publicistikadjecapoezijaesejosobni razvojromankratka pričaaudio dramadijalektalna književnostsoundscape

Hoću kući

Autor

Jasminka Petrović

čita

Petar Cvirn

Traje

0 sati 41 minuta

žanr

pripovijetka, priča za djecu

Hoću kući knjiga je o dječaku Nikoli koji želi svoje roditelje zamijeniti novima jer mu ovi sadašnji nisu po volji. Kao i većina druge djece, Nikola ne primjećuje da nije uvijek netko drugi kriv za ono što se događa. Jer, roditelji su krivi što se ne smije igrati na računalu koliko bi on htio, što mora na spavanje kada oni misle da je vrijeme i što ne smije raditi sve onako kako bi on htio. Nikola odlazi od kuće „bez pozdrava i bez papuča“, ali ipak se vrati po svoju omiljenu igračku, Monstruma. U sljedećem poglavlju već se našao na nekom drugom planetu zajedno sa svojim Monstrumom. Čim je pomislio na svoje prijatelje, oni su se stvorili. Čim je poželio da nestanu, oni su nestali. Sve što je poželio upravo se tako i ostvarilo i to istoga trena. Nažalost, uvjerio se da ono što je poželio nije uvijek i ono što je najbolje. Roditelji koji se uvijek s njim igraju, nisu sposobni paziti na njega. Nasuprot tomu, prebrižni roditelji također nisu idealno rješenje.Pred kraj knjige, Nikola se zamislio: „Možda sam pogriješio?“ Poželio je vratiti se na Zemlju, svojim pravim roditeljima koji možda nisu idealni, ali njemu su najbolji. A dok su čekali da netko pronađe Nikolu, i njegovi su se roditelji zapitali nisu li možda pogrešno postupali. Knjiga Jasminke Petrović Hoću kući namijenjena je djeci uzrasta 6 do 8 godina. Dinamična je i nema puno likova pa je djeci priča jednostavna za pratiti. Njezin jezik nema suvišnih riječi ni opisa. Uz to je puna nonsensa i humora stoga i njezin pedagoški dio djeca intuitivno prihvaćaju.upozorenje:kod iskusnih slušatelja može se javiti želja za ponovnim slušanjem knjigekod slušatelja početnika moguća je pojava snažnog uzbuđenjašto će se dogoditi onima koji ne naćule uho, ne vrijedi ni pisati, jer ionako to neće moći čuti Jasminka Petrović aktivno piše od 1990. godine i do sada je napisala više od trideset knjiga za djecu i mlade. Njezine knjige dvaput su bile među 200 najboljih dječjih knjiga svijeta i uvrštene su u katalog White Ravens međunarodne knjižnice za mlade u Münchenu: To je roman Ljeto kad sam naučila letjeti (2016.) i kratki roman za početnike u čitanju Hoću kući 2017.). Knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Prema nekima su nastale predstave koje se izvode u kazalištima za djecu i snimljeni su igrani filmovi.Ana Petrović (1989, Beograd) bavi se ilustriranjem knjiga i drugih izdanja za djecu i odrasle. Diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 2012. Godinu dana kasnije na istom fakultetu završila je magistarski studij, modul – primijenjena grafika, atelje grafike i knjige, predmet – ilustracija. Njezina knjiga Stripoterapija uvrštena je u katalog White Ravens 2023.Krešimir Krnic (1964.) uz akademski posao indologa bavi se i književnim prevođenjem. Preveo je nekoliko desetaka slikovnica s engleskog, njemačkog i slovenskog i nekoliko raznorodnih tekstova – romana, pripovijedaka, stručnih tekstova – sa slovenskog, njemačkog, engleskog, hindskog i urdskog. Ljubiteljima dječje književnosti i slikovnica poznat je, između ostalog, i kao uspješan prevoditelj stihovanih slikovnica Julije Donaldson, koje su u njegovom prijevodu već postale dječji klasici (npr. Grubzon, Mjesta ima na metli svima, Najotmjeniji div u gradu itd.).Petar Cvirn rođen je 1986. u Zagrebu. Završio je studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kazališni je, filmski i televizijski glumac. 

Preobrazba

Autor

Franz Kafka

čita

Rakan Rushaidat

Traje

2 sati 23 minuta

žanr

pripovijetka

Pripovijetka 'Preobrazba' donosi nam priču o trgovačkom putniku Gregoru Samsi čiji se život potpuno promijeni kada se jednoga jutra probudi kao golemi kukac. Služeći se fantastičnim i apsurdnim, Kafka Gregorovom preobrazbom prikazuje i kritizira moderno društvo te dehumanizaciju, otuđenost i slične probleme kojima je izložen pojedinac u društvu koje mu uskraćuje slobodu. Objavljen prije više od stotinu godina, ovaj avangardni lektirni klasik, aktualan je možda i više nego u vrijeme kada je napisan, sada je tu u suvremenom formatu audio knjige, u zanimljivom čitanju Rakana Rushaidata koji svojim vrhunskim glumačkim umijećem uvjerljivo oslikava atmosferu nadrealnog i začudnog, paradoksalnog, ugođaj prigušene jeze, tjeskobu odsustva logike, grobnu hladnoću otuđenja. (book&zvook)Franz Kafka nije samo klasik moderne književnosti; njegov život i djelo postali su svojevrsnom legendom dvadesetog stoljeća. Pridjev 'kafkijanski', izveden iz njegova imena, ušao je u svagdašnji govor, danas ga rabe i ljudi koji možda i nisu čitali njegova djela, ali znaju da se njime označuje neka bezizlana izgubljenost u prostoru i vremenu, neka unutarnja nelagoda povezana sa strahom, ali i otporom, koja  nas tako često obuzme kada osjećamo da naša subina ovisi o nekoj i nečijoj moći na koju ne možemo nikako utjecati. Široko je poznato da je Franz Kafka (1883-1924) živio kao činovnik koji se morao izdržavati od uredskog posla koji dakako nije volio, da se osjećao pomalo strancem kao Židov kojemu je materinji jezik njemački a živi u Pragu, pa nijednoj zajednici dokraja ne pripada, da se nije osobito slagao ni s vlastitim oce i da je umro dosta mlad od tuberkuloze, zatraživši prije smrti od prijatelja Maxa Broda da spali sve njegove rukopise. Dakako, prijatelj mu posljenju želju nije ispunio. (Milivoj Solar)

Voli me više od svega na svijetu 1.dio

Autor

Mira Furlan

čita

Tajana Petrović Čemeljić

Traje

13 sati 24 minuta

žanr

memoari

Život najveće filmske i kazališne dive naših prostora Mire Furlan bio je više od života, prepun uzbuđenja, veličanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja. U autobiografskoj knjizi dovršenoj pred preranu smrt Mira Furlan pripovijeda, literarno moćno, svoj život i živote svojih bližnjih – od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvećena.Bez zadrške Mira Furlan čitatelja uvodi u vlastiti svijet, u svoje intimne drame, razmišljanja i karijeru. Voli me više od svega na svijetu oživljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji za njih više nije bilo mjesta u novim državama. Emotivna, moćna proza u kojoj pratimo život mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlučuje za glumu, gdje se smjenjuju sreća i nesreća, proza u kojoj vidimo i lice i naličje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom rečenicom pod kožu. Ne izostavljajući ništa i nikoga, ne štedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se čita kao roman. U njoj se ostvaruje "američki san", ali, naposljetku, najvažnija je ljubav, koja joj je pomogla da lakše brodi karijerom.Voli me više od svega na svijetu knjiga je koja s puno sentimenta i osjećaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan već i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen."Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ta je iznimno talentirana glumica nastupala u gotovo svim važnijim kazališnim, filmskim i televizijskim ulogama. Kako ju je krasila i fizička ljepota, Furlan je tada imala status svojevrsnog celebrityja, kojeg je voljela i kritika i publika. No, sve se promijenilo 1991. godine, kada se glumica odbila jasno svrstati na hrvatsku stranu u onome što će se pretvoriti u krvavi rat. Ne samo da je postala persona non grata nego je nad njom izvršen gotovo neviđen medijski progon, pravi 'lov na vještice'. Kako ju je užasavala i situacija u Srbiji, Mira Furlan je tada sa suprugom, režiserom Goranom Gajićem, emigrirala u Ameriku. Tako je postala jedna od naših najpoznatijih 'disidenata', što se nije bitno promijenilo sve do njezine prerane smrti. ... Razlozi koji će čitatelja navesti da otvori 'Voli me više od svega na svijetu' stoga mogu biti posve vanknjiževne prirode i vezani uz burne političke događaje, koji kao da su karakteristični za prostor na kojem živimo. No, onda slijedi iznenađenje: čitatelj će, naime, dobiti mnogo više od onoga što je očekivao. 'Voli me više od svega na svijetu' iznimno je dobro i zanimljivo napisana autobiografska proza, koja načinom i umješnošću pripovijedanja ulazi i u 'pravu' književnost." (Vesna Solar)ulomak iz knjige: Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti sto se dešavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopće želiš znati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži? Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da 'bolje razumijem samu sebe' pokušavajući detektirati skrivenu 'priču' u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?Dok sam pokušavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguć, boreći se s riječima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jest), desilo se nešto jako čudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugačija zemlja, zemlja zlokobno slična mjestu koje smo nekoć napustili s užasom i u očaju. Više nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz naših domova izvojevale globalnu pobjedu. Već smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem.Usto, prilično neobično, ova knjiga postaje drugačija knjiga. To više nije knjiga sjećanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nešto puno drugačije: molba Americi i svijetu.

Priče iz Vukovara

Autor

Siniša Glavašević

čita

Bojan Glavašević

Traje

1 sati 27 minuta

žanr

zbirka kratkih priča

Pred vama je audio izdanje knjige ‘Priče iz Vukovara’, zbirke crtica koje su jedina literarna ostavština novinara Siniše Glavaševića, glasom njegova sina Bojana.  Ovi nježni i dirljivi odbljesci začuđujuće ljudske dobrote i neuništivog duha nastali su usred rata, u mržnji i mraku, a ipak, svjedoče samo o ljubavi.  Novinar Siniša Glavašević, svojim energičnim i slikovitim izvještajima, javljanjima koja su kako je odmicala opsada bivala sve dramatičnija, ali i sve oštrije kraćena, cenzurirana, pa i potpuno uklonjena iz nacionalnog etera, svjedočio je o ljudskoj i profesionalnoj hrabrost, pa je ubrzo postao simbolom grada pod opsadom, amblematskim glasom slobode. Priče pak, intimniji su glas Siniše Glavaševića, one su esencija njegove tople ljudske duše u nevremenu u kojem ih piše, svojim sugrađanima, susjedima u opsjednutom gradu, i čita putem radija.  Ove priče, pisane za slušanje i radijski prijenos, objavljene su  kao knjiga prvi put 1992. u izdanju Matice Hrvatske i svojevrstan su spomenik gradu koji je u ratnom vihoru zauvijek nestao. Glavašević ih je poslao iz Vukovara neposredno prije pada grada, kolegi u kojeg je imao povjerenja, novinaru Mladenu Kušecu. “Mladene, u razrušenom Vukovaru nešto sam, uz novinska izvješća, napisao i za svoju dušu i za dušu Vukovara. Ako uspijem, poslat ću vam faxom tu svoju dječicu pa vas molim da, kada to pročitate, kažete što je to i treba li to još kome osim meni i mome gradu. I dan kasnije, 12. studenog u 17 sati i 31 minutu, počele su na privatni fax u zagrebačkom predgrađu s faxa Vukovarske bolnice stizati priče Siniše Glavaševića.”Siniša Glavašević, novinar i pisac (Vukovar, 4. 11. 1960 – Vukovar, 19. ili 20. 11. 1991). Studij komparativne književnosti i bibliotekarstva završio 1983. u Sarajevu i zatim kao nastavnik radio u školama u Lovasu i Borovu. Od 1989. do 19. studenoga 1991. bio je novinar i urednik Radio Vukovara. Odveden je 19. studenog iz bolnice u Vukovaru i od tada se o njemu nije ništa znalo. Njegovi su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice na Ovčari u veljači 1997. godine.Improvizirani podrumski ratni studio/ Foto: Matko BiljakBojan Glavašević rođen je 26. srpnja 1984. u Vukovaru. Ocu su mu tad bile dvadeset i četiri. Sljedećih sedam godina živjeli su u Vukovaru. S majkom je potom, u ljeto 1991, završio u izbjeglištvu, dok se situacije ne smiri i ne profunkcionira neko od bezbrojnih primirja i dogovora koji se tih dana i mjeseci potpisuju. Otišli su kod majčinih roditelja u Prijedor. Otac je ostao u Vukovaru, na dužnosti. Radio je kao novinar na radiju, premda je u Sarajevu završio književnost i bibliotekarstvo, te je neko vrijeme bio i nastavnik po školama oko Vukovara. Njegove izvještaje objavljivao je Hrvatski radio, sve dok pred kraj nije pao kao žrtva cenzure. Ogorčen, javljao se na Radio 101. Od njega bi ostao upamćen samo glas da se posljednjeg tjedna mjeseca rujna dvojica novinara Slobodne Dalmacije, Zvonimir Krstulović i fotoreporter Matko Biljak, nisu odvažili na hrabar poduhvat i ušli u opkoljeni grad. Biljak je tada snimio najupečatljivije i vjerojatno najvažnije vukovarske ratne fotografije, među njima i sliku Siniše Glavaševića dok čita izvještaj iz Vukovara. U improviziranom studiju u skloništu, stiješnjeni u dva četvorna metra, novinar i leđima okrenut tonski snimatelj. Fotografija je bezbroj puta objavljena, Biljak je, ne vodeći računa o autorskim pravima, dopustio da se ona pretvori u kulturno dobro, u prizor koji se upisao u vizualno pamćenje generacija ljudi. Pritom, slika je poopćena, pa na njoj više ne primjećujemo detalje: Iskrin telefon, studijski gramofon na kojem je ploča, stup kompakt diskova koji izviruje iza novinareve glave, studijsku tehniku koja je u nedostatku prostora postrance slagana, kristalnu pepeljaru, kutiju benston cigareta, igraće karte, što izviruju sa samog ruba slike, Sinišine razgažene cipele, građanska moda s početka osamdesetih, tončevu (možda) Ellesse trenirku… (Miljenko Jergović, Junak našeg doba)Riječ prvaPriča o MarijiPriča o graduPriča o ljubaviPriča o vremenuPriča o neprijateljimaPriča za roditeljePriča o traženjuPriča o ratuPriča o ratnikuPriča o djetinjstvuPriča o porodiciPriča o velikim i malim ljudimaPriča o pjesnicimaPriča o vagabundimaPriča o svemiruPriča o zagrljajuPriča o igriPriča za tebePriča o životuPriča o pričiPrepričana pričaPriča o dobru i zluPriča o moru U ovo audio izdanje ugrađeni su fragmenti novinskih izvještaja Siniše Glavaševića iz arhive HRT-a, te šumovi iz otvorene arhive finskog radija (Ylearkisto).*Knjiga je nastala uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske  

Gigakapitalisti

Autor

Riccardo Staglianò

čita

Hrvoje Krešić

Traje

4 sati 42 minuta

žanr

esej, publicistika

Bogataša je bilo i uvijek će ih biti. Ali ako su oni iz prošlosti bili megakapitalisti, ovi današnji su gigakapitalisti. Za njih je pandemija koju mnogi nisu preživjeli bila božji dar. Jeff Bezos dodao je osamdesetak milijardi dolara svom već pozamašnom bogatstvu. Elon Musk ga je na trenutak prestigao kao najbogatijeg čovjeka na svijetu. Virtualna nacija od gotovo tri milijarde korisnika koju je osnovao Mark Zuckerberg, da je stvarna, bila bi najmnogoljudnija na svijetu. Bill Gates je… Bill Gates.Ali nije stvar samo u količini novca. Radi se o tome da ta količina daje pojedincima moć koja je nekad pripadala samo suverenim državama. Kako zaustaviti putanju ove šačice plutokrata prema novim vrstama monopola, gigakapitalista koji teže ne samo utjecaju na ono što kupujemo nego i na ono što mislimo, govorimo i jesmo? Autor nudi odgovor: "s pravednim porezima, boljim zakonima, s više prava za izrabljivane radnike i novom kolektivnom sviješću. Za povezivanje svih mogućih tržišta u nadnaravni biznis-konglomerat imaju oko sokolovo, ali su slijepi poput mačića pred nečim što im je toliko očito i pred nosom: tko više ima, više mora dati. Točka.Ovom ću knjigom pokušati skicirati identikit apsolutnih prvaka tog novog soja ultrabogataša. Ne iz klasne zavisti – prilično sam zadovoljan novcem koji imam i ne vidim ništa loše u tome što postoje ljudi koji ga imaju mnogo više – nego zato što mi se čini da bogatstvo Billa Gatesa, Jeffa Bezosa, Elona Muska, Marka Zuckerberga i njima sličnih nije kompatibilno s demokracijom. U smislu da se te zastrašujuće količine novca neizbježno pretvaraju u jednako zastrašujuću moć. Pri čemu mislim i na moć interveniranja u donošenje zakona koji, primjerice, propisuju koliko tko poreza mora platiti (vrijedi napomenuti kako sva ta gospoda imaju najmanje dva zanimanja: svoj posao i i izbjegavanje poreza). Motiv koji se provlači kroz biografije svih njih, a koji je novost, jest da je riječ o privatnim osobama kojima je dopušteno ono što je nekad bilo dopušteno samo državama."Kad bismo svi postali svjesni svih nepravdi opisanih u ovom panoramskom pregledu multinacionalnih kompanija koje upravljaju svjetskom ekonomijom, pa i šire, možda bismo doista mogli izgraditi bolje društvo. (La Republica)Poslušajte Gigakapitaliste u uvjerljivoj interpretaciji Stagianòovog kolege novinara Hrvoja Krešića, koji tom tekstu prilazi s punim profesionalni razumijevanjem. Hrvoje Krešić i Riccardo StaglianòTalijanski novinar i publicist Riccardo Staglianò (Viareggio, 1968.) karijeru je započeo kao dopisnik iz New Yorka za mjesečnik Reset, potom je radio za Corriere della Sera, a danas piše istraživačke izvještaje i reportaže za list La Repubblica. Gotovo deset godina predaje nove medije na Università degli studi Roma Tre. Objavio je više knjiga: Bill Gates. Una biografia non autorizzata; Giornalismo 2.0. Fare informazione al tempo di Internet; L'impero dei falsi; L'affittacamere del mondo; Grazie. Ecco perché senza gli immigrati saremmo perduti; Toglietevelo dalla testa. Cellulari, tumori e tutto quello che le lobby non dicono i dr.

Autobiografija

Autor

Sigmund Freud

čita

Tomislav Rališ

Traje

2 sati 56 minuta

žanr

memoari

U Autobiografiji Sigmund Freud osvrnuo se prvenstveno na svoj profesionalni put i razvoj, a tek u par navrata na osobnu povijest. U Post scriptumu iz 1935. godine piše: "Dvije se teme provlače kroz ovo moje djelo: moj životni udes i povijest psihoanalize. Obadvije su prisno povezane, kao što se to vidi iz mojega prikaza, jer je psihoanaliza postala sadržaj mojega života i, prema tome, nikakav moj osobni doživljaj nije vrijedan spomena ako ne zadire u područje mojeg naučnog interesa."Razvoj psihoanalize kao terapeutske metode i okvira za razumijevanje ljudskog ponašanja Freud iscrpno opisuje sve od 1909. kada je skicirao njen razvoj na Sveučilištu Clark u Massachusettsu. Kroz šest poglavlja dotiče se koncepta nesvjesnog uma, tumačenja snova i Edipovog kompleksa. Autobiografija je prvi put objavljena 1925. u Leipzigu, a naknadno je, četiri godine prije smrti, Freud napisao Post scriptum.Sigmund Freud rođen je 1856. u židovskoj obitelji srednje klase u Freibergu, u Moravskoj, koji je danas dio Češke. Od 1860. do Hitlerove invazije 1938. živio je u Beču. Godine 1873. upisao je medicinski fakultet na Sveučilištu u Beču i idućih osam godina, uz medicinski nastavni plan, pratio širok raspon studija, uključujući filozofiju. Nakon diplome radio je u nekoliko klinika, a zatim otišao u Pariz na studij kod Jean-Martina Charcota, neurologa koji je koristio hipnozu za liječenje simptoma histerije. Po povratku u Beč uspostavio je svoju praksu kao klinički neurolog gdje je otkrio da su ortodoksne terapije za živčane poremećaje neučinkovite za većinu njegovih pacijenata, pa je počeo koristiti modificiranu verziju Charcotove hipnoze. Postupno je otkrio da je pacijente dovoljno samo poticati da slobodno govore što god im padne na pamet, bez autocenzure, te da ta metoda slobodnih asocijacija vrlo često evocira sjećanja na traumatične događaje u djetinjstvu. Liječenje funkcionalnih psihičkih poremećaja s pomoću sugestije i hipnoze bilo je polazište za njegova istraživanja. Postupnim stvaranjem »psihoanalitičke metode« Freud je hipnozu zamijenio tumačenjem snova i slobodnim asocijacijama.U Tumačenju snova (1900), svojem najznačajnijem djelu, postavio je teoriju da snovi, kao prikriveni izrazi duboko ukorijenjenih želja i strahova, mogu pružiti izvrstan uvid u osobnost. Ta su ga istraživanja dovela do teorije o trodijelnoj strukturi osobnosti: id, ego i superego. Slijede djela: Psihopatologija svakidašnjega života (1901), Dosjetka i njezin odnos s nesvjesnim (1905), Tri rasprave o teoriji spolnosti (1905), Totem i tabu (1913), Predavanja za uvod u psihoanalizu (1916–18), Ja i ono (1923), Nelagoda u kulturi (1930). Tijekom godina Freud je mijenjao i nadograđivao terapijsku metodu i teoriju psihoanalize, te se danas smatra njenim utemeljiteljem.Posljednje godine života bile su obilježene teškom bolešću i usponom nacizma, koji je psihoanalizu smatrao "židovskim zagađenjem". Intervencijom britanske i američke vlade dopušteno mu je da 1938. emigrira u Englesku, gdje je umro 15 mjeseci kasnije. Utjecaj njegovih teorija proširio se izvan područja psihologije, utječući na antropologiju, književnost i umjetnost.Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Prijan Lovro

Autor

August Šenoa

čita

Zoran Čubrilo

Traje

2 sati 58 minuta

žanr

pripovijetka

Pripovijetku Prijan Lovro Šenoa je napisao 1873. godine, za vrijeme boravka na studiju u Pragu. Prijatelj vlastelin Šenou pozove na svoje imanje u berbu gdje on, udovici koju ondje zatiče, realistično prepriča život svog praškog cimera. Ova Šenoina ‘praška novela’ je priča o Lovri, mladiću koji se rodio u siromašnoj seoskoj obitelji i zaputio u grad na školovanje. Piščev prijatelj i junak Lovro darovit je čovjek golema znanja i željan uspjeha. No, u društvu koje vrednuje podrijetlo i bogatstvo, a ne sposobnost, Lovrina nastojanja ne mogu uspjeti. Novčane i ljubavne nevolje obilježavaju njegov težak životni put koji završava tragedijom. "Upravo u Prijanu Lovri počet će Šenoa dodirivati idejni krug koji će prijeći okvir sila pokretnica njegovih romana. Pa ako je igdje bilo mogućnosti da se hrvatska književnost protuče do dubljih problema i širih vidika, to znači da motivaciju svojih junaka odredi i izvan uvjeta nacionalne borbe i svih pitanja koja se time automatski stavljaju u pokret, bilo je to upravo u Prijanu Lovri… Sumnja koju će junaci realističke književnosti uopće, u svim sredinama, nositi u srcu, i činiti od nje jedan od glavnih motiva svoga stvaranja, ta se sumnja začela u Prijanu Lovri."- Ivo FrangešAugust Šenoa bio je hrvatski književnik, novinar, prevoditelj i političar. Rođen je 1838. godine u Zagrebu, tada dijelu Habsburške Monarhije. Izrazito plodan i utjecajan, društveno i javno angažiran, obilježit će početke realizma i zauzeti središnje mjesto hrvatske književnosti 19. stoljeća. Pisao je pjesme, novele, romane, feljtone, kritičke tekstove, a prevodio s francuskog, njemačkog, engleskog i češkog jezika. Služio se pseudonimima Veljko Rabačević, Petrica Kerempuh, Milutin, Branislav i različitim šiframa.Za Šenoinu slavu zaslužni su povijesni romani poput romana Čuvaj se senjske ruke, Diogeneš, Seljačka buna, Kletva (koju nije dovršio), te Zlatarovo zlato, koje je 1971. objavljeno u Viencu u nastavcima. Posebno se ističu povjestice, pripovjedna djela s povijesnim motivima u kojima obrađuje događaje iz hrvatske povijesti s aktualnim političkim porukama (Smrt Petra Svačića, Propast Venecije, Anka Neretvanka, Šljivari i dr.). Šenoa je napisao i niz romana s tematikom iz suvremenog života (Mladi gospodin, Prosjak Luka, Vladimir, Branka) i brojne novele (Prijan Lovro, Barun Ivica, Ilijina oporuka, Karanfil s pjesnikova groba, Kanarinčeva ljubovca, i dr.). u kojima tematizira socijalne, političke i etičke probleme svog vremena.Potekao je iz ugledne građanske obitelji češko-slovačkog podrijetla. Pravo studira u Zagrebu i Pragu. Kako nije položio završne ispite, uskraćena mu je novčana pomoć biskupa Strossmayera ii Šenoa u Beču piše kao novinar za listove Glasonoša i Slawische Blätter gdje razvija svoj smisao za zanimljivo pripovijedanje. Po povratku u Zagreb radi u redakciji časopisa Pozor i ubrzo postaje ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta (HNK), a potom dramaturg. Istodobno radi kao gradski bilježnik, a napušta kazalište kad postaje gradski senator. Časopis Vienac uređuje do svoje smrti. Nakon velikog zagrebačkog potresa 9. studenog 1880. August Šenoa je, pomažući sugrađanima, obolio i u prosincu 1881. umro. Golemim opusom stvorenim za kratkog života, zauzeo je iznimno mjesto u hrvatskoj književnosti, a razdoblje u kojem je aktivno djelovao naziva se u pojedinim periodizacijama Šenoinim dobom."On je stvorio širu čitalačku publiku i pripovjedačku našu prozu, pišući divnim jezikom, iako kajkavac rođenjem, pa ni među svjetskim piscima nema boljeg promatrača karakterističnosti čovjeka i prirode i lapidarnijeg slikara života."- Antun Gustav MatošPrijan Lovro je lektirni naslov za 2. razrede srednjih škola.Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.