac)U ovom retrospektivnom romanu podnaslovljenom Obileljski nokturno, pratimo život pisca koji se nakon dugog izbivanja vraća u svoj zamišljeni rodni grad, u obiteljske i ljubavne odnose među kojima su najznačajniji autorov odnos s ocem, te erotikom protkano prijateljstvo s učiteljicom Jozipom. Na sjecištu prošlosti i sadašnjosti nastaje Kovačev jedinstveni “grad”, u kojem se autor suočava sa svojim vlastitim odrazima. „Ako su slike nestale ili su zaključane u vremenu, onda ćemo naći odraz izgubljenog, kao u jednom zrcalu…“'Grad u zrcalu' odličan je suputnik, osobito onima koji će svoje ljeta provesti u bliskim odnosima sa zamišljenim gradovima i željezničkim prugama. Za book&zvook audio izdanje 'Grada u zrcalu' glas je posudio Zoran Čubrilo, a glazbu izveo i osmislio Maro Market.       VIRGINIA WOOLF: SvjetionikVIRGINIA WOOLF: SvjetionikKnjige koje nitko ne čita, a svi hvale - tako je nekoć Hemingway opisao klasike. Ima li boljeg razdoblja od ljeta za uhvatiti korak s kapitalima svjetske književnosti? Na book&zvook platformi nalazi ih se pregršt, a ovog puta izdavajamo 'Svjetionik' Virginije Woolf kojeg je pročitala Barbara Prpić. “To the Lighthouse”, ako i nije – kako neki kritici tvrde – najbolje ili najglavnije njezino djelo, svakako je najznačajnije za ovu spisateljicu. Jer, u 'Svjetioniku' su upravo primjerno izneseni značaj i značenje njene proze, za koju se najčešće kaže da je svojevrstan spoj psihologijskih i metafizičkih zasada. U svakom slučaju, upravo taj roman najbolje pokazuje narav i doseg impresionizma-psihologizma-intelektualizma, koji se redovito pripisuje prozi Virginije Woolf. Ona je uvijek poklanjala posebnu pozornost neposrednim osjetima i dojmovima koji hrane naš um, spletu pojmovlja koje je živi sadržaj naše svijesti i načinu kojim nesvjesni i svjesni dio naše duše određuje pojedinca i svijet. Bijaše zapravo obuzeta neposrednom sviješću kao jedinom uhvatljivom odrednicom vanjske cjeline.    HENRY DAVID THOREAU: WaldenHENRY DAVID THOREAU: Walden U poznatom 'Waldenu', Henry David Thoreau svoje je esejističke zapise temeljio na iskustvu života provedenog uz jezero Walden, od 1845. do 1847. u kolibi koju je sam sagradio, pokazujući koliko civilizacija raskida bitnu i živu vezu između čovjeka i prirode.Više od audio knjige, ovaj klasik esejizma u book&zvook izdanju obogaćen je impresivnim zvukovima prirode, koji će i vas, ma gdje se nalazili, odvesti do vašeg ljetnog waldena.        IRENA VRKLJAN: Svila, škareIRENA VRKLJAN: Svila, škare Roman 'Svila, škare', objavljen 1984. godine, vrlo je brzo postao i ostao kultni naslov. Sav satkan od krhotina, promjena mjesta boravaka i adresa, djeluje kao kakav kaleidoskop sjećanja u kojem se pretapaju slike prošlosti sa slikama sadašnjosti. Poetsko-refleksivna proza u ispovjednom tonu, još k tomu pisana iz pozicije djevojke iz građanskoga sloja, predstavljala je inovaciju za vrijeme u kojem je nastala. Prigušeni feminizam koji je zračio iz romana, djelovao je subverzivno. S romanom Svila, škare i onima koji su uslijedili (Marina ili o biografiji, Berlinski rukopis i Dora, ove jeseni) – autorica ispisuje svoju autobiografsku tetralogiju čiji se dijelovi međusobno prožimaju i obogaćuju. U njoj su biografije drugih, sudbine članova obitelji, prijatelja i poznanika skladne kockice od kojih se slaže glavna priča. Priča o potrazi za samom sobom.   DANILO KIŠ: Grobnica za Borisa DavidovičaDANILO KIŠ: Grobnica za Borisa Davidoviča Kiševo iznimno značajno djelo - zbirka pripovjedaka ili roman - prelama činjenice i imaginaciju, surovu povijest i sugestivnu naraciju govoreći o stradanjima u komunističkim gulazima Sovjetskog Saveza, temeljenima na stvarnim povijesnim događajima. Nastalo je i objavljeno 1976. kao piščev odgovor njegovim francuskim studentima koji su, kao i cijela tadašnja 'lijeva' Evropa, zatvarali oči pred postojanjem sovjetskih gulaga. Tih "sedam poglavlja jedne zajedničke povijesti“ kako je i sam autor naznačio u podnaslovu, spada u vrhunske domete srpske i jugoslavenske književnosti. Ova antologijska knjiga o neuništivosti i cikličnosti zla kao i o vječnoj ljudskoj potrebi za njim, osim što je najzaslužnija za Kišev svjetski uspjeh, istovremeno mu je donijela i različite napade i optužbe za plagijat kod kuće te je otvorila najveću polemiku u povijesti jugoslavenske književnosti.      BORA ĆOSIĆ: Uloga moje porodice u svetskoj revolucijiBORA ĆOSIĆ: Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji Za roman 'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji' Bora Ćosić primio je 1969. godine NIN-ovu nagradu. Ta se knjiga proslavila diljem svijeta kroz prijevode u više od petnaest jezika, brojna kazališna uprizorenja i filmsku ekranizaciju. Pred vama je audio verzija u izvedbi glumca Damjana Kecojevića koji vrlo vješto utjelovljuje glas naratora, neimenovanog dječaka kroz čije oči pratimo historijska previranja 20. stoljeća. U uvodnom poglavlju knjige, autor, sobom samim, čita do sada na originalu neobjavljen uvodnik napisan za francusko izdanje romana povodom 50. godišnjice te ironijske i ludičke, a za svoje vrijeme i izrazito subverzivne proze.  

Svojim glasom 23/11/2023

Uz tri izdanja s platforme book&zvook: 'Bez zastoja i bez straha, 'Schindlerov lift' i 'Hotel Zagorje'

SUSRET S AUTOROMKada za pisca kažemo da je 'jedinstveni glas', obično se nalazimo u sferi metaforike koja označava sadržajnu i formalnu originalnost piščeva izraza, mislimo na inovativnost, na očuđenje koje izaziva susret s njegovim diskursom. U svijetu audio knjige ova bi se fraza mogla primijeniti u puno jednostavnijem, krajnje doslovnom kontekstu, u situaciji kada autor sam interpretira svoje djelo. Jedinstveni glas. Svaki je glas jedinstven. Dovesti ga u stanje neutralnosti, u stanje potpune rezonance s prirodom teksta gotovo je nemoguć zadatak. Glas i tekst vječito su u nekom dinamičkom suodnosu. Glas je u stanju demantirati tekst, glas je u stanju umanjiti ga, glas je u stanju dovršiti ga. A slušateljsko uzbuđenje i slušateljska znatiželja, u trenutku kada se susreće s autentičnim glasom stvaratelja teksta, uvijek poprima neko mistično svojstvo. Kada je početkom devedesetih, u pradavnim vremenima začetaka digitalne ere, na tadašnju 386icu moj brat ugradio CD-rom komponentu kao vrhunac tehnološkog upgradea, u našoj se kući našlo digitalno izdanje Encyclopaedie Britannice, ono koje je osim uobičajenih enciklopedijskih crtica sadržavalo i sićušne multimedijske dodatke. Uz članak o T. S. Eliotu našao se i kratak zvučni insert na kojem sam autor čita djelić iz pjesme 'The Love Song of J. Alfred Prufrock'. Prisjećam se neopisivog uzbuđenja, treme i nevjerice koju je izazvao taj susret. Već sama mogućnost tog susreta. A možda i neke vrste razočarenja, deziluzije, zbunjenosti koja je nastupila pri „susretu s autorom“. Govoreći svoje stihove visokim glasom koji kao da kroz neki modulator do krajnosti zacrtava onu u uzletu udarajuću jampsku stopu svojeg gotovo metronomom izmjerenog blanck versa, Eliotova interpretacija učinila mi se pomalo artificijelnom, pomalo pretjerano revnom. Osjećao sam tada, kao nadobudni adolescent zaljubljen u književnost, neki nedostatak intimne povezanosti autora sa svojim stihovima, nedostatak nekog otvorenog prostora poniznosti pred vlastitim jezikom kroz koji pisac predaje svoje stihove slušatelju. Susrevši se kasnije sa autorskim interpretacijama na primjer Sylvie Plath ili pak Jamesa Joycea, osjetio sam gotovo istu senzaciju. Ono što mi je postalo jasno jest kako u literarnoj tradiciji anglosaksonskog govornog područja postoji jedinstvena, upisana shema po kojoj literatura traži svoju glasovnu ekstenziju. Interpretacija je neka vrsta konvencije. Ta je konvencija, naravno, izraženija u poeziji, no s druge strane, stoljetna tradicija storytellinga također za sobom povlači određene stereotipe interpretacije. Autorska interpretacija stoji na čvrstim stupovima tradicije. Gledajući na Youtubeu nastupe suvremenih američkih pjesnika pred raznim akademskim auditorijima, oni kao da potvrđuju još uvijek živu vjeru u tu tradiciju, tradiciju javnog nastupa koji u svojem dostojanstvu stoji kao neupitna vrijednost.Nasuprot tome, susreti s interpretacijama pisaca na ovdašnjim promocijama knjiga vrlo često predstavljaju potpuno drugačiji stav autora prema vlastitom tekstu. Piscima vrlo često glas njihovog djela ostaje nedohvatljiv, oni s njim ulaze u gotovo nespretan dijalog, kao da se ponekad svađaju s njim, stavljaju ga ponad vlastitog glasa ili ga pak obezvređuju. I tu stvari postaju zanimljive. Lišeni obrasca prema kojem književno djelo ima sigurnu nišu izvedbe u proširenom mediju, autor nužno ulazi u osobni odnos sa svojim djelom, dajući mu time potpuno nesvjesno novi sadržaj, onaj u kojem on sam nikako ne može pobjeći od predstavljanja svojih pomno izbrušenih jezičnih konstrukcija u svjetlu žive igre, ne samo s literaturom, već i sa svojim slušateljima. Što je autorsko čitanje? To je uvijek jedna nova medijacija između autora-umjetnika i autora-osobe. Autorsko čitanje ne može se ni na koji način usporediti s glumačkim čitanjem, pa čak ni kad je sam autor po profesiji glumac. U međuprostoru između spisateljskog ega, spisateljskog poimanja vlastitog djela i oratorske vještine naći će se uvijek određena pukotina, a ta pukotina otvara pred nama jedno potpuno novo djelo. Istinu koju glas odaje o nama nemoguće je falsificirati.IVANA BODROŽIĆ, HOTEL ZAGORJE, svojim glasom; dizajn zvuka: Dino Brazzoduro, produkcija i izdanje: RadioTeatar Bajsić i prijatelji, Zagreb, 2020.DARKO CVIJETIĆ, SCHINDLEROV LIFT, svojim glasom, dizajn zvuka, produkcija i izdanje: Transonica za book&zvook, 2020.aktivistička zbirka poezije BEZ ZASTOJA I BEZ STRAHA, ur: Aida Bagić i Sanja Baković, suvremene pjesnikinje svojim glasom; glazba: Maro Market, produkcija: Transonica za book&zvook, izdanje: Platforma za reproduktivnu pravdu, Zagreb 2021.Kada sam dobio zadatak pisanja teksta o izdanjima na platformi book&zvook, odlučio sam se malo pobliže pozabaviti upravo tim fenomenom autorskog čitanja. Na koji način sistematizirati vrste autora-čitača? Na koji način njihove interpretacije potvrđuju poetičke specifičnosti njihovog pisma? U tom smislu 'Schindlerov lift ', 'Hotel Zagorje' i 'Bez zastoja i bez straha' mogu poslužiti kao ogledni primjeri različitih pristupa interpretaciji.Knjige Darka Cvijetića 'Schindlerov lift' i Ivane Bodrožić 'Hotel Zagorje' od ranije su mi poznate. Njihova literarna vrijednost je neupitna kao i vrijednost male antologije najeminentnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja pod nazivom 'Bez zastoja i bez straha'. Suvremeni 'glasovi' naše književnosti koje spaja generacijska bliskost, osjetljivost prema gorućim socijalnim, društvenim i etičkim pitanjima proizašlim iz bliskog sudara s realitetom, svakodnevicom, sa zajedničkim iskustvom promjena, osjećajem straha i nesigurnosti, daju ovim naslovima svojevrstan zajednički nazivnik, ma koliko poetički međusobno bili različiti, ma koliko različitih tematskih perspektiva otvarali. Ova se izdanja bave našim zajedničkim iskustvom života. U njima je, u glasovima samih autora, sadržana velika doza dokumentarizma, bilježenja onog neposrednog, traumatičnog, bolnog, ali isto tako i snaga i pronicljivost koja im svima po redu daje dimenziju gorljivog aktivizma u borbi za pravednost i društvenu empatiju. Njihova svrha daleko je samo od literarne. U tom smislu, izložiti vlastiti glas je oblik aktivizma. BIJELI ŠUM TUĐIH KATASTROFAZapočet ću upravo s, u predgovoru najavljenom kao aktivističkom, zbirkom 'Bez zastoja i bez straha' koju su priredile pjesnikinje Aida Bagić i Sanja Baković. Riječ je o pjesmama 18 autorica koje su objavljivane u proteklih dvadesetak godina, a koje povezuje tema rodno uvjetovanog nasilja. Zbirka u svojoj strukturi daleko nadilazi samo pitanje nasilja. Ona kroz svoj široki dijapazon pitanja u prvi plan stavlja mogućnost objedinjavanja nečega što bismo mogli nazvati ženskom perspektivom ili možda najbolje parafrazirati Olju Savičević Ivančević – što to znači „čitati žene“, „što bi one mogle znati o tebi i tvom iskustvu“. Zbirka nas uvodi u vlastitu spiralu vremena, kreće se od altamirskih do sadašnjeg trenutka, smješta u različite kontekste društvenih i rodnih odnosa, od onih u Iranu ili Africi, pa sve do onih u Zagrebu, na Braču ili pak bilo kojem mjestu naše domovine, povezujući političnost i pragmatičnost s prostorom mitskog, s prostorom sudara naših moralnih dvojbi sa sveprisutnim „bijelim šumom tuđih katastrofa“, kako kaže Monika Herceg. Većinu zastupljenih pjesnikinja karakteriziraju snažni, jasni narativi. Emotivnost koju ovo izdanje emanira proizlazi iz suosjećanja, iz snažnog približavanja svakodnevnom, poznatom, iz poniranja u pojedinačne sudbine žena s različitih krajeva svijetau isto ili pak slično iskustvo drugosti. Iz svega proizlazi jedan generalni dojam nježnosti, suptilnosti i to je ono što u svom paradoksu prepoznajem kao najsnažnije iskustvo slušanja – aktivizam kroz nježnost, kroz blagost, sućut i hrabrost. Takve čujem i glasove naših pjesnikinja. U njima nema izvedbenog poziranja niti dociranja, u njima se čuje nježnost i nada. Audio zbirku 'Bez zastoja i bez straha' doživljavam kao u potpunosti zaokruženu cjelinu čija rafiniranost i elegancija počivaju na profinjenom zvuku skladatelja Mara Marketa koji svakoj interpretaciji pristupa pojedinačno, no sve ih obavija nježnim i smjernim podlogama koje se gotovo neprimjetno prelijevaju jedna u drugu. Zbirka je gotovo savršeno tonski uređena što upravo toliko velikom broju različitih glasova, različitih karaktera daje zadivljujuću homogenost koja ostvaruje nježno kretanje po sinusoidama od minimalističkih intervencija u tkivo pjesama pa sve do polifonih radiofonijskih minijatura poput one za pjesmu Jasenke Kodrnje 'Vještice lete nad Zagrebom'. Ova se zbirka sluša poput nekog sjajno produciranog glazbenog albuma, a podsjeća nas koliko je bogata hrvatska pjesnička produkcija, podsjeća nas u prvom redu koliko je važno „čitati žene“. MAUZOLEJI RADNIČKE KLASEKnjige 'Schindlerov lift' Darka Cvijetića i 'Hotel Zagorje' Ivane Bodrožić mnogo toga povezuje, ali isto tako i razlikuje. Nastale u razmaku od osam godina, obje su knjige izravno svjedočanstvo rata. Način na koji ove dvije knjige progovaraju o užasima rata stoje na dijametralno suprotnim pozicijama kada pogledamo pripovjedački okvir djela. Dok se Cvijetić stavlja u poziciju sveznajućeg pripovjedača koji poput nemirnog duha lunja hodnicima i stanovima Crvenog solitera u Prijedoru spajajući perspektive vremena prije i poslije rata u jednu fasetiranu, kubističku perspektivu u kojoj sama zgrada sa svojim liftom marke Schindler postaje subjektom priče, podsjećajući tako na andrićevski prikaz drinskog mosta, Ivana Bodrožić u minucioznom izvlačenju vlastitih sjećanja, osobno, iako uglavnom potpuno lišeno bilo kakvog emotivnog ili ideološkog angažmana prema događajima iz prošlosti, kronološki iscrtava jednu od bezbrojnih sudbina ljudi koji su polovicu desetljeća proveli u progonstvu. Diskurs Ivane Bodrožić upravo svojom dokumentarnom, hladnom faktografijom postiže mogućnost maksimalnog poistovjećenja. Led njezina pripovjedanja ostavlja beživotnom svaku jeftinu sentimentalnost. Okrutnost istine mjesto je na kojem se sastajemo s autoricom. Postoji epizoda na početku samih zapisa u kojoj autoričin brat devetogodišnju sestru, koja još ne zna plivati, baca u more s mola. Sestra se davi, lamače rukama, a on govori – plivaj, plivaj! Vidiš da znaš, nastavit će kad se ona mokra i preplašena izvuče iz mora. U ovoj epizodi vidim esenciju onoga što je važno za diskurs ovog romana. Dijete – bačeno u vodu, snagom vlastitog instinkta prilagođava se okolnostima. Te okolnosti njezine su okolnosti i svjedoče o sposobnosti ljudske adaptibilnosti. Ovo je moja stvarnost, čuje se u pozadini autoričinih prisjećanja, ja za drugu ne znam, u toj stvarnosti ja gradim vlastito dostojanstvo onako kako uvjeti to omogućuju. Iza svega toga stoji jedan svijet, jedna doktrina koja se oslikava kroz bezbroj opis. Oni se kao preslikani nalaze i u knjizi 'Schindlerov lift', a nabrajaju sitne topose života onih koji se do trenutka kada započne rat nazivaju radničkom klasom. Rat će razoriti radničku klasu. Ili je možda bolje reći – rat će biti povod da zauvijek nestane pojam radničke klase. Darko Cvijetić najbolje to opisuje u 14. poglavlju svoje knjige riječima: „ Nema više nikakvih radnika. Imaju samo Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali. Nema radnika. Radnici su potonuli u naciju i ostali punih pluća vode na dnu. Sada im djeca trčeći odlaze odavde“. I Schindlerov lift i Hotel Zagorje svojevrstan su katalog običaja, predmeta, gesta, želja i općih mjesta onih koje smo nekad zvali radnicima, a danas zovemo imenom nacije. Ono što povezuje ove dvije knjige jest uporaba arhitekture kao simboličkog mjesta opraštanja s jednom umirućom pojavom. I Crveni soliter u Prijedoru i Hotel Zagorje u Kumrovcu mjesta su kroz koja struji smrt. To je smrt koja, satkana od tolikih smrti ljudi pokošenih ratom, predstavlja smrt jednog načina života, života koji je bio, o čijoj se ponovnoj uspostavi nostalgično snatri, no to je tek ona oubičajena nevjerica kojom se ne možemo naviknuti da nekoga ili nečega više nikada neće biti. I Crveni soliter u Prijedoru i Hotel Zagorje u Kumrovcu mauzoleji su radničke klase. U tim mauzolejima, kao u faraonskim grobnicama, sve je puno predmeta koji podsjećaju na život, no oni su sada tek žrtveni darovi strašnim bogovima rata.  IZVEDBA I REINTERPRETACIJANo, kao što je i sam literarni pristup dvoje autora u strukturi djela potpuno različit, i njihove interpretacije, kao i način na koji je uređeno audio izdanje knjige bitno se razlikuju. Cvijetić s daleko više smjelosti ulazi u interpretaciju svojeg djela, njegovo je čitanje smjerno, izražajno. Cvijetić svojom interpretacijom ostavlja dojam, on se uživljuje u svoju ulogu sveznajućeg pripovjedača, u svoju ulogu komentatora, nostalgičnog voditelja kroz svijet prošlosti, on je zavodljiv u svojoj interpretaciji, autoritativan, samouvjeren. Audio knjiga je čisto i jasno razdijeljena u poglavlja uvodnim i zavšnim zvučnim pratnjama koja samom izdanju daju pečat estetičke finoće. Roman 'Schindlerov lift' funkcionira kao partitura vješto uobličena u solo izvedbu autora. Ona je u potpunosti u skladu s prirodom samog književnog djela, njegov istinski stilski ekvivalent. S druge strane šumni, delikatni glas Ivane Bodrožić odaje potpuno drugačiji odnos njezinog književnog djela prema stvarnosti. Ivanu Bodrožić u romanu 'Hotel Zagorje' ne zanima stil, ne zanima je ni da puni emocionalnim nabojem pripovijedanje vlastite životne priče. Ona je u svojoj interpretaciji objektivna. Izgovarajući svoje rečenice na način na koji bi se  čitala školska zadaćnica, a tek se na mjestima upravnog govora osili pomalo ući u glumačku interpretaciju, ona nas pozicionira u mentalni svijet djeteta. Moje osobno iskustvo slušanja ovog djela bilo je izuzetno emotivno. Bilo je teško suzdražati se od suza slušajući ga, no te suze nisu proizlazile iz sažaljenja, niti iz tragičnosti same priče. Te su suze dolazile zbog iskrenosti, zbog osjećaja žive povezanosti s drugim ljudskim bićem koje iznoseći najbanalnije i najsvakodnevnije informacije u okolnostima apsolutnog užasa i bijede, zadržava svoj elementarni ljudski integritet – tada kao i danas, desetak godina nakon što je samo djelo napisano. S ovim odmakom, s osjećajem sjajne recepcije koju je roman imao, ovo audio izdanje doživljavam kao svojevrsnu reinterpretaciju Ivane Bodrožić. Njezina današnja autorska perspektiva kao da je postala za nijansu mračnija, za nijansu pesimističnija, politički angažiranija, a nijanse se tih unutarnjih promjena jasno razabiru i kroz ovu audio  knjigu. Samo izdanje, u odnosu na ono Cvijetićeve knjige, pomalo je robusnije. Knjiga je podijeljena u pet dijelova, od kojih svaki započinje zvučnom slikom – početak i kraj upisani su u navijačko divljanje za vrijeme utakmice Dinamo-Crvena Zvezda, a između toga čujemo zvukove prostora radnje samog romana. Osobno me se posebno dojmila nesavršenost u uređenju same audio-knjige. Na momente čuje se okretanje stranica autorice, poglavlja nisu jasno razdijeljena, no sve to ostvaruje jedan poseban dojam bliskosti i prisutnosti, dojam jednog dokumentarnog svjedočanstva, koje već iz ove, ne tako velike vremenske udaljenosti od prvog objavljivanja, bez zadrške možemo smatrati jednim od najznačajnih autobiografskih djela sveukupne književnosti.Nadam se da će se autori i dalje smjerno odazivati snimanju audio knjiga svojim vlastitim glasom. Iako taj zadatak vjerojatno većini pisaca djeluje potpuno odbojno ili strašno, na taj se način slušateljima pruža mogućnost poniranja u intimniji prostor samog djela, onaj u kojem autor svojim glasom brani vlastiti jezik. A to je uzbuđenje koje nam može priuštiti isključivo audio knjiga.

Studijski izlet u Sedmu republiku 3/11/2023

Zvuk pop kulture i novog vala u audio izdanju Ante Perkovića

Knjiga koja je u širem jezičnom krugu brzo stekla status kultnog naslova, izrazito lijepo napisano štivo o glazbi i transformaciji popularne kulture u raspadu bivše države i osamostaljenju Hrvatske, ističe se svojom stilskom superiornošću. Među audio izdanjima ona zauzima sasvim posebno mjesto i stoga što je ozvučena na način koji pomalo nalikuje soundtracku za film, a prepuna dokumentarne arhive katkad može nalikovati i restauratorskoj radionici. Da je specifična optika te knjige dragocjena i za one koji nisu odrastali na novom valu, svjedoči i mali projekt što smo ga proveli u suradnji s profesoricom Anom Čorić s Odsjeka za glazbenu pedagogiju Muzičke akademije u Zagrebu. Ondje je prirodno slušati literaturu, pa se i audio izdanje Sedme republike Ante Perkovića našlo u okruženju koje mu je pristupilo s osobito izraženom auditivnom pažnjom. Moglo bi se reći i ovako: otvorena srca i oštra uha.Studenti Luka Gotovac i Juraj Rebernjak, kroz dijalog koji donosimo u nastavku, promišljaju o tome što su čuli, kao i značenju koje Sedma republika ima danas.evoNa Odsjeku za glazbenu pedagogiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu ove se godine čitala, odnosno slušala audio knjiga Sedma republika, kultno djelo prerano preminulog Ante Perkovića, prvi put objavljeno ‘u papirnatom obliku’ 2011. godine. Autor u njoj opisuje i kritički se osvrće na duhovni i kulturni prostor koji se stvarao od 60-ih godina do raspada bivše države, obilježen rock’n’rollom i novim valom.audio knjiga Sedma republikaLUKA / Sedma republika Ante Perkovića je djelo koje svojim opsežnim i muzikalnim opisom pop kulture nastoji približiti čitateljima spoznaju da nas sve spaja ono što se ne da prisvojiti, unatoč brojnim naporima sila koje nemaju previše veze s tom nevidljivom niti. Kronologija događaja u knjizi prikazuje misaoni proces pojedinca koji je na svojoj koži osjetio promjene režima, glazbenih stilova i društvenih svjetonazora pritom ne gubeći objektivnost, ne dozvoljavajući vlastitoj individualnosti da postane uteg. Perković ne vjeruje u čuda, ali vjeruje da ona postoje ako ih tražimo na pravim mjestima. Ne povezuje to s jednom generacijom, samo priča o onoj kojoj je sam pripadao. Vrijeme, mjesto i uvjeti su pogodnosti koje mogu pripomoći takvom procesu, ali ključni sastojak je stanje uma. Kako je tebi sjela ova tematika?JURAJ / Kao osobi koja nije bila pretjerano upoznata s kulturom bivše Jugoslavije u razdoblju jugoslavenskog raspada, autor mi je uspio pojasniti njen značaj i ulogu te ju je uspješno uklopio u tadašnju društvenu i političku situaciju. Također, ne sumnjam da bi ova knjiga bila korisna i osvježavajuća onima koji su, poput autora, na vlastitoj koži iskusili sve ljepote i ružnoće tog doba. Što misliš o samom sadržaju audio knjige?LUKA / Kadence pripovjedača se vješto isprepliću sa zvučnim kulisama. U stilskim natruhama vremena koje opisuju, nastoje zajedno s pripovjedačem dočarati vrijeme i emociju tih događaja, apelirajući na ono što je univerzalno u njima. Pojavljivanje snimki bendova se doima kao zvučni zapis starih prijatelja koji nas podsjećaju na najupečatljivije trenutke koje smo s njima proživjeli. Perković samog sebe optužuje za patetiku, ali i društvo za moralnu i ideološku korupciju. Monopoli su poistovjećeni s režimima, elitizam s malograđanstvom, a Novi val sa svakim drugim pokretom. Prihvaća smjene generacija što je mlađim čitateljima poput mene bitno jer daje nadu da zvuk koji je pratio moje roditelje neće ostati zvuk moje mladosti. Rijetko iskren i ljudski uvid u vrijeme koje se vlastitom mistifikacijom već izlizalo.JURAJ / U potpunosti se slažem. Audio obrada Sedme republike nije samo vjerna prilagodba postojećeg sadržaja, već i potencira značaj originalnog teksta kroz cijelu novu zvučnu dimenziju. Razne zvučne podloge, glazbeni primjeri i isječci iz autorovih intervjua spretno su isprepleteni s govornim dijelovima te im daju novi duh i smisao. Autor je ovom knjigom uspio dočarati magiju fenomena sedme republike bez izostavljanja onih mračnih strana koje se rijetko spominju. Što se tiče samog stila pisanja, osobno sam rijetko gdje imao priliku čuti glazbeni komentar koji je rezonirao sa mnom na razini da sam ga u trenutcima shvatio kao artikulaciju vlastitih misli. Određena doza predznanja olakšava razumijevanje sadržaja, no nije presudna za shvaćanje ukupne poante. Povremeni humor u obliku dosjetljivih opaski pruža ravnotežu tragičnim pričama i crnim temama.Ante PerkovićLUKA / U konačnici, najviše mi se svidjelo što autor nije učestalo koristio izraz "Novi val". Volim misliti da je i sam autor smatrao kako privatizacija tog pridjeva ograničava svaki sljedeći naziv kulturnog pokreta na ovim prostorima. Usudio bih se reći da je današnje opterećenje individualnošću veće no tada, ali manje produktivno u kulturnom smislu.Kako si se osjećao nakon slušanja?JURAJ / Slušanje Sedme republike osnažilo mi je osjećaj žalosti za preranim gubitkom Ante Perkovića te se pitam kako bi on komentirao današnji, gotovo beznačajni kulturni pomak, ali i sve hrabre pojedince i skupine koje danas nastoje promijeniti situaciju. Imaš li ti neke završne misli?LUKA / Novi val je gotov, stigla je plima. Vrijednosti sedme republike čekaju one koji su spremni zaroniti po njih. U audio knjizi Sedma republika slušajte ulomke pjesama kultnih novovalnih izvođača:Prljavo kazalište, Damir Avdić, Bijele strijele, Bijelo dugme, Prljavo kazalište, Idoli, Buldožer, The Bambi Molesters, Satan Panonski, SCH, Rimtutituki, Blackout Project, Ivan Gavrilović, Partibrejkers, EKV, Pips, chips & videoclips uz Davorina Bogovića, Darko Rundek i Cargo Orkestar, Haustor, Majke, Ante Perković, Jinx, Mance