Blog

Ritmične i furiozne riječi o ljubavi u audio knjizi Ivane Sajko
Ritmične i furiozne riječi o ljubavi u audio knjizi Ivane Sajko

Ana Grbac

Ritmične i furiozne riječi o ljubavi u audio knjizi Ivane Sajko 25/9/2022

Ritmične i furiozne riječi o ljubavi u audio knjizi Ivane Sajko

'Ljubavni roman' svojom životnošću opravdava odluku Multimedijalne kolibe da upravo taj tekst transponira u audio medij i to u dva glumačka glasa..

Nije ono što mislite.Ljubavni romani ponekad možda namignu i Shakespeareu, ali se u njima češće nalaze citati u rasponu od Lorce do Dylana, već prema zamišljenom ukusu ciljane publike. Osim toga, ljubavi su kao i obitelji s početka "Ane Karenjine", znate već kako ide: sve sretne, sretne su na isti način, a sve nesretne svaka na svoj. U tradiciji je ljubav ili zabranjena ili najveća na svijetu ili neshvaćena ili što već nalaže Zeitgeist. No "Ljubavni roman" Ivane Sajko puni je obrat u odnosu na naslov. Kod nje nema Romea, njegovu ulogu preuzima bezvoljni Hamlet, razočarani idealist s raspadnutog kauča. Roman počinje citatom "riječi, riječi, riječi" (nimalo slučajno baš iz "Hamleta"), ali sve je to uvod u priču koja počinje u trenutku kada on koristi riječi i to grubo, a ONA šuti, zatvara oči i plače na podu. Može li manje romantično od toga?Do kraja koji podsjeća na Thelmu i Louise, on i ona proživjet će sve od nepotrebne ljetne avanture do (nenamjernog?) citata iz – Ratova zvijezda."Mrzim te!""Znam!"Ivana Sajko autorica je koja se u svojim dramama, romanima i nefikcijskim djelima ne libi otvarati bolne društvene i obiteljske teme, a "Ljubavni roman" u tom smislu dojmljivo dočarava intimu para koji je možda zaboravio kako je sve počelo, ali itekako shvaća kamo sve to ide."U kurac!""U Grčku!""U zrak!"Prizori interakcije, međutim, djeluju zastrašujuće poznato jer su ih mnogi doživjeli, ali su ih građanska pristojnost i sram spriječili da ih ikome ispričaju, ponajmanje tako vješto i sažeto sroče u roman. To su svađe koje odjekuju iza zatvorenih vrata, utapaju se u uplakanim jastučnicama i samo u iznimnim slučajevima dospiju do Crne kronike. Pitanje je samo kako završavaju ljubavi koje u startu nisu imale šansu? Gušeći se postepeno stežući remen ili bijegom uz škripu guma s benzinske? Bez obzira na to "Ljubavni roman" nije lišen romantike, samo što ona nipošto nije tipična, kamoli očekivana. Ima i sjajne sporedne likove, živopisne i neobično prepoznatljive, ali se ne bavi njima. Bavi se prije svega životom i to onako kako ga proživljavamo kroz emocije i snažne, ali često neizražene i u pravilu neizrečene misli. U stvarnom je životu bit će tanka granica između Julije i Ofelije...U izvedbi Igora Kovača i Marije Šegvić riječi koje u romanu izgovaraju on i ona postaju ritmične, mjestimice i furiozne, a tekst Ivane Sajko poprima životnost kakva je rijetka u domaćoj prozi.

Read more
Poništavanje gravitacije
Poništavanje gravitacije

Nada Beroš

Poništavanje gravitacije 2/8/2022

Poništavanje gravitacije

O 'Balkanskim predavanjima' Katarine Luketić, prvoj publicističkoj knjizi u Hrvatskoj pisanoj za slušanje

Nije neka novost, podjele u hrvatskom društvu su konstanta: na napredne i nazadne, lijeve i desne, ustaše i partizane, pa tako u nedogled. Dakako, čak i najaktualnije polarizacije na „cjepiše“ i „necjepiše“ iscurile su iz ideološki nepomirljivih laboratorija, plod su perpetuiranih polarizacija u društvu, koje uvijek nose neku prikrivenu agendu, praćku ili nož u košulji. Pa da se pridružim nekoj manje prijetećoj polarizaciji, predložit ću komunikacijsku podjelu na one koji se radije druže pisanim porukama („tekstaši“) i one koji preferiraju razgovor telefonom („oralci“). One treće, koji nastavljaju razgovarati uživo, možemo polako smatrati statističkom pogreškom. Vjerujem da ste i sami već razvrstali osobe u vašem telefonskom adresaru pridružujući im nevidljive oznake - nazvati, odnosno, pisati. Neće to biti klasificiranje po nekom vrijednosnom sustavu, možda prije po praktičnom ključu, neko upozorenje da ne ometamo ili ne budemo ometani. Jer u našoj svakidašnjoj „ekonomiji spasenja“ faktor vrijeme postaje vladar svega pa i slušanja. Ako se već moram deklarirati kojoj skupini pripadam – priznajem, sklonija sam tekstiranju nego slušanju. Ali, ne u svemu! Pojavio se zadnjih godina medij koji će stvoriti nove podjele: na one koji čitaju i one koji slušaju knjige. Upravo će taj medij – audio knjiga - rasteretiti naše police i naše ruke. Mnogi, naime, tvrdimo da smo zatrpani knjigama, i prašinom na njima. Svakidašnja jadikovka glasi otprilike ovako: više je pisaca nego čitatelja. Tko će sad savladati to brdo knjiga? Slušatelji! Toj vojsci novih slušatelja pridružujem se rado na dnevnoj, odnosno noćnoj bazi. Tome je uvelike pomogla distribucijska platforma Book&Zvook, iza koje stoji Audio Store Transonica, produkcijska kuća specijalizirana za tonsko snimanje i obradu zvuka, zapravo pionir u hrvatskom kulturnom prostoru digitalaca. Svoju su digitalnu biblioteku audionaslova (beletristike i esejistike) odlučili proširiti i izvan hrvatskog prostora, ne samo izborom pisaca iz cijele regije, nego i poštivanjem jezika koji se tu govore i razumiju bez prevođenja. Glas kao zajednička moneta tog projekta, zvuk, šum, glazba, sve su to elementi koji ne trebaju prijevod i „dobro zvuče“ na svim jezicima koji se govore u postjugoslavenskom kulturnom prostoru. Upravo zato je izdanje prvog audio izvornika, posebno napisanog baš za slušanje, a ne za čitanje, Balkanska predavanja: šest prijedloga za sljedeće desetljeće Katarine Luketić, važno ne samo po svom, za neke na ovim prostorima, subverzivnom sadržaju, nego i po iznimno visokim rezultatima, pa ga možemo smatrati nekom vrstom manifesta Audio Store Transonice.  Prva originalna publicistička audio knjiga objavljena u Hrvatskoj neće biti zabilježena samo po toj prvosti nego, nadam se, i po standardu koji će nametnuti ostalima koji će se usuditi upustiti u sličnu digitalnu avanturu. Zanimljivo je da je odabrano baš esejističko štivo, a ne, primjerice, roman za taj iskorak. Smatram to hrabrim činom urednice Ljubice Letinić i autorice, književne kritičarke i urednice, Katarine Luketić. Pisanje i snimanje Balkanskih predavanja, kako je kazala Luketić u jednom intervjuu, teklo je usporedno. To joj je omogućilo da jasno podcrta sve značajke audio medija, koji je do tada poznavala zahvaljujući u prvom redu višegodišnjem iskustvu radijske urednice. Ono što je sa sigurnošću znala jeste da se zamršeni teorijski iskaz mora izreći na pristupačan i privlačan način – i u tome je u potpunosti uspjela. Oslanjajući se djelomično na svoju prethodnu studiju Balkan: od geografije do fantazije (2013. i 2020.), spasonosni strukturni ključ za novo „čitanje“ Balkana pronašla je u čuvenom djelu talijanskog pisca Itala Calvina (1923.-1985.) i njegovim Američkim predavanjima. No, dok su Calvinova predavanja nazvana američkim u prvom redu zato jer su održana u Americi, na Harvardu osamdesetih godina, predavanja Katarine Luketić svoj balkanski predznak nose iz posve drugih razloga. Kompozicijski, i ona se služi brojkom 6, poput Calvina, koji je predložio 6 književnih pojmova koje trebamo prenijeti u novo tisućljeće (lakoća, brzina, točnost, vidljivost, mnogostrukost…a šesti pojam „dosljednost“ ostao je neobrađen zbog njegove smrti). U Balkanskim predavanjima Luketić nastoji afirmirati i istaknuti najbolje i „najprogresivnije“ od književnosti nastale na balkanskom geopolitičkom prostoru posljednjih desetljeća, a koju se nitko ne usudi nazvati balkanskom književnošću. Atribut balkanski još uvijek nosi brojna negativna određenja i stereotipove, a sam „Balkan je uvijek istočnije od nas“ (Slavoj Žižek). Te stereotipove autorica argumentirano dovodi u pitanje, uspoređujući ih s „neutralnim“ terminima mediteranske i srednjoeuropske književnosti i kulture. Zalažući se za hibridnost, polifonost i otvorenost, a protiv geografskog determinizma, koji je samo na korak do rasnog determinizma, ona „balkansku književnost“ kritički analizira stvaranjem šest novih pojmova koje predlaže da budu preneseni u novo desetljeće – prostornost, otvorenost, autentičnost, višeznačnost, imaginativnost i emancipacija.Imaginarij o Balkanu stvarao se stoljećima, pa je tako s jedne strane barbarizam, a s druge dobri divljaci, bure baruta i mjesto rođenja nove kulture, kotao povijesti i sirova vitalnost. S jedne strane pozitivna autoegzotizacija Balkana kod Ljubomira Micića (barbarogenij kao balkanski nadčovjek), s druge pak strane kritički pristup poput onog u Miroslava Krleže ili Radomira Konstantinovića. Premda su u stvarnom životu Micić i Krleža bili neskloni jedan drugome, i sam je Krleža kritičar „umišljenog europejstva“ (O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva) i malograđanstva poput Micića. Upravo nas Katarina Luketić, podastrijevši nam drugačije čitanje čuvenog Krležinog citata „Balkan počinje iza terase Hotela Esplanade“ iz knjige Deset krvavih godina, iz 1937., koja je odmah po izlasku bila sudski zabranjena, podsjeća na Krležin autentični ljevičarski polemički žar. Upravo je taj ulomak u Balkanskim predavanjima, zvukovi esplanadske kulise i Trnja, jedan od akustički i dramaturški najljepših dijelova ovih predavanja - živa društvena drama otprije stotinjak godina.Luketić, u prvom predavanju koje je nazvala Prostornost, s pravom tvrdi da su i pozitivne i negativne predodžbe ograničavajuće, jer dovode do banalizacije i okamenjenosti Balkana kao monolita. U direktnom razgovoru i prisnom tonu kojim se obraća slušateljima - pri čemu je očito njeno radijsko, ali i radioničko iskustvo s polaznicima tečajeva kreativnog pisanja - ona jasno daje do znanja koliko književnost ima važnu ulogu u stvaranju balkanskog imaginarija, njenog širenja u popularnu kulturu i svakodnevni život. Pritom joj je „lakoća“ kazivanja, inače jedan od šest pojmova Itala Calvina, važan kompas za njezinu „slobodnu šetnju književnom šumom“ (Umberto Eco). A njezin credo može se svesti na misao da je potrebno probušiti balon balkanskog imaginarija, koji nas zarobljava, bilo kroz topofobiju bilo kroz topofiliju, te da je potrebno „vratiti se tekstu“. Ne čudi što su se u produkcijskoj kući Transonica odlučili da sama autorica čita/govori svoja predavanja. Ugodne, radiofonične boje glasa i dobre dikcije, ona razumije svaku riječ koju izgovara, pa se njezina autentičnost (još jedan od pojmova za koji se zalaže da se prenese u iduće desetljeće) ne dovodi u pitanje. Osobitu prisnost, pa čak i samoidentifikaciju, osjećamo u autoričinu tumačenju pisaca poput Danila Kiša i Radomira Konstantinovića, čije ulomke iz dijela interpretirane sjajnim glumcima, slušamo u predavanju pod nazivom „Otvorenost“. To ne treba čuditi jer se Luketić zalaže za heterogene identitete poput Kišovog, i za otvorenost, a upravo ih „palanački duh“ želi poništiti jer traži od nas identifikaciju sa samo jednom zajednicom. „Duh palanke je duh plemena u agoniji“, „Polivalencija je muzika samog pakla“, samo su neki od jezgrovitih „aforizama“ iz Konstantinovićeve Filosofije palanke, koji na ovim prostorima ni nakon pola stoljeća od prvog objavljivanja (1969.) nimalo ne gube na svojoj aktualnosti.Emigracija, hibridnost, izmješteni identiteti, nostalgija, vrijeme pamćenja i vrijeme zaborava,  ispadanje iz povijesti… teme su koje Katarina Luketić nalazi u središtu djela Dubravke Ugrešić, Saše Stanišića, Semezdina Mehmedinovića, Kristiana Novaka… „Statisti u velikoj drami moderniteta“, „roman kao bugačica koja upija dileme svoga doba“, a posebno završna scena „baškarenja“ svjetskih junaka poput Oblomova, Molly Bloom, Don Quijotea i dr. - „krevet s gubitnicima“ - u eseju Manifest Dubravke Ugrešić, uistinu jest manifest kraja jedne epohe i interpretativni vrhunac Balkanskih predavanja. Format ovog prikaza ne dopušta detaljniju analizu koju zaslužuju svi odabrani autori, kao i analizu interpretacija vrsnih glumaca i govornika koji kazuju ulomke iz njihovih djela. No, u ovom kontekstu važno mi je spomenuti feminističku perspektivu Katarine Luketić i ispravljanje rodne asimetrije, osobito prisutne u analizi romana Olje Savičević Ivančević Adio kauboju (2010.). Stavljajući ga u fokus predavanja o emancipaciji, ona ističe lakoću, prozračnost i otvorenost autorice, koja ne samo da se emancipirala i pronašla svoj glas u odnosu na prošlu generaciju spisateljica, nego je rasteretila i poništila gravitaciju tog hibridnog žanra u kojem se miješaju ljubavni, detektivski i vestern roman. Mogla bih kazati da slično vrijedi i za Katarinu Luketić, jer se u svojim predavanjima riješila akademskih utega, a dobila na lakoći, prozračnosti i autentičnosti kazivanja. Zagovarajući termine užitak u tekstu Rolanda Barthesa i očaranost Rite Felski, koje bi akademska kritika danas najradije odbacila, ona tvrdi da „knjiga pisana bez strasti ne može biti čitana (dodat ću i slušana!) sa strašću“. Strasno pripovijedajući Balkanska predavanja zalaže se podjednako za čitateljsku emancipaciju, kao i onu u tumačenju književnosti, od brojnih konvencija i patronata koji nam se nameću, zaključujući: „Nakon čitanja i slušanja ostaje tišina. U njoj se mjeri sam čitateljski doživljaj.“ „Slušanje je novo čitanje“, glasi slogan platforme book&zvook. Ako se u njemu imaginativnost događa kao unutarnje svojstvo teksta, ali i kao efekt čitanja tog teksta, koliki li je tek potencijal te imaginativnosti kada nam je prenosi glas? Nije to povratak na početke usmene književnosti jer je sada sofisticirana tehnologija - glas okružen ambijentalnim zvukovima, zvučnom scenografijom pa čak i posve novim, funkcionalnim glazbenim dionicama poput onih kompozitora Mare Marketa u Balkanskim predavanjima - visoko podigao očekivanja novih slušatelja priča. Oni su u dobu virilijevske brzine oslobađanja navikli istodobno raditi nekoliko radnji pored slušanja, bilo da su one zahtjevne i opasne poput vožnje automobila ili repetitivne i očekivane poput savijanja sarmi, tvrdeći da sve to mogu raditi s istom koncentracijom. Priznajem, petosatno slušanje Balkanskih predavanja pravo je iskušenje za multitasking osobe. Slušala sam ih u različitim okruženjima i dijelila slušanje s različitim zadacima, ali preporuka glasi: slušati ih u mraku ili bar zatvorenih očiju, po mogućnosti na krevetu u društvu sa svim onim književnim gubitnicima iz eseja Dubravke Ugrešić. *** detaljan prikaz svih izdanja književne znanstvenice Katarine Luketić potražite na www.katarinaluketic.com  

Read more
Svečanost tišine: stoicizam i trend podcastinga
Svečanost tišine: stoicizam i trend podcastinga

Andrew J. Salvati

Svečanost tišine: stoicizam i trend podcastinga 23/7/2022

Svečanost tišine: stoicizam i trend podcastinga

Zenon Kitijski, helenistički filozof koji je na prijelazu 3. stoljeća prije Krista utemeljio stoicizam, jednom je dao ovaj savjet govorljivom mladiću: Razlog zbog kojeg imamo dva uha a samo jedna usta jest stoga da bismo mogli slušati više, a govoriti manje.

Što više govorimo, mislio je Zenon, postajemo zaokupljeni sobom i bedasti; učeći slušati, tešemo vlastiti ego i ugađamo sebe prema istinama svijeta koji nas okružuje.Ova mrvica mudrosti filozofije stare više od 2000 godina bila je dio meditativne bilješke proslavljenog autora Ryana Holidaya o mirnoći i tišini. Priredio ju je za oktobarsko izdanje podcasta Daily Stoic koji svojim slušateljima donosi tekstove inspirirane antičkim stoicima čije se univerzalne refleksije pronalaze u pričama iz povijesti, suvremenosti i literature, sa svrhom da nas osnaže ne bismo li bili bolji u onom što radimo. Citirajući Zenona, Holiday naglašava da naša, medijski posredovana kultura, često honorira upravo glasnost, ekstorovertnost i brzinu na obaraču. On predlaže slušanje kao bijeg od takve površnosti.U nekoliko proteklih desetljeća, stoicizam, koji uči da su samodisciplina, umjerenost i emotivna smirenost ključne za prevladavanje teškoća i dobar život, doživio je svojevrsni revival u self-help paradigmi, koje je sam Holiday strastveni zagovaratelj. Ovdje se ne bavimo utjecajem Holidayevih bestselera na zaposlenike Silikonske doline, vrhunske sportaše i selebritije kojima filozofiju nudi kao life-hack, već na podcast kao zvučni medij kojim Holiday pronosi antičku mudrost Zenona, Kleanta, Seneke, Epikteta i Marka Aurelija. Za stoike je slušanje bila fundamentalna vještina kroz koju je pojedinac kultivirao navike discipline, samokontrole i samorefleksije, koje i stoje u srži askeze; jer uistinu, tek kad utihnemo sebe, možemo se otvoriti učenju drugoga i razmisliti o mogućim učincima tog učenja na naš život.Dakako da Holiday nije jedini stoički podcaster. Jednostavna pretraga na Stitcheru daje više od 30 podcasta sa "stoicizmom" u njihovim naslovima ili opisima, od kojih su mnogi ažurirani u posljednjih mjesec dana, uključujući 'Stoičke meditacije' filozofa Massima Pigliuccija, Stiocizam - otkriće, Stoicizam u plamenu, Nedjeljni stoik, Stoički priručnik, Zidani vrt, Stoički odmor za kavu i Stoička rješenja.Drugdje su stoicizam promovirali podcasteri za samousavršavanje poput tehnološkog investitora i gurua životnog stila Tima Ferrissa, te umirovljenog vojnog časnika, SEAL-ovca i trenera Jocko Willinka - što nije iznenađujuće, s obzirom na to da su drevni stoici bili bijelci koji su isticali vrijednosti poput racionalnosti i samosvladavanja, a one su tipično kodirane kao muške – zagovaraju ga danas moderni podcasteri kao taktiku moderne muškosti, pa se Ferrissu i Willinku pridružuju figure Bretta McKaya i Ryana Michlera. Kretanje ovdje omeđenim prostorom može se učiniti skučenim svijetom ili tek nekakvim promotivnim krugom, no istraživanje naravi te mreže van je mog dosega i neću se u nju upuštati. Sada ću samo razmotriti načine na koje je podcast posebno prikladan za stoičke askeze; i konkretno, kako sam čin slušanja - na našim putovanjima na posao, dugim vožnjama, u teretani, na planinarenju i u trenucima mirne meditacije - čini ono što Michel Foucault, koji se i sam oslanjao na stoičke tekstove u svom kasnijem radu o etici, naziva tehnologijom sebstva: one tehnike, „koje dopuštaju pojedincima da svojim sredstvima ili uz pomoć drugih izvedu određeni broj operacija na vlastitom tijelu i duši, mislima, ponašanju i načinu postojanja, kako bi se transformirali i tako postigli određeno stanje sreće, čistoće, mudrosti, savršenstva ili besmrtnosti.”Kao dio većeg projekta kojim istražuje povijesnu pojavu diskursa o seksu i seksualnosti u zapadnoj kulturi, Foucault je u svojim kasnijim spisima i predavanjima skrenuo pozornost s normativnih i disciplinarnih sustava subjektivacije koji su ga prethodno zaokupljali, prema proučavanju etičkih modaliteta kojima su pojedinci aktivno oblikovali vlastitu subjektivnost. Posebno se usredotočujući na etičke prakse antičkog svijeta, otkrio je autonomniji okvir za individualno ponašanje, onaj koji se usredotočuje na samonametnute standarde i dnevne navike, a ne na propisani moralni kodeks.Ovo pravilo "brige o sebi" (epimeleia heatou), tvrdio je Foucault, moglo se pratiti od Alkibijada do carskog razdoblja i natjeralo je pojedine Grke i Rimljane (barem slobodne bijelce) da se upuste u vlastite stilizirane projekte samotransformacije.Među praksama koje su zanimale Foucaulta – a shvatio je i sam da je upravo ova temeljna za “subjektivaciju istinskog diskursa” – čin slušanja bila je jedna od ključnih praksi u tom fokusu. U prvom satu svog predavanja koje je 3. ožujka 1982. održao na Collège de France (to je predavanje objavljeno na engleskom jeziku časopisu The Hermeneutics of the Subject), Foucault je objasnio da je slušanjeprvi pokret ka as[k]ezi... …; u kulturi za koju znate da je u osnovi bila usmena, slušanje je ono što nam omogućuje da shvatimo logos, da prihvatimo ono što je rečeno da je istinito. Međutim, ako se provodi ispravno, slušanje također omogućuje pojedincu da se uvjeri u istinu koja mu se govori, u istinu s kojom se susreće u logosu. I, konačno, slušanje je prvi trenutak procesa u kojem istina koja je saslušana, saslušana i ispravno uzeta, takoreći tone u subjekt, ugrađuje se u njega i postaje pounutrena (postaje njegova vlastita) i tako tvori matricu za etos (str. 332).Ovaj naglasak na slušanju, primijetio je Foucault, evidentan je još od Pitagorejaca, koji su zahtijevali od posvećenika da provedu pet godina u tišini kako bi mogli naučiti vježbe, prakse i filozofske propise zajednice. Teme šutnje i slušanja dodatno su razvijene u kulturi kojom je dominirao stoicizam, primijetio je Foucault, te su se pojavile kao "nova pedagoška igra" koja je bila u suprotnosti s ranijim dijaloškim modelom. Sada je učitelj govorio, a učenik slušao.Ali priroda audicije mogla je biti pomalo dvosmislena za antike, objasnio je Foucault, utoliko što je to bila pasivna (pathetikos) aktivnost, no ipak, primarni smisao kroz koji primamo logos, racionalnu supstancu za koju su stoici vjerovali da upravlja svemirom. U svojoj raspravi O slušanju, Plutarh (46. CE – c. 116. n. e.) je napisao kako je imperativ za mladiće da njeguju umijeće slušanja jer moraju naučiti slušati logos tijekom odrasle dobi da bi mogli naučiti kako razlikovati istinu od umijeća laskanja ili retorike. Treba pozorno slušati riječi učitelja, samo tako logos može prodrijeti u dušu. „Čovjek koji ima naviku suzdržano i s poštovanjem slušati“, napisao je Plutarh, „prihvaća koristan govor i ovladava takvim korisnim govorom, te lakše prozire i otkriva beskorisni ili lažni govor, pokazujući se tako kao ljubitelj istine , a ne rasprave” (O slušanju, IV).Međutim, možda najupečatljiviji od tekstova o kojima je Foucault raspravljao (vidi Hermenutika subjekta) je Filon Aleksandrijski (20. pr. Kr. – oko 50. n. e.) opis prakse Therapeutae, zatvorene zajednice asketa koji su se odrekli svog zemaljskog posjeda kako bi tragali za "savršenom srećom" i spasenjem svoje duše (De Vita Contemplativa, §12). U svom tekstu Filon posebno bilježi razrađene rituale banketa, tijekom kojih starješina dolazi do izražaja i govori o filozofskoj doktrini ili o svetom pismu („vrlo sporo i dugotrajno poučavanje s naglašenim ponavljanjima, poput urezivanja misli u duše” [§76]). Tijekom tih govora publika je šutjela i stajala nepomična, zauzimajući točno propisano držanje s ciljem da svoju pažnju usmjeri na govornika, tako da govor „ne ostaje na vrhovima ušiju, već kroz sluh dolazi do duše i ondje ostaje na sigurnom (§31). U ovim gozbama tišine, ovladavanje tijelom temelj je brige o duši.Iako moderni stoički podcast ne zahtijeva ni približnu razinu fizičke discipline svojih slušatelja, ipak smo potaknuti da ugradimo podcast u svakodnevni ritual tišine i razmišljanja – mogli bismo reći: novu, digitalnu gozbu tišine. Dok slušamo preko slušalica, u automobilu ili u nekom drugom mirnom osobnom prostoru, spojeni smo u intimnu vezu s našim domaćinima, koji nas vode u promišljanju bezvremenskih stoičkih mudrosti, urezujući te misli u naše umove kako bi nam bile pri ruci i ne bi li, kako Holiday često kaže, postale princip našeg djelovanja.Upravo je ta mogućnost principijelnog življenja možda u središtu privlačnosti stoicizma u 21. stoljeću. Kako je napisala Elizabeth J. Peterson, u našem dobu naizgled trajne krize, ponovno oživljavanje stoicizma nedvojbeno je posljedica njegove reputacije kao praktičnog vodiča za preživljavanje teških vremena. “Između predsjednika Trumpa, Brexita, Bliskog istoka i domaćih pitanja u gotovo svakoj zemlji”, piše ona, “nije teško shvatiti zašto mnogi ljudi diljem svijeta trebaju izvor jasnoće, smirenosti i hrabrosti.” (A to je bilo prije pandemije; sama je ona potakla niz članaka koji objašnjavaju stoicizam i to kako bi nam mogao pomoći da izdržimo trenutak duboke neizvjesnosti).No, naslovi nisu jedini izvor naše tjeskobe; imamo je dovoljno i u vlastitim životima. U vrijeme produbljivanja ekonomske nesigurnosti, kada nas rutinski pozivaju da postanemo samopouzdani, samopoduzetni subjekti ne bismo li maksimalno povećali svoju vrijednost na tržištu, stoicizam nudi gotov mehanizam suočavanja, a taj ima i višestoljetni pedigre: jednostavan okvir za kultiviranje emocionalne otpornosti i paradigmu samopomoći za transformaciju u discipliniranije, učinkovitije i uspješnije pojedince.Kada ih kooptira kasna kapitalistička kultura, kada se plasiraju kao “life-hack” i konfiguriraju kao etika osobnog uspjeha, onda se stoički principi prilično lako usklađuju s neoliberalnim imperativima na kojima beskrajno radimo sa svrhom uspješnijeg natjecanja u agonističkoj borbi za osobno ispunjenje i ekonomsku sigurnost. Iz ove perspektive, čak i savjet da prihvatimo mir postaje način da se trenutačno osvježimo ne bismo li se opet vratili na posao samo da bismo “ustrajali” i “uspjeli”.Jedna od najžešćih kritika stoicizma je da - savjetujući nas da se ne brinemo o onome što ne možemo kontrolirati - u osnovi predstavlja filozofiju za prilagodbu svijetu kakav jest, a ne za to da ga izazove, ospori, promijeni. Popularnost stoicizma među rimskom elitom ukazuje na neku njegovu srodnost s uspostavljenim poretkom. Sara Ahmed je napisala: “neoliberalizam se razmahuje onda kada svi oblici brige o sebi postanu simptomi neoliberalizma”. Stoga je vrijedno razmotriti koliko je tobože samousmjerena asketska praksa suučesnica u neoliberalnim, patrijarhalnim i mizoginim predlošcima subjektivnosti.//preuzeto sa soundstudeiesblog.com uz dopuštenje uredništva//prijevod book&zvook

Read more
Sedam domaćih glumica - svaka u jednoj priči Rumene Bužarovske
Sedam domaćih glumica - svaka u jednoj priči Rumene Bužarovske

Maja Blažević

Sedam domaćih glumica - svaka u jednoj priči Rumene Bužarovske 21/7/2022

Sedam domaćih glumica - svaka u jednoj priči Rumene Bužarovske

Makedonska spisateljica Rumena Bužarovska nije nepoznata domaćoj publici. Sasvim svjesna zahtjeva koje novo vrijeme stavlja pred žene okovane patrijarhalnim odnosima, Rumena Bužarovska upozorava na emancipatorni učinak slušanja knjiga.

Golemu je pažnju cijelog našeg govornog područja privukla svojom prvom zbirkom priča Moj muž. Njena druga zbirka priča Nikamo ne idem, drugačije je strukture, no opet fokusirana na žensko iskustvo. U hrvatski je jezik ušla u prijevodu Ivice Bakovića, a u audio format u izvedbi čak sedam domaćih glumica. Knjigu otvara priča Vaza u izvedbi Iskre Jirsak, duboko inhibirane traume iz priče Kupine dolaze nam u izvedbi Jelene Miholjević, a nemogućnost ostvarenja intimne bliskosti iz priče Cika dočarana je glasom Petre Svrtan. Naslovnu priču Nikamo ne idem s karakterističnom je uvjerljivošću pročitala Ksenija Marinković, dok je priču smještenu u američku pustinju Srednjeg Zapada naslovljenu Čeroki crvena izvela Mia Krajcar, vjerno oslikavajući atmosferu vrele pustinje i prigušenog nasilja u naizgled skladnim obiteljskim odnosima. Posljedice izostanka obiteljske ljubavi možda jasnije od svih drugih oslikava priča Meduza smještena u višu društvenu klasu koju izrazito plastično predočava svojom interpretacijom Barbara Nola. Najobimnija, završna, gotovo katarzična priča sveučilišne profesorice, nesretne žrtve tradicionalnih odnosa i vlastitih slabosti otkriva sigurnu vještinu pripovijedanja glumice Olge Pakalović. O audio izdanju knjige Nikamo ne idem razgovarali smo s njenom autoricom Rumenom Bužarovskom, predavačicom na katedri za anglistiku Univerziteta u Skopju.

Read more
Soundscape
Soundscape

Iris Dolar

Soundscape 21/7/2022

Soundscape

Soundscape, duboko slušanje, sveukupnost našeg akustičkog iskustva, akustička ekologija, terapija zvukom - samo su neki od pojmova koje ćemo nastojati rasvijetliti i posvetiti im zasluženu pažnju.

Čujete ravni, dosadni zvuk, zuj rashladnog uređaja u vašem laptopu, do vas dopire pjev ptice s obližnjeg drveta, zatim oštra škripa kočnica, nejasni odjek grada u unutrašnjem dvorištu bloka kuća, čujete smijeh djeteta u susjednom stanu. Svi ti zvukovi čine i grade vaš zvučni krajolik, okoliš koji je mjerilima vidljivog uistinu teško obuhvatiti. Engleski je jezik tako iz pojma landscape lako skovao pojam soundscape. Oxfordski rječnik engleskog jezika soundscape definira kao glazbu u kojoj su elementi našeg zvučnog okoliša sklopljeni u skladnu partituru.U nastojanju da proširimo razumijevanje medija u kojem postoje naše audio knjige, donosimo ediciju naslova koje objedinjuje pojam soundscape.  Otvaramo je i najavljujemo radovima vrsnog i nagrađivanog dramskog tonmajstora Vite Gospodnetića. SIMFONIJA JADRANA i OD KAPI DO SLAPA zbirke su zvukova vodene prirode akvatorija otoka Hvara i Korčule, te Plitvičkih jezera snimljenih unutar čujnosti njihovih dnevnih i noćnih mijena. Um mora usporiti kako bi zamijetio milijun transformacija vode, na pijesku, na škriljcu, na naplavinama, na nasipu.Slušanje zvukova prirode djeluje na nas terapeutski, popravlja raspoloženje, umanjuje stres i napetost, te na taj način potiče zdravo stanje uma. Studije potvrđuju da slušanje zvukova prirode ima utjecaj i na fizičko zdravlje ljudi, podiže razinu energije i kognitivnih funkcija, pa čak i smanjuje osjećaj boli. Slušanje zvukova voda, poput šuma mora i valova nekoliko minuta prije odlaska na spavanje djeluje opuštajuće i može poboljšati kvalitetu sna.Slušajte prva izdanja naše edicije Soundscape u aplikaciji book&zvook. «Mudra čovjeka ushićuje more» kaže Lao-Tzu. Svi putevi čovjeka vode u more. Ono je osnova prvotnog zvuka koji nas okružuje, zvuk koji nam više od ijednog drugog pruža ugodu u neizmjernom mnoštvu transformacija. (R. Murray Schafer)

Read more
Rezultati upitnika provedenog nakon slušanja lektire
Rezultati upitnika provedenog nakon slušanja lektire

Iris Dolar

Rezultati upitnika provedenog nakon slušanja lektire 21/7/2022

Rezultati upitnika provedenog nakon slušanja lektire

U Prvoj gimnaziji Varaždin učenici 2. razreda poslušali su lektirni naslov 'Sjećanje šume' Damira Karakaša.

Izrazito pozitivne reakcije dolaze iz varaždinske Prve gimnazije gdje su učenici slušali umjesto da su čitali roman Sjećanje šume Damira Karakaša. U interpretaciji glumca Živka Anočića i produkciji Multimedijalne kolibe, ovo je iskustvo susreta s tekstom pozdravila većina učenika. Svega jedan od 39 učenika, koliko ih je ispunilo anketu, imao je poteškoća s praćenjem sadržaja i uključivanjem u raspravu. 64% ih je s lakoćom pratilo tekst i sudjelovalo u debati. Audio knjizi kao mediju prikladnom za nastavu hrvatskog jezika odličnu je ocjenu dalo 40% učenika, dok je 45% njih audio knjizi dalo ocjenu vrlo dobar. Među komentarima ističu se oni o učinku iznenađenja i dojmljivosti iskustva, zvučnim efektima kao elementima koji slušatelja 'uvlače' u radnju i autentičnom lokalnom govoru, koji vjerojatno također pospješuje kvalitetu doživljaja. Kako je značajna većina učenika izrazila nadu da to neće biti zadnje djelo za cjelovito čitanje koje je obrađeno putem audio medija, podsjetit ćemo na nekoliko važnih značajki koje razvijamo slušanjem i koje doprinose različitim aspektima socijalne uključenosti. Slušanje knjiga pruža izvjesnu mjeru pravednosti tako što i učenici koji čitaju znatno ispod svoje razine mogu pristupiti istim tekstovima kao i njihovi vršnjaci, što je važno za stvaranje čitateljske zajednice. Osim toga, kad većina ima zadovoljen elementarni uvjet, to da su se učenici upoznali s tekstom, nastavnik može izvući segment teksta i usredotočiti se na njega, što je ključna komponenta, ako govorimo o razumijevanju.No, osim kao vrlo praktično i učinkovito nastavno pomagalo koje među ostalim djeci demonstrira tečno i točno čitanje, ispravno fraziranje, izgovor i ritam govora, učenici stječu samopuzdanje i time što slušajući imaju osjećaj da ovladavaju relevantnim mislima za raspravu o tekstu. Ta praksa nesumnjivo obogaćuje dječji vokabular, otkrivaju to istraživanja provedena u zemljama u kojima je djeci na raspolaganju bogata ponuda audio izdanja, a nastavnici s tim neposrednim iskustvom ističu da povrh svega, slušanje knjiga lako može rasplamsati čitalačku strast. Mnogo je primjera djece, kažu oni, koja nikad nisu voljela čitati, a po otkriću audio knjiga mole za novu, za vrijeme da slušaju. To je kao da ste nekome otključali čitav svijet - to je razumijevanje bez borbe s dekodiranjem.  Bez zadrške možemo reći da su kvalitete koje razvijamo slušanjem monumentalne za razvoj čitanja i učenja.  

Read more
Zašto slušamo knjige
Zašto slušamo knjige

Maja Blažević

Zašto slušamo knjige 21/7/2022

Zašto slušamo knjige

Slušanje knjiga postalo je izuzetno popularno. Taj globalno rastući trend izrazito je uočljiv u većim jezicima s golemim digitalnim bibliotekama.

I dok se taj zamah polako prelijeva i kod nas, rast popularnosti slušanja ne bi nas trebao iznenaditi.Evo par razloga:Audio knjige mogu biti izuzetno iskustvo, ljudima kao vrsti nimalo strano. Dapače, neka istraživanja govore da glavninu onoga što znamo naučimo slušanjem. Još donedavno slušali smo uz vatru, na svoje smo se uši oslanjali znatno prije no što smo propisali, neurolozi kažu da je naš mozak adaptiran da prati sustavnu i dugu naraciju. Svi mi koji smo imali sreću da nam u djetinjstvu čitaju, možemo u to iskustvo uvijek posegnuti kao u toplu i ugodnu uspomenu.Slušanje je, dakle, iskustvo i ponešto se razlikuje od čitanja. Netko čita za nas. Ne dekodiramo sami znak, manje se napinjemo, a više prepuštamo. Ne slušamo svoj glas, slušamo drugoga. Možemo se opušteno nasloniti, zatvoriti oči, lakše prepustiti, no i lakše možemo prema tom drugom glasu zauzeti distancu, slušati ga s odmakom, kritički. Dopustimo li sebi prepuštanje, možemo se zanijeti zvukom i bojom glasa, timbrom ili nekim njegovim posebnim fonom, prozodijem, melodijom ili glasovnim letom, glatkoćom govora. Možda i samim udahom.Snimanje audio knjiga je složen i zahtjevan posao, no u nekim produkcijama izdavači nastoje obogatiti svoja izdanja šumovima, zvučnim efektima, snimkama atmosfera, glazbom, soundscapeom. Takve intervencije u zvučnim knjigama mogu pospješiti razumijevanje teksta i učiniti slušanje knjiga iskustvom koje je slično ili bolje od gledanja filma.Osim što može biti ugodno, slušanje knjiga je praktično. Slušati možemo u prijevozu, dok vozimo, uz hobi ili rekreaciju, dok obavljamo dosadne i rutinske poslove, dok čekamo. Tako, na neki način, dajemo smisao gomili izgubljenog vremena. Ne odričemo se čitanja pod pritiskom drugih obaveza.Uz svakodnevno mnoštvo vizualnih podražaja i našu sve veću usmjerenost na ekrane, audio knjige nam omogućuju da čitamo odmarajući oči.Djeca su strastveni slušatelji. Slušanje priča monumentalno je za razvoj govora i učenje.

Read more
Kako nastaje audio knjiga
Kako nastaje audio knjiga

Iris Dolar

Kako nastaje audio knjiga 21/7/2022

Kako nastaje audio knjiga

Tehnologija nam je ponudila mnoge načine za pričanje priča, predstavljanje novih ideja i koncepata, iskre koje bi trebale pobuditi našu maštu.

Dok mnogi čitatelji vole osjećaj (pa čak i miris!) fizičke knjige, drugi više vole praktičnost nošenja cijele biblioteke na svom Kindleu ili pametnom telefonu. Sve veći broj ljudi sluša audio knjige koje nude drugačije i jedinstveno iskustvo pripovijedanja.Izborom pripovjedača – bez obzira radi li se o utješnoj bliskosti slušanja poznatog glumca ili uživljavanju koje stvara glumačka postava više različitih glasova – upotrebom glazbe i zvučnih efekata, priče možemo oživjeti na nove načine, one mogu postati pratitelj i onima koje tradicionalne ne bismo smatrali čitateljima.Audio knjige su jedno od najbrže rastućih tržišta u izdavačkoj industriji, potaknuto svojevrsnom audio renesansom koja je također dovela do skokovitog porasta popularnosti podcasta. Prema Udruzi američkih izdavača u 2019. godini preuzimanja audio knjiga u Sjedinjenim su Državama porasla za nevjerojatnih 39% nadovezujući se na stabilan, značajan rast iz prethodnih nekoliko godina. Sve više medijskih kuća recenzira audio knjige, a postoje i nagrade koje posebno slave inovativne i najbolje audio knjige u klasi.U našoj produkciji audio knjiga nastala je glavnina naslova u ponudi book&zvook biblioteke, no tu su i knjige drugih izdavača, naših partnera koji su nam svoje knjige povjerili na uspješnu digitalnu distribuciju. Među njima su recentna izdanja uglednih kuća poput Sandorfa i Malih zvona, kanadskog dvojezičnog izdavača Dominis Publishing, umjetničke organizacije RadioTeatar sa svojim prepoznatljivim izrazom, Teatra Poco Loco ili audiofilskog izdanja vodnjanske Apoteke - prostora za suvremenu umjetnost. U našoj biblioteci možete pronaći izdanja beogradsko-njujorške produkcije Reflektor i zagrebačke Astarta Plus u kojima su na prijelazu milenija, dok se zvuk još oslanjao na fizički nosač, nastala važna književna izdanja u audio formatu. Stoga možemo reći da je najstarije audio izdanje u našem katalogu nastalo još davne 2006., što nam daje za pravo da tvrdimo kako i u nas već postoji tradicija snimanja knjiga.Ponekad knjiga nije kompatibilna sa audio formatom – primjerice, likovna monografija ili neko drugo izrazito likovno izdanje – no mi sami eksperimentiramo u adaptaciji svih vrsta tekstova u audio medij. Primjerice, stvorili smo igrane audio verzije dječjih poema Ježeva kućica i Šporki Špiro i neposlušna Tonka, a o nastanku knjiga za djecu i nekih specifičnih audio žanrova, poput audio izvornika ili soundscapea,  još ćemo pisati.Odabir pripovjedačaOdabir pripovjedača za audio knjigu jedna je od najvažnijih odluka koje ćemo donijeti u procesu njenog nastanka, a uključivat će dubinsko istraživanje i raspravu.Mnogi čitatelji vole intimnost koju osigurava to što sam autor čita svoje riječi. Nekim je autorima pripovijedanje audio knjige prirodno, neki već imaju ranija radijska iskustva poput pjesnika Marka Tomaša ili iskustva na kazališnim daskama, poput pisca Darka Cvijetića, ili bi mogli biti pisac publicistike koji se smatra stručnjakom u svom području čijem ćemo glasu vjerovati više no bilo kojem drugom.Ipak, glas autora nije uvijek pravi glas za priču. Štoviše, nekim autorima možda neće biti ugodno čitati svoje tekstove naglas, pred mikrofonom ili prolaziti kroz intenzivan i dugotrajan proces snimanja audio knjige. Naš tim dugo i minuciozno razmišlja o tome kako svaku priču oživjeti kroz izgovorenu riječ i koji su glasovi, glazbe i šumovi za to potrebni.Razumijevanje tekstaMogli bismo reći da sve počinje tekstom. Prije odabira pripovjedača važno nam je razumjeti koju emociju autor pokušava pobuditi kod svog čitatelja, jer to je ono što nam govori kako taj tekst treba izvesti i kako treba zvučati.Neka od pitanja s kojima se susrećemo su: je li tekst u prvom ili trećem licu, treba li pripovjedač biti muškarac ili žena, treba li više od jednog glasa ako se perspektiva u tekstu mijenja, postoji li određeni naglasak ili dijalekt koji tekst zahtijeva, treba li nam stariji ili mlađi glas, energija iskričava i dinamična ili smirena poput velikog, sporog vala.Osim toga, okupiraju nas vrlo praktične stvari, izraziti naglasci ili zahtjevniji izgovori unutar teksta; moramo biti sigurni da manje poznate pojmove, strane riječi i fraze, imena i toponime čitamo točno.Što tražimo u naratoruPrvo i najvažnije, tragamo za karakterističnim i lijepim glasom koji će privući i zadržati slušatelja. Snimanje audio knjiga zahtjevan je posao, osim ugodnog glasa trebamo glumicu ili glumca koji se spremni posvetiti tekstu, iščitavati ga, pripremati se unaprijed, ući u njegovu srž. Snimanje audio knjige za njih znači da će živjeti sa svakom riječju tog teksta, često provesti mnogo dana u studiju. Trebaju dobro razumjeti tekst kako bi mogli lagodno izvesti sve njegove sekvence i trebaju biti ustrajni u održavanju dosljednosti te izvedbe tijekom mnogih sati. Zato je dramska režija u audio knjigama kvaliteta koja čini razliku.Glas, ton i produkcijski pristup mogu se razlikovati od knjige do knjige, ali predanost tekstu osnovna je pretpostavka za uspješno snimanje. Dosljednost studijske izvedbe kojoj prethodi predana priprema.Proces snimanjaIzrada audio knjige je intenzivan, kreativan i fokusiran proces. Mnoge od naših audio knjiga snimaju se u jednom od naša dva studija kojima upravlja stručni produkcijski tim.Vrijeme snimanja ovisi o duljini knjige, ali u prosjeku ono traži šest do deset studijskih sesija, no može trajati i znatno duže. Snimanje romana Zločin i kazna – koji smo nedavno snimili u sklopu našeg projekta book&zvook klasici u izevdbi glumca Adriana Pezdirca – trajalo je mnogo tjedana (i mnogo više u pripremi). Postprodukcija knjige koju ćemo objaviti najesen i koja će trajati 25 sati uzet će nam još mnoge tjedne.PostprodukcijaNakon snimanja ostajemo sa sirovom snimkom. Prvi korak rada u montaži sastoji se u uklanjanju svih grešaka čitanja, neželjenih šumova pozadine ili govornog aparata, neželjenih pratitelja koji se često i rado ušuljaju. Nastojimo knjige obogatiti zvučnim dizajnom, snimkama iz vlastite arhive, glazbom koja je često skladana upravo za pojedine naslove.Također, ostavljamo vrijeme za kontrolu kvalitete i korektivno slušanje, kako bismo bili sigurni da objavljujemo knjigu zadovoljavajuće kvalitete.Nadamo se da ćete otkriti ljepotu slušanja knjiga i prepustiti se tom užitku.

Read more