publicistikadjecapoezijaesejosobni razvojromankratka pričaaudio dramadijalektalna književnostsoundscape

Call Me Esteban

Autor

Lejla Kalamujić

čita

Vesna Marić

Traje

2 sati 39 minuta

žanr

zbirka kratkih priča

Kroz lik kćeri koja se nosi s gubitkom majke, ali pritom otkriva samu sebe, Lejla Kalamujić s neumoljivom živopisnošću prikazuje prijeratno i poslijeratno Sarajevo. Od zamišljenih razgovora s Franzom Kafkom do opisa stanova, psihijatrijskih odjela i groblja,  zbirka kratkih priča Zovite me Esteban prodorna je meditacija o ženi koja se hvata sjećanja u ime traženja svog identiteta.Ova dirljiva debitantska zbirka Lejle Kalamujić donosi kaleidoskopski ispričanu priču o adolescenciji mlade žene (koja se također zove Lejla), dok odrasta u Sarajevu tijekom ratnih 1990-ih. S dvije godine Lejla ostaje bez majke, a dok otac tugu utapa u piću, Lejlu odgajaju baka i djed. Kada započne rat, Lejla iz Sarajeva odlazi na selo, da bi se potom vratila u grad kod očevih roditelja. U pričama o radu u pekari „White Desert“ i „Waiting For The Pigeons“ u kojoj promatra ptice koje je njezin otac uzgajao, Lejla opisuje ratom ranjeno djetinjstvo u kojem su izmiješani zadovoljstvo i bol odrastanja bez majke. Dosjetljive zgode poput zamišljenog razgovora s Franzom Kafkom o hirovima "loših momaka" u dobi od 14 godina istražuju apsurdnost rata, dok odraslija Lejla vodi borbu s mentalnim zdravljem i svojom seksualnošću. Kalamujić nudi dojmljive slike (sova ima “guste, crne oči gdje umjesto zjenica lebde žućkaste točkice, poput zvijezda iz sazviježđa”) i u nekoliko poteza stvara simpatične likove. Istovremeno, emotivni krajolik pripovjedačice i krajolik zemlje blisko su povezani i živopisno opisani. Stilski dorađene i jasne, ove priče opiru se prepustiti tragičnosti, umjesto toga postaju uvjerljivo svjedočanstvo utjehe koju je moguće pronaći u umjetnosti.       - Publishers Weekly Star ReviewLejla Kalamujić je nagrađivana queer spisateljica iz Bosne i Hercegovine. Zbirka kratkih priča Zovi me Esteban dobila je 2016. godine književnu nagradu Edo Budiša, te je bila bosanskohercegovački kandidat za Nagradu Europske unije za književnost iste godine.Jennifer Zoble prevodi s bosanskog, hrvatskog, srpskog i španjolskog jezika. Njezin prijevod zbirke priča Asje Bakić Mars (Feminist Press, 2019.) Publishers Weekly svrstao je na popis beletristike “Najbolje knjige 2019”. Uvrštena je u antologiju Belgrade Noir (Akashic Books, 2020.), a radovi objavljivani u McSweeney’s, Lit Hub, Words Without Borders, Washington Square, The Iowa Review i The Baffler, između ostalih. Zoble je izvanredna profesorica na interdisciplinarnom programu liberalnih studija pri NYU. With unapologetic vividness, Lejla Kalamujić depicts pre- and post-war Sarajevo by charting a daughter coping with losing her mother, but discovering herself. From imagined conversations with Franz Kafka to cozy apartments, psychiatric wards, and cemeteries, Call Me Esteban is a piercing meditation on a woman grasping at memories in the name of claiming her identity."This poignant and kaleidoscopic debut collection from Kalamujić conveys a young woman’s adolescence—also named Lejla—in Sarajevo during the Yugoslav wars of the 1990s. Lejla loses her mother when she is two, and is raised by her grandparents while her father drinks to drown his sorrow. When the war begins, Lejla leaves Sarajevo for the country, but then returns to the city to live with her father’s parents. Lejla describes the mingled pleasures and pains of a motherless, war-scarredchildhood, like working at a bakery in “White Desert” and watching the birds her father raised in “Waiting for the Pigeons.” Clever devices such as an imagined exchange with Franz Kafka at age 14 about the whims of the “bad guys” explore the absurdity of the war, and an older Lejla struggles with mental health and her queerness. Kalamujić offers memorable images (an owl has “dense, black eyes where, instead of pupils, there floated yellowish dots, like stars cast out of a constellation”) and createssympathetic characters in a few strokes. Meanwhile, her narrator’s emotional landscape and the landscape of the country are intimately connected and vividly described. Stylish and brisk, these stories refuse to wallow in tragedy, becoming instead a convincing testament to the consolations of art."     - Publishers Weekly Star ReviewLejla Kalamujić is an award-winning queer writer from Bosnia and Herzegovina. Call Me Esteban received the Edo Budiša literary award in 2016 and it was the Bosnian-Herzegovinian nominee for the European Union Prize for Literature in the same year. Jennifer Zoble translates Bosnian/Croatian/Serbian- and Spanish-language literature. Her translation of Mars by Asja Bakic (Feminist Press, 2019) was selected by Publishers Weekly for the fiction list in its “Best Books 2019” issue. She contributed to the Belgrade Noir anthology (Akashic Books, 2020), and her work has been published in McSweeney’s, Lit Hub, Words Without Borders, Washington Square, The Iowa Review, and The Baffler, among others. She’s a clinical associate professor in the interdisciplinary Liberal Studies program at NYU.Lejla Kalamujić, foto Dženat Dreković

Zemlja bez sutona

Autor

Marija Andrijašević

čita

Lana Barić

Traje

9 sati 19 minuta

žanr

roman

Zemlja bez sutona roman je o ocu i kćeri, bijegu i povratcima u kojem snažno pulsira ideja preobrazbe i novog početka. Moćnim poetskim jezikom i stilskom dotjeranošću Marija Andrijašević pripovijeda o Gloriji Suton, biologinji specijaliziranoj za sakupljanje sjemenki, koja se nakon godina provedenih na studiju i 'po terenima', vraća u rodni Split, u posjet bolesnom ocu. Unutarnju radnju romana i monoloških meandara pokrenut će ponovni susreti sa poznatim licima iz 'prošlog' života – posebice Jadranom, prijateljem iz djetinjstva i njegovom kćeri Altom. Boravak u Splitu ispresijecan je posjetama očevom rodnom selu Vrj u Dalmatinskoj zagori u kojoj je otac Gloriji usadio ljubav prema zemlji i biljkama. Sve je to vraća u djetinjstvo i brojna sjećanja o odrastanju u radničkom kvartu sa ocem i djedom, bez majke, čije okolnosti odlaska cijelog Glorijinog djetinjstva obavija šutnja. Mlada botaničarka reflektira svoje intimne odnose, no prije svega pokušava raščvoriti obiteljske neuralgije - majčin odlazak i kompliciran odnos s ocem, kojeg su sudbina, vlastita obitelj, nepravda i prilike podneblja još više otvrdnule.Na tragu mita o Dedalu i Ikaru, Zemlja bez sutona priča je o ocu podrezanih krila koji je većinu svojih bitaka izgubio, ne mogavši pobjeći od zadane mu sudbine. Skicirajući krokije splitskih socijalnih razlika, Marija Andrijašević stvara lik nerealiziranog i sapetog oca koji je ta krila ipak uspio izgraditi za svoje dijete, kćer kojoj je u nasljeđe ostavio zemlju ne bi li na njoj izrasli novi izbojci koji će oplemeniti ono što je surovo, ispraviti što je bilo krivo, započeti preobrazbu mjesta i ljudi.Glumica Lana Barić svojom je izvedbom vješto lokalizirala ovaj roman zanimljivog dijalektskog leksika, udahnula autentičnost vlastitog iskustva odrastanja u lokalitetima koje oslikava roman, zanimljivo izgradila lik glavne junakinje u kojoj se ogleda i centralna tema koju Marija Andrijašević, vrlo suvremeno, uvodi u recentnu domaću literarnu produkciju - odgovornost pojedinca za ugroženi ekosustav. Roman Zemlja bez sutona nagrađen je u lipnju 2022. nagradom tportala za najbolji objavljeni roman u protekloj godini, a neposredno zatim dobio je i svoju audio inačicu koja je pred vama.Marija Andrijašević rođena je u Splitu 1984. pjesnikinja i spisateljica. Diplomirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju 2015. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za rukopis davide, svašta su mi radili nagrađena je 2007. Goranom za mlade pjesnike. Prije i poslije toga objavljivala je poeziju u kulturnim i književnim časopisima (Re, Quorum, Knjigomat, Poezija). Poezija joj je uvrštena u suvremene pjesničke antologije (I u nebo i u niks, Hrvatska mlada lirika) kao i u talijanski izbor poezije s Balkana Voci di donne della ex Jugoslavia. Poezija joj je prevođena na slovenski, talijanski, ukrajinski, engleski, švedski, poljski, rumunjski i njemački. Završila je program Centra za ženske studije u Zagrebu. U 2018. dobila je godišnju potporu Ministarstva kulture za prvi roman Zemlja bez sutona, objavljen u rujnu 2021. Istoimeni roman dobio je nagradu Štefica Cvek u regionalnom izboru najboljih romana 2021. te 15. književnu nagradu tportal 2022..Marija Andrijašević / Foto: Matej Grgić 

Brigada del amanecer - ozvučena pripovijetka

Autor

Milan Rakovac, Tamara Obrovac

čita

Milan Rakovac

Traje

0 sati 58 minuta

žanr

pripovijetka

BRIGADA DEL AMANECER ili, sudbina pištolja "astra" 9mm kurz, P. WA 251, 54875, tvornica Unceta y Compania, Guernica, EspanaPred vama je susret dvoje vhunskih umjetnika u prostoru zvuka, zadivljujući tonski zapis o strasti zajedničkog stvaranja, Brigada svitanja koja može natkriliti mrak. U jedinstvo spojeni bljeskovi sunca i tame, bjesnila i žestine sjećanja, eruptivna su, snovita i referentna oda gorčini, strahovima i zabludnim nadama trajno upisanima u naše kontekstualno i identitetsko. U tim se doživljajnim rasponima gradi struktura ovog, mogli bismo slobodno reći kolekcionarskog izdanja u svijetu audio knjiga. Brigada del amanecer - ozvučena pripovijetka nastala je kao projekt pulske Apoteke i uistinu nam dolazi kao intenzivan lijek u maloj dozi, vibrantan i izniman doživljaj u prostoru čujnog. Rakovčeva virtuoznost jezika, množine njih ili tog jednog njegovog jedinstvenog, amalgamskog kojim Milan Rakovac piše, a ovdje i govori svojim glasom u zadivljujućem interpretativnom rasponu dobio je u minuciozno izgrađenim glazbenim pejzažima Tamare Obrovac prijateljsko utočište, zagrljaj ohrabrenja, ironijski odgovor na susret s bezdanom. Rakovac i Obrovac stvorili su partituru u kojoj slova i note titraju u zajedničkom ključu. (book&zvook)Sa Obrovcima imam posla pol života, s Ivanom, Ninom, velikim slikarom koji djelom i multikulti djelovanjem ubada u svaku artističku poru… Tamara kao da nije ni pala, nego ostala zrela jabuka na očevom stablu – ars omnia vincit (et amor, by  all means,naturaly). Tamarina je ideja, naravno, da pročitam nešto svoga, za čit.. pardon,  slušatelja. Majstorica, plus ton-majstori, muštrali su me, čini mi se, satima. Jer čitam sam za se, a pišem za druge. Sebe samoga sebi – ne čitam nikad. Tamara i tonac učinili su čudo, muzika, tonske intervencije, spašavajući moj disonantni bariton… Ostalo je na slušatelju-čitatelju… (Milan Rakovac)Milan Rakovac svojim toplim baritonom ne čita već u pravom smislu riječi interpretira svoju pripovijetku, kojoj tako dodaje jednu novu razinu postojanja, razinu s koje sam kretala u “ozvučavanje”, slijedeći njegov glas. Glas koji dobro razumijem, glas koji govori “lokalnim univerzalizmom”, glas koji u ovoj pripovijetci istovremeno grubo i poetski razotkriva vlastitost i tuđost kroz povijest i genealogiju, tamo gdje se miješa unutrašnji i vanjski svijet, svijet potreba i svijet nužnosti. Prepustila sam se tom već po sebi višeslojnom i kompleksnom Milanovom univerzumu tražeći način da stvorim još jednu novu, glazbenu dimenziju tog svijeta čije je ishodište Istra kojoj oboje pripadamo; Milan, moj suborac i ja kako se, iako generacijski različiti, znamo šaliti, kao dvoje Istrijana ukorijenjenih u svoju črlenu zemlju, u svoj govor, u svoju Istru koja nas određuje ali ne i omeđuje. Tek sam slušajući njegovu interpretaciju shvatila o kakvom se djelu radi i u kojoj je mjeri ta pripovijetka osim što je zanimljivo štivo i dramaturški sjajno izvedena; priča je gotovo filmski provedena kroz vrijeme i prostor, prebacujući se i mijenjajući s lakoćom strukturne razine djela kroz različite prizme i poglede aktera na često istu stvarnost koja ih okružuje. Uživala sam tijekom rada na ovom pomalo neobičnom i drugačijem projektu u kakvom još nisam imala prilike sudjelovati. (Tamara Obrovac)Idejni koncept: Tatjana GencGrafičko rješenje naslovnice: Matija DebeljuhTonski snimatelj (glas Milana Rakovca): Mario RašićProdukcija zvuka: Zvonimir Dusper / Tamara ObrovacTamara Obrovac i Milan RakovacTamara Obrovac, pjevačica, flautistica, skladateljica i autorica tekstova rođena je 1962. godine u Puli, gdje je završila srednju glazbenu školu za flautu. Jazz glazbom se počinje baviti ranih osamdesetih u Zagrebu nastupajući po klubovima u Hrvatskoj i Sloveniji. Ubrzo stvara vlastiti skladateljski rukopis povezujući glazbenu i dijalektalnu tradiciju rodne Istre sa jazz glazbom što joj donosi i internacionalno priznanje. Vodi nekoliko glazbenih formacija, a uz internacionalnu koncertnu aktivnost sklada glazbu za kazalište i film. Izdala je 12 autorskih CD-a, skladala je dvjestotinjak vlastitih skladbi, glazbu za 40 kazališnih i baletnih predstava, 10 filmova. Sa svojim ansamblima održala je preko 500 internacionalnih koncerata na mnogim značajnim europskim i svjetskim festivalima i pozornicama, a za svoj rad je višestruko nagrađivana. Dobitnica je 11 nagrada za scensku glazbu uključujući i Zlatnu arenu za glazbu za film “Što je muškarac bez Brkova”, devet nacionalnih glazbenih nagrada Porin, te dvije nominacije za BBC Radio3 World Music Award. Milan Rakovac, književnik, publicist i prevoditelj rođen je 1939. u Rakovcima kraj Poreča. Školovao se u Puli i Zagrebu, završio Vojnopomorsku akademiju u Divuljama kraj Splita. Književni inovator i ‘avangardist iz više smjerova: jezikoslovnog, izričajnog, tematološki lokalnog i univerzalnog“. Rakovac je jedinstvena književna pojava, borac za afirmaciju čakavštine i rušitelj krutih književnih normi i uvjerenja u provincijalnost i egzotičnost književnosti nastale izvan okvira hrvatskog književnog jezika. Od 1964. kada su mu objavljene prve važnije čakavske pjesme, njegova je stalna preokupacija Istra – ljudi, priroda, prošlost, sadašnjost, suživot. Od 1968. djeluje i  kao profesionalni novinar. Bio je glavni urednik Glasa Istre 1973–75. Objavljuje pjesme, romane, putopise i kratke priče zavičajnog, istarskog nadahnuća. (Sik, 1980; Priko Učke, 1980; ’Riva i druži: ili, caco su nassa dizza, 1983; Sliparija, 1986; Snovid, 1987; Dotepenec, 1989; Istragram: štuorije & uganke, 2000; Cha for kids: pismarica ditinjska, 2004; La Triestina: spomenar-romanček iliti ga paraliterarni pamphlet, 2006; Besida priletuća, 2009., i dr.)  Piše i oglede, novinske članke, filmske scenarije i dr. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kuture i medija RH

Sapiens: kratka povijest čovječanstva

Autor

Yuval Noah Harari

čita

János Römer

Traje

17 sati 56 minuta

žanr

publicistika

Višemilijunski bestseler od sada i u audio izdanju. Spremite se na uzbudljivo umno putovanje.Yuval Noah Harari osporava sve što znamo o čovjeku. U ovoj smjeloj i zapanjujućoj audio knjizi renomirani povjesničar istražuje tko smo, kako smo došli ovdje i kamo idemo. Što nas čini briljantnima? Što nas čini smrtonosnima? Što nas čini Sapiensima?Zemlja je stara 4,5 milijarde godina. U samo djeliću tog vremena osvojila ga je jedna vrsta među bezbroj drugih: mi. Mi lutamo Zemljom svega 200 000 godina - ali smo u to vrijeme učinili više da promijenimo lice planeta nego bilo koje drugo stvorenje. U svom provokativnom bestseleru Harari upućuje slušatelje na putovanje kroz povijest čovječanstva, od kamenog doba do danas.Vrsni domaći spiker Janos Römer vješto nas vodi kroz ovaj temeljit, istraživački rad, koji nam u hrvatski jezik dolazi u vrckavom prijevodu Predraga Raosa, i svojom intelektualnom izvedbom nalazi savršen ton za ovu zadivljujuću audio knjigu.'Pripremite se da vas ova knjiga oduševi'. Jedna od Guardianovih 100 najboljih knjiga 21. stoljeća.Većina knjiga o povijesti čovječanstva slijedi ili povijesni ili biološki pristup, ali Yuval Noah Harari razbija kalup ovom vrlo originalnom knjigom koja počinje prije oko 70.000 godina pojavom moderne spoznaje. Od ispitivanja uloge koju su ljudi u razvoju igrali u globalnom ekosustavu do crtanja uspona carstava, Sapiens integrira povijest i znanost kako bi preispitao prihvaćene narative, povezao prošli razvoj sa suvremenim problemima i ispitao specifične događaje u kontekstu većih ideja.Ova knjiga nas također tjera da gledamo naprijed, jer su tijekom posljednjih nekoliko desetljeća ljudi počeli kriviti zakone prirodne selekcije koji su upravljali životom u posljednje četiri milijarde godina. Stječemo sposobnost dizajniranja ne samo svijeta oko sebe, već i sebe. Kamo nas to vodi i što želimo postati?prof. Yuval Noah HarariProf. Yuval Noah Harari (Izrael, 1976.) je povjesničar, filozof i autor nekoliko bestselera: Sapiens: Kratka povijest čovječanstva, Homo deus: Kratka povijest sutrašnjice, 21 lekcija za 21. stoljeće i Sapiens: Rođenje čovječanstva. Doktorirao je na Sveučilištu Oxford 2002., a trenutno je predavač na Odsjeku za povijest pri Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Diljem svijeta predaje o temama koje istražuje u svojim knjigama. Autor je niza članaka za publikacije kao što su The Guardian, The Financial Times, The New York Times, TIME i The Economist. Tijekom 2020. Harari je govorio i pisao o globalnoj krizi povezanoj s pandemijom virusa COVID-19, te raspravljao o implikacijama pandemije na CNN-u i BBC-u. Njegov članak na temu ruske invazije na Ukrajinu u The Guardian Opinion najčitanije je mišljenje svih vremena. Knjiga je objavljena u suradnji s izdavačkom kućom Fokus, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.

Svila, škare

Autor

Irena Vrkljan

čita

Ivana Roščić

Traje

4 sati 13 minuta

žanr

roman

Roman Svila, škare, objavljen 1984. godine, vrlo je brzo postao i ostao kultni naslov. Sav satkan od krhotina, promjena mjesta boravaka i adresa, djeluje kao kakav kaleidoskop sjećanja u kojem se pretapaju slike prošlosti sa slikama sadašnjosti. Poetsko-refleksivna proza u ispovjednom tonu, još k tomu pisana iz pozicije djevojke iz građanskoga sloja, predstavljala je inovaciju za vrijeme u kojem je nastala. Prigušeni feminizam koji je zračio iz romana, djelovao je subverzivno. S romanom Svila, škare i onima koji su uslijedili (Marina ili o biografiji, Berlinski rukopis i Dora, ove jeseni) – autorica ispisuje svoju autobiografsku tetralogiju čiji se dijelovi međusobno prožimaju i obogaćuju. U njoj su biografije drugih, sudbine članova obitelji, prijatelja i poznanika skladne kockice od kojih se slaže glavna priča. Priča o potrazi za samom sobom.Irena Vrkljan rođena u Beogradu 1930., hrvatska je pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, scenaristica, esejistica i prevoditeljica; poznata i kao "hrvatska Virginia Woolf". Njena majka je bila Bečanka koja je doselila u Beograd, a otac trgovački zastupnik čija je obitelj vukla podrijetlo iz Lovinca. Nakon bombardiranja 1941. godine, Irena se s obitelji seli u Zagreb gdje završava gimnaziju i upisuje studij arheologije, etnologije i germanistike. Vrkljan se već 1950-ih, u okviru generacije krugovaša, počinje javljati kao pjesnikinja, a prevoditeljskim radom bavi se zajedno sa svojim prvim suprugom, također pjesnikom, Zvonimirom Golobom. Piše i televizijske scenarije i radiodrame (redovito surađuje s režiserom Zvonimirom Bajsićem). Kasnije će u Berlinu studirati na Filmskoj akademiji gdje upoznaje svog drugog supruga, njemačkog pisca i dramaturga Benna Meyera-Wehlacka. S Bennom će, sve do njegove smrti 2014.g., živjeti u Berlinu i također blisko surađivati. Nakon mladenačke nadrealističke poezije, kroz svoju autobiografsku prozu, Irena Vrkljan tematizira osjećaj neukorijenjenosti, rasutost identiteta, kompleksnost prošlosti koja opterećuje sadašnjost, prepoznavanje sebe u tuđim biografijama i oslobođenje pisanjem kao trajno inspirirajuće motive. Do sada je objavila više od dvadeset knjiga: pjesničkih zbirki, romana, autobiografske proze i eseja, te je dobitnica svih važnijih književnih nagrada i dopisna članica HAZU. O projektu ČUJ OVU KNJIGUNaslanjajući se na iskonsku tradiciju usmenog prenošenja priča koja započinje još u najranijoj čovjekovoj dobi pričanjem priča djeci, a koja kasnije u svijetu vizualnih podražaja kržlja i nestaje -  projektom ČUJ OVU KNJIGU želimo u ljudima probuditi uspavanu emociju slušanja. Emociju koja nastaje proizvodnjom tisuću slobodnih, osobnih asocijacija, i to kroz gotovo alkemijski proces koji se događa dok zvuk putuje labirintom slušateljevog uha do svoje luke u nekoj od moždanih sinapsi. Svi suradnici projekta ČUJ OVU KNJIGU su strastveni radiofonski autori, glazbenici, ton majstori  i glumci koji su se 2013. godine okupili oko predstave HOERSPIEL: mala igra za slušanje (i gledanje) Pavlice Bajsić, a kojom je, na točki susreta kazališne scene i radijskog etera, svoj rad započeo radiofonski teatar. Proznom materijalu u svom radu pristupamo s poštovanjem prema piscu i u duhu umjetničke radiofonske produkcije koju njegujemo i nastavljamo. Na putu do posla, u tramvaju, u autu – slušajmo knjige.Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Šporki Špiro i neposlušna Tonka

Autor

Olja Savičević Ivančević

čita

Ruta Pavelić, Luiđa Ivančević, Mladen Badovinac, Bojan Brajčić

Traje

0 sati 23 minuta

žanr

priča za djecu

Priča u stihovima Olje Savičević Ivančević zabavna je, maštovita i poučna posveta svim neprilagođenim i samovoljnim djevojčicama i dječacima, malim buntovnicima koji imaju svoje ja, zbog čega ih odrasli prečesto svrstavaju među zločestu i neposlušnu djecu. Špiro i Tonka dvoje su takve "neposlušne" djece, Tonka je odlučna i hrabra, ali je nitko ne razumije i ne sluša, a Špiro, iako nije najčišći i pomalo je neotesan, simpatičan je dječak velikog srca. I tako se u gradu Utorku, gradu u kojem se svi stanovnici slijepo drže pravila i sve je uvijek isto i monotono, jednog dana Šporki Špiro nađe pod Tonkinim prozorom želeći joj pomoći u njezinoj nevolji – Tonka je izgubila glas!Kroz priču kako su Tonka i Špiro tražili Tonkin glas, kako su u potrazi pobjegli u šumu, nabasali na pohlepnu i pakosnu Igrušu-Plakušu, i kako se sve to sretno završilo, vode vas Mladen Badovinac, a prate ga Bojan Brajčić, Luiđa Ivančević, Nikša Marinović, Ruta Pavelić, Martin i Eli Deban.Poslušajte priču o Tonki i Špiru koji ruše predrasude o tome što bi dobra djeca trebala raditi i kako bi trebala izgledati.Vokal naratora snimljen je u studiju Sensoria u Kaštel Sućurcu.Ilustracija naslovnice: Svjetlan JunakovićOlja Savičević Ivančević, spisateljica i pjesnikinja, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je studirala i na Poslijediplomskom studiju iz književnosti. Književnim radom profesionalno se bavi zadnjih petnaest godina, a osim proze i poezije, piše književne kolumne, dramske tekstove za djecu i mlade te vodi radionice kreativnog pisanja. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika, objavljene u trinaest zemalja u Europi te u SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika. Za svoj je rad dobila brojne domaće i regionalne nagrade. Olja Savičević Ivančević/ foto: Mladen Jergović Knjiga je objavljena u Godini čitanja uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Disko za djecu

Autor

Stanislav Kovačić

čita

razni izvođači

Traje

0 sati 29 minuta

žanr

uglazbljena poezija

Skladatelj i glazbenik Stanislav Kovačić, svestrani je autor koji iza sebe ima brojne projekte; vrstan violončelist i basist, bio je član nekoliko rock sastava, a poznat je i kao studijski glazbenik i skladatelj za radio, film i kazalište. U njegovom novom izdanju Disko za djecu slušamo 11 pjesama u kojima su se brojnim malim pjevačima ispred mikrofona pridružili veliki Domagoj Janković, Edo Maajka, Mladen Badovinac, Mirela Priselac-Remi i Mile Kekin."Nakon što sam 2009. izdao "Uspavanke za djecu i odrasle", cijelo vrijeme me kopkala misao da sam djeci ostao dužan još i CD s pjesmama na koje luduju, a ne samo spavaju. To mi se činilo bitno da zaokružim priču s dječjim pjesmama. Sve skupa, složili smo jedno malo disko putovanje od 11 pjesama, spremno da djecu, nakon što se naspavaju, potakne u pjesmi, plesu i ludovanju. S time da ovog puta pjevaju talentirana djeca, mali pjevači između 7 i 13 godina. Također im se pridružila nekolicina već poznatijih, etabliranih pjevača, repera i glumaca. A onda i jedna ilustratorica/animatorica, pa kazališni redatelj... i tako, cijela plejada svakakvih umjetnika.U međuvremenu, kako se CD sve manje koristi kao nosač zvuka, našao sam se na 100 muka kako da izdam sve te disko pjesme koje su nastale još prije nekoliko godina. I evo me tu u book&zvook-u. Tu su mene, moje pjesme i svu ekipu s nesuđenog CD-a prigrlili kao braću, te smo tu konačno našli svoje utočište.Mi smo svoje utočište našli, a vi ćete nadam se naći pokoju disko pjesmu koja će vam uspjeti "razmrdat" kukove."- Stanislav KovačićDjeca koja su pjevala:01. Vilim Grgas (9) i Dora Šoša (9)02. Luna Juranić (9) i Orlando Šarić (9)03. Niko Stepanić  (11)04. Ema Tkalec  (9)05. Sonja Kelečić (8)06. Maja Majić (13) i Lav Stopfer (9)07. Leda Lovrenčić (10)08. Rina Radmilov (13)09. Maja Majić (7)10. Pavle (10) i Zvonka (7) Bajsić Brazzoduro + Maja Majić (7): "mik!"11. Darin Viličić (Pavišić) (9),  Ema (9) i Katja (7) DoležalOdrasli koji su pjevali:01. Domagoj Janković (32)03. Edo Maajka (42)04. Mladen Badovinac (43)06. Mirela Priselac-Remi (41)07. Mile Kekin (49)Odrasli koji su pjevali prateće:01,02,04,05,07,08,10, - Melita Lovričević (30+)01,02,04,05,06,07,08,10, - Stanislav Kovačić (52 1/2)Odrasli koji su svirali:01,05 - Sonja Domitrović (23)-saksofon, flauta01.05 - Mario Bočić (40)-saksofon01.05 - Igor Pavlica (59)-truba01.05 - Luka Žužić (33)-trombonSve ostalo odsvirao je poprilično odrastao čovjek: Stanislav Kovačić (52 1/2)On je sve to i komponirao i aranžirao, te i producirao uz Surkinu pomoć. Čak je i sve tekstove napisao.Miksao cijeli album sad već odrasli:Ante Prgin-Surka (47)Jedna odrasla osoba je odgovorna za baš sve ilustracije:Ira BulićOdraslom kojem se naročito zahvaljujem: Vjekoslavu JadrešićuNapomena: To što su jedni odrasli, ne znači da bi ikada trebali zaboraviti biti djeca, a to što su drugi djeca ne znači da ih trebamo zaboraviti gledati kao na odrasle...Stanislav Kovačić

Od kapi do slapa

Autor

Vito Gospodnetić

čita

soundscape

Traje

0 sati 20 minuta

žanr

soundscape

„Od kapi do slapa“ zvučna je priča o Plitvičkim jezerima. Slušajući ovaj soundscape slijedimo vodenu kap od njenog nastanka u kraškim spiljama tog područja, njenog proboja kroz Zemljinu koru, do njenog izvorišta. Pratimo je kako buja u potočić, potok, rijeku i kako se obrušava u ljepotu Plitvičkih jezera.Samo slijepi organi pobuđuju osjećaje, konstatacija je starih grčkih mislilaca. Polazeći od te činjenice, autor Vito Gospodnetić snima i stvara zvučne slike, soundscape koji u slušateljevom iskustvu budi ugodne asocijacije te pobuđuje potrebu za autentičnim doživljajem odslušanog materijala. Slušanje zvukova prirode djeluje na nas terapeutski, popravlja raspoloženje, umanjuje stres i napetost, te na taj način potiče zdravo stanje uma. Studije potvrđuju da slušanje zvukova prirode ima utjecaj i na fizičko zdravlje ljudi, podiže razinu energije i kognitivnih funkcija, pa čak i smanjuje osjećaj boli. Slušanje zvukova voda nekoliko minuta prije odlaska na spavanje djeluje opuštajuće i može poboljšati kvalitetu sna.Vito Gospodnetić utemeljitelj je tvrtke Samofix i tonskog studija koji djeluje u njenom sklopu. Od 1972. do 2010. radio je kao tonmajstor Hrvatskog radija. Autor je i tonmajstor mnogih dokumentarnih radio drama i fičera od kojih su neke prevedene na njemački, švedski i finski jezik, te izvođene u programima stranih radio stanica. Za svoj rad primio je nagrade: Prix Futura, Berlin (1979. UNESCO Special Prize, 1981. Grand Prix, 1983. specijalna nagrada, 1993. specijalna nagrada), Nedjelja Radija, Grand Prix – figura Euterpa, Ohrid (1979.), Nagrada Radio Zagreba (1981.), Taktons, Velika zlatna nagrada, Novi Sad (1983.), Marulovi dani, specijalna nagrada, Split (1992., 1993.), Marulićevi dani, Grand Prix za dokumentarnu dramu, Hvar (1996.)