publicistikadjecapoezijaesejosobni razvojromankratka pričaaudio dramadijalektalna književnostsoundscape

Bakonja fra Brne

Autor

Simo Matavulj

čita

Leon Lučev

Traje

8 sati 23 minuta

žanr

roman

Izražavajući prve početke moderne društvene misli, književnost realizma prišla je običnom, svakidašnjem životu i stavila sebi u zadatak da umjetnički uobliči ljude svoga doba i probleme svoga vremena, da objektivno prikaže stvarni život i nepristrano iznese sliku sredine u kojoj pisac živi. To bi, kratko i neprecizno, bila opća i glavna karakteristika prve generacije pisaca realizma. Najtipičniji i najplodniji predstavnik te književnosti, ili bar te prve generacije književnika realizma, bio je Simo Matavulj. Matavulj je jedan od malog broja naših starijih pisaca koji književnost nije shvaćao kao stvar inspiracije, već kao ozbiljan poziv koj zahtijeva stalan, sistematski rad s određenom metodom i trajnim naporima za osobnim usavršavanjem. Bio je jedan od najobrazovanijih pisaca kraja 19. stoljeća čiji je književni opus psiho-geografska rendgenska snimka društva u trokutu koji u jednom vrhu omeđuju Šibenik i Zadar, u drugom Herceg Novi i Cetinje i, konačno u trećem, Beograd. Danas zaboravljen, Matvulj je na prijelazu stoljeća, u doba Kraljevine Srbije, književna i društvena zvijezda. Kao gimnazijski nastavnik predaje francuski jezik, prevodi Zolu i Maupassanta, Molièrea i Dickensa, izrazito je aktivan i uključen u javni život sredina u kojima živi. Čitaju ga i u kraljevskoj i socijalističkoj Jugoslaviji. Najpoznatiji roman koji otkriva svu čar i živost Matavuljevog pripovijedanja, Bakonja fra Brne, prenosimo u suvremenost kroz njemu izrazito primjeren format audio knjige. Spektakularna glumačka i jezična igra Leona Lučeva dočarava svu reljefnost i prirodnost pripovjedačeve književne kulture, jezgrovite, izražajne u govoru i dijalektu, dorađene u detalju i komponirane u skladnu cjelinu.Kako je nastao ovaj duhovit i u osnovi satiričan roman? Matavuljev otac, šibenski trgovac umire rano, pa njegova majka, omiljena pripovjedačica, žena vesele naravi i izrazitog smisla za humor na sina prenosi ‘snažnu volju za fabuliranjem’, redovito ga u vrijeme školskih praznika šalje k stricu igumanu u manastir Krupu na Velebitu. Kako se nije pokazao osobito zainteresiranim za školu, a ni dobrim u trgovini, majka ga šalje stricu na vrijeme dulje od praznika - ‘neka bude kaluđer kad već ni za što drugo nije’. No od kaluđerstva nije bilo ništa. Matavuljeva živa priroda u neposrednom dodiru s manastirskim životom stvori upravo suprotan učinak i ‘on omrznu kaluđere i izgubi vjeru u boga’. Ipak, četiri godine provedene u Kupi dale su Matavulju priliku da se upozna s narodnim govorom, seoskim i manastirskim životom, omogućile najvažniju njegovu knjigu i nezaobilaznu knjigu ovdašnje književnosti -  ovu koja je pred vama.U romanu Bakonja fra Brne iznenađujućim jezikom, narodnim koji postaje književni, dalmatinskim, vlaškim, arhajskim, dijalektalnim i knjiškim, Matavulj opisuje život franjevačkog samostana na Visovcu. Suprotno predodžbama o životu vođenom idealom, u njemu fratri žive životom svojih sitnih ćudi i nastranosti. U drugom planu, pred nama izmiču slike seoskog života na sparušenom dalmatinskom kamenjaru. Bakonja je Ivo Jerković, dvanaestogodišnji dječak iz sela Zvrljeva u Dalmatinskoj zagori. Njega stari stric fra Brne u brojnom plemenu probere za svog nasljednika. Jerkovići već četiri stoljeća daju mušku djecu u samostan.Postoji i legenda da je Simo Matavulj započeo pisaniju kojom će ismijati monahe manastira u Krki, ali onda ga je unajmio u svoju službu crnogorski knez i kralj Nikola, pa je brže-bolje preokrenuo priču na fratre s Visovca. Ako je to tačno, fratri bi kralju Nikoli trebali sagraditi spomenik. (Miljenko Jergović)...„Pošljednje tri godina moga bavljenja u Novom najviše sam napredovao u znanju srpskoga jezika. Kazao sam u početku da sam rođen u mjestu gdje vlada zapadni govor, u kome kipte sami talijanizmi; ispričao sam kako sam, u ranom djetinjstvu u manastiru Krupi, stekao neobično poznavanje brđanske frazeologije i obilje sinonima. Poslije, u Zadru, u školi, prionuše mi iz hrvatskih udžbenika zagrebačke kovanice i germanizmi, učili smo „slovnicu“ koja je bila razumljiva kao da bješe kineska. Mi smo govorili dalmatinski, dakle, prilično srpski, ali čim pero u ruku, da nješto sastavimo, odmah su se nametali ugledi iz udžbenika. To se ogleda i onijem prvijem mojim književnim radovima (…)“ Simo Matavulj, Zabilješke jednog piscaSimo Matavulj (Šibenik 1852.- Beograd 1908.), pripovjedač, romanopisac i dramatičar, akademik i diplomat. Napustivši manastir u Krupi, gdje se spremao za redovnika, završio je učiteljsku školu u Zadru. Službovao je kao učitelj u dalmatinskim selima, a u Islamu Grčkom kod Zadra i prijateljevao je s uglednim Ilijom Jankovićem, djedom književnika Vladana Desnice. Matavulj je prve književne radove objavio u zadarskom Narodnom listu. Potom je bio nastavnik talijanskoga jezika pomorske škole u Herceg Novom. Zbog sudjelovanja u Bokeljskom ustanku 1881., prešao u Crnu Goru; predavao francuski jezik u gimnaziji i bio učitelj kneževih sinova. Nakon 1889. živio u Srbiji. U prvim godinama 20. stoljeća zaposlio se pri Ministarstvu vanjskih poslova tadašnje Kraljevine Srbije. Bio je predsjednik strukovnog udruženja književnika, a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je početkom 1904. Pod utjecajem S. M. Ljubiše, potom talijanskih, francuskih i ruskih književnika koje je prevodio napisao je romantične pripovijetke (Iz Crne Gore i Primorja, I–II, 1888–89; Iz raznijeh krajeva, 1893; Car Duklijan, 1906), putopise, drame, te romane Uskok (1892) i Bakonja fra Brne (1892.). Umijeće pripovijedanja i smisao za uočavanje karakterističnih crta društvene sredine izrazio je u zbirkama pripovijedaka zavičajne tematike (Iz primorskog života, 1890; Sa Jadrana, 1891; S mora i planine, 1901; Pošljednji vitezovi, 1903), u putopisima (Po Levantu; Boka i Bokelji, 1893) i autobiografiji Bilješke jednog pisca (posmrtno, 1923).  Simo MatavuljNa fotografiji, Matavulj je čovek dobroćudan, skoro bezazlen, ali to je podvala: autor Bakonje fra Brne je južnjak, i to lukavi južnjak koji ume da oseti i razume, nepogrešno, i ono što svet i ljudi pokušavaju da sakriju od njega. Istina, on je znalac nekolikih jezika i literatura (prevodio je na naš jezik Mopasana, Zolu, Molijera); on je obavešten, jedini naš pisac onoga vremena koji je čitao Hismansa i komentarisao njegov A Rebours, jedini naš akademik, valjda, koji je u svojoj pristupnoj besedi pomenuo Malarmea. Ali imena Hismansa i Malarmea ne treba da nas zavedu: Matavulj nije isključivo u kulturi, u onome što je mogao da nauči od drugih, on je pre svega južnjak, jedan izvanredno razvijen sluh za stvari sveta kome je bio upućen. … Može li da se prenebregne istorija ovoga čoveka koji je, neminovnošću vremena u kome je živeo, bio prinuđen da se ostvaruje uvek u novoj sredini?... Ako je bio opsednut tajnama jezika, ako je čitavog života beležio bezbrojne sinonime i njihova značenja, to nikako nije bio izraz jedne čisto filološke strasti: on je slutio, zahvaljujući svom izvanrednom sluhu južnjaka, da je jezik najveća dimenzija čovekova, da se u njemu kriju tajne podneblja i kulture. Znao je, bolje no iko u ondašnjoj našoj kulturi, valjda upravo stoga što je morao uvek iznova da počinje u novoj sredini, i da  traži svoje sopstveno mesto u njoj (posebno na Cetinju i u Beogradu) da je jezik ono prvo što treba da se osvaja. Izuzetnog sluha, čije sposobnosti nikad ne mogu dovoljno da se naglase, Matavulj je mogao da razume ljude i kulture samo sluhom: on je najpre slušao pa onda razumevao. Uostalom, i njegovo razumevanje ostaje, najčešće, u granicama sluha, kao čisto muzički doživljaj: kod Matavulja nema refleksije koja bi bila dovoljna da se on ovako moćno ostvari kao što se ostvario, nema ideje koja bi, sama sobom, mogla da natkrili sve drugo. Matavulj, kad piše, ne osvaja idejom; on osvaja svojim jezikom. Pa i njegove vizije, o kojima se govori kao o uzoru realizma, njegove slike, uistinu živopisne, i žive, nikad nisu oslobođene darova sluha. Drugim piscima njegove epohe polazilo je za rukom da sliku oslobode zvuka, govora; Matavuljeva slika uvek je zvučna slika, njegova proza nije napisana već izgovorena reč. lako se rano oslobodio epske naracije (koja je jedan veliki govor, pripovedanje), Matavulj je prvi, klasični pripovedač upravo po tome što je najveća njegova sugestija u govoru: njegovu prozu valja slušati da bi se dobro razumela. Matavulj ostaje Matavulj  samo dok se obraća našem sluhu. Bez toga sluha, kako bi on bio moguć na Cetinju? Bez njega, što bi bio u Beogradu? Sluh je, oduvek, jedinstvena njegova šansa kao čoveka i kao pisca. (Radomir Konstantinović)

Regoč

Autor

Ivana Brlić-Mažuranić

čita

Lela Margitić

Traje

0 sati 55 minuta

žanr

bajka, priča za djecu

Možemo li biti prijatelji iako različiti? Na to nam pitanje odgovor daje najpoznatija naša književnica za djecu Ivana Brlić-Mažuranić pripovijetkom Regoč iz zbirke ‘Priča iz davnine’. Ova je poznata zbirka prevedena na gotovo sve svjetske jezike oblikovana na temelju motiva i likova slavenske mitologije, usmene predaje i književničine mašte, prvi put objavljena 1916. godine. Gotovo 120 godina kasnije Regoča prenosimo u suvremeni format audio knjige glasom glumice Lele Margitić. Iz devetnaestostoljetnog ishodišta suvremene fantastične književnosti Regoč izranja vitalan, svjež i pjevan, ispleten zvukom i glazbom, dinamičkim rasponima u kojima će nam se učiniti da jašimo na konjima i da tutnjamo podzemnim prostranstvima, da se povećavamo i smanjujemo, na tren ćemo juriti golemim stopama i onda jezditi obješeni o divovu bradu. Naratorskom profinjenošću i toplinom, Margitić dočarava diva Regoča koji život trati brojeći srušene zidine Legen grada i majušnu vilu Kosijenku, okretnu i drsko hrabru, sjedinjuje njihove suprotnosti u povjerenju i odlučnosti da spase dva zavađena sela suočena s opasnošću namjerno izazvane poplave.  ilustracija naslovnice: Mak Cvjetičanin Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin 1874. - Zagreb 1938.), pisala je pjesme, pripovijetke, romane, basne i bajke, eseje i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom. Zarana je proglašena »klasičnim piscem« i »hrvatskim Andersenom«; djela su joj prevedena na mnogobrojne strane jezike te izvedena u kazališnim, radijskim i filmskim obradama. Njezina književna ostavština, rukopisi i korespondencija nalaze se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu. Kao ugledna spisateljica bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. izabrana, kao prva žena u nas, za dopisnoga člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Kći pravnika Vladimira Mažuranića i unuka pjesnika i bana Ivana Mažuranića. Nakon udaje za političara Vatroslava Brlića preselila se iz Zagreba u Slavonski Brod. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. 

Samo strast

Autor

Annie Ernaux

čita

Lela Margitić

Traje

1 sati 30 minuta

žanr

roman

Samo strast jezgrovit je, ali emocionalno intenzivan roman koji istražuje aferu žene s oženjenim muškarcem. Oštra i nepokolebljiva autobiografska proza ​​zadire u složenost želje, opsesije i zamršenih nijansi međuljudskih odnosa. Iskreno ispitivanje strasti prema muškarcu i utjecaja koji ona ima na život tjeraju protagonisticu do ruba samospoznaje. Preciznošću i hrabrošću, Annie Ernaux ispituje vlastito stanje u razdoblju svog života kada nije radila ništa osim što je čekala muškarca. Priča je to o ljubavi, čežnji i seksu pisana oskudnim, elegantnim stilom koji je autorici priskrbio međunarodno priznanje. Ova je knjiga bila na vrhu ljestvice nacionalnih bestselera u Francuskoj više od tri mjeseca.Djelo lirske preciznosti i dijamantne jasnoće. (The New Yorker)Spomenik strastima koji prkosi jednostavnim objašnjenjima. (The New York Times Book Review)Djelo Annie Ernaux jednako je snažno koliko i destruktivno, jednako suptilno koliko i ljuto. (Édouard Louis)Annie Ernaux (1940.) odrasla je u malom gradiću Yvetot u Normandiji u radničkoj obitelji. Nakon studija književnosti na sveučilištu u Rouenu predavala je francuski jezik i književnost u srednjoj školi i radila u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Karijeru spisateljice započela je 70-ih godina objavom novele Les Armoires. Za svoj je opus, koji čini preko dvadeset naslova prevedenih na brojne svjetske jezike, primila niz nagrada, a 2022. doijeljena joj je Nobelova nagrada za književnost. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji Quarto čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku.Fotografija na naslovnici: FreepikKnjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Zločin i kazna

Autor

Fjodor Mihajlovič Dostojevski

čita

Adrian Pezdirc

Traje

26 sati 2 minuta

žanr

roman

Rodion Romanovič Raskoljnikov, bivši student prava, živi u siromaštvu i kaosu Sankt Petersburga. Odlučuje - putem kontradiktornih teorija utilitarizma i uvjerenja da izvanredni ljudi imaju ‘pravo na prijestup’ - ubiti Aljonu Ivanovnu, ženu kod koje sam zalaže obiteljsko srebro. Aljonina polusestra, Lizaveta, dolazi dok on pretura po Aljoninoj imovini, te i nju ubija. U međuvremenu se sprijateljuje s alkoholičarom Marmeladovim, čija je kći Sonja prisiljena na prostituciju kako bi uzdržavala obitelj. Stari prijatelj, Razumihin, također ulazi u njegov život, zabrinut zbog njegovog nenormalnog ponašanja. Osim toga, Raskoljnikovljeva sestra, Avotja Romanovna, koja je napustila svoj posao guvernante za Svidrigailova zbog njegovih nedoličnih poteza prema njoj, stiže u St. Petersburg s njihovom majkom. Dunja se namjerava udati za čovjeka po imenu Lužin kako bi poboljšala svoj financijski i društveni položaj. Narativ prati preokrete Raskoljnikovljevih emocija i razrađuje njegovu borbu sa savješću i stezanjem omče sumnje oko njega. To je u najkraćim crtama fabula ovog vrhunskog remek djela svjetske književnosti, romana koji je Fjodora Dostojevskog smjestio u red najvećih svjetskih romanopisaca. Ovaj izvanredni, starinski ruski klasik, 157 godina od svog objavljivanja dobio je hrvatsku audio verziju u superiornoj izvedbi Adriana Pezdirca.Djelo koje uvijek iznova rađa intelektualnu aktivnost i uznemiruje savjest.Ova je priča jedna od najboljih uopće napisanih psihopatoloških studija krivnje.Roman o zločinu Rodiona Raskoljnjikova, studenta koji je izgradio cijelu teoriju da bi ubio staru lihvaricu, a zatim je bio natjeran imperativom svojih psihičkih doživljavanja i vještim djelovanjem sudskog istražitelja da to ubojstvo prizna i podnese tešku kaznu, bez sumnje je najcjelovitiji roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, roman s najskladnijom strukturom i ravnotežom pojedinih njegovih elemenata, najvećom dinamikom i najpotpunijom sadržajnošću. To je njegov prvi problematsko-filozofski roman izgrađen na osnovi kriminalne fabule, koji ujedno razvija psihološko oblikovanje karaktera sve do prodiranja u psihopatološke pojave, a ujedno sadržava u sebi i značajne elemente socijalno analitičkog postupka koji je toliko značajan za europski, a posebno ruski realizam. U ovom romanu kao da se ukrštava, a ujedno i račva problematika europskog romana 19. stoljeća, a nagovještavaju mnogi postupci suvremenog romana. (Aleksandar Flaker)Po korištenju popularnih žanrova i transformaciji trilera u metafizički roman, Dostojevski je moderan i danas.Fjodor Mihajlovič Dostojevski rođen je u Moskvi 1821. Živio je životom mračnim i dramatičnim poput romana koje je pisao. Kratki prvi roman, Jadnici (1846.), donio mu je trenutačni uspjeh, ali njegova je spisateljska karijera prekinuta 1849. uhićenjem zbog navodne subverzije protiv cara Nikole I. Zatvorska iskustva povezana s njegovim obraćenjem religioznoj filozofiji činila su osnovu za njegove velike romane. Slučajni brak s Anom Snitkinom, nakon razdoblja potpune neimaštine izazvane njegovim kompulzivnim kockanjem, dao je Dostojevskom emocionalnu stabilnost da završi Zločin i kaznu (1866.), Idiota (1868 – 1869.), Opsjednute (1871–1872), i Braću Karamazove (1879–1880). Kada je umro 1881. godine, ostavio je djela za koja će se pokazati da su presudno utjecala na mislioce i pisce zapadnog svijeta.Adrian Pezdirc Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Dostojevski je svoje najpoznatije djelo 'Zločin i kazna' napisao u izuzetno kratkom roku kako bi isplatio kockarske dugove. Izdavač ga je ucjenjivao da objavi još jednu knjigu, pa je napisao i 'Kockara'. 

Zelenbabini darovi

Autor

Ivana Nešić

čita

Svetlana Patafta

Traje

7 sati 22 minuta

žanr

roman

Mika je dobronamjeran dječak koji živi s bakom, a najviše uživa kada se zavali u travu sa slatkišem u jednom džepu i knjigom o junacima u drugom. Skrovište od mrzovoljnog susjeda i nasilnih dječaka pronašao je na livadi podno stabla kruške. No Mika nije ni slutio da se baš u tom stablu krije tajna. U duplji stare kruške živi kolonija malih čudesnih bića maljutaka, a starješina će Miki povjeriti poseban zadatak. Vođen željom da spasi svijet, ali ne sasvim lišen sebičnih motiva, Mika će proći kroz čudesne svjetove i neobična iskušenja. Pridružit će mu se maljutak Zaviša i nesvakidašnja kornjača po imenu Paun. Na putovanju prepunom nevjerojatnih doživljaja proći će kroz šumu, tunele, pećinu koja plače, pa čak i vatru, susresti kamenog medvjeda, hipnotiziranog pijetla, vodenjake, rusalke i druge fantastične stvorove. Svaki iz svog razloga, Mika i maljutak Zaviša zateći će se u službi kod Zelenbabe, starice velike moći i tajanstvenog porijekla. Hoće li dječak i maljutak uspjeti savladati moćna mitska bića i dokazati da zaslužuju tajanstvene Zelenbabine darove?Roman Zelenbabini darovi objavljen je 2013., a iste je godine dobio prestižne nagrade, pohvale kritike i osvojio ljubav čitalačke publike, te je uvršten u lektiru za peti razred osnovne škole u Srbiji.Ivana Nešić, književnica, povjesničarka umjetnosti i prevoditeljica, rođena je 1981. u Ćupriji, a danas živi u Beogradu. Djela su joj inspirirana balkanskom mitologijom i pričama koje je slušala u djetinjstvu. Do sada je objavila knjige: Zelenbabini darovi (2013), Tajna nemuštog jezika (2014), Novčić sudbine (2022), Misija: Muzej (2017) i Priče o prkosnim Srpkinjama (2018). Godinama vodi blog Obor čuda zlog praseta. Prevodi s engleskog i njemačkog jezika. Dobitnica je više domaćih i međunarodnih književnih nagrada.Ilustracija na naslovnici: Freepik

Gdje smo ovo, pričaj mi

Autor

Barbara Delać, Sara Renar

čita

Barbara Delać

Traje

0 sati 34 minuta

žanr

uglazbljena poezija

Poetsko-glazbeni album Gdje smo ovo, pričaj mi nastao je u suradnji crnogorske spisateljice Barbare Delać i hrvatske kantautorice Sare Renar. Projekt je otvoren za rezidencijalnog boravka Barbare Delać na Akademie der Künste u Berlinu, kada su sinkronizirano nastajali stihovi istoimene poeme i tehno bitovi, semplirani elementi zvukova berlinskog U-Bahna, ambijentalni i atmosferski tonovi koje je komponirala Sara Renar. U Berlinu je premijerno izveden i poetsko-muzički performans, a sada ovaj eksperimentalni i interdisciplinarni materijal objavljujemo kao izvorno audio izdanje.Ovdje nam, dakle, audio medij - u kojem se organski spajaju tekst i glazba, gdje se smisao i zvučnost riječi prožimaju sa zvukovima užurbanog kretanja - dolazi kao privilegij, jer nam omogućuje da se približimo esenciji ove performativne prakse čak i kada nismo u prilici da tom performansu prisustvujemo. Audio verzija ovog rada, izvorno zamišljenog kao izvedbenog, pruža uzbudljivo mentalno putovanje. Ovdje sami asocijacijama gradimo vizualne manifestacije, dok slušanjem izbliza dolazimo do srži poetskog pisma Barbare Delać. Koje neuvijeno, ali blisko, suvremeno i generacijski, progovara o bitnim dilemama današnjice.Tekst otvara pitanja o migraciji, nepouzdanosti egzistencije, identitetu, vladajućim društvenim obrascima, ali i ulozi koju danas ima umjetnost, njenim dometima i različitim „načinima djelovanja“. Mjesto radnje poeme je podzemna željeznica u Berlinu, iz koje ne izlazimo za vrijeme trajanja čitavog albuma. Većina likova koji se pojavljuju ima iskustvo egzila: veliki broj migranata iz svih krajeva svijeta u Berlinu pokušava pronaći način za bolji i dostojanstveniji život. Autorica preispituje sa kakvim se izazovima likovi suočavaju u toj potrazi, kakav je Berlin (ili bilo koja svjetska metropola) iz njihove perspektive, kako se promjena prebivališta i boravak u drugoj jezičnoj sredini odražava na osjećaj identiteta, koliko su ostvarive osobne slobode i koliko je (ako jeuopće?) moguće biti slobodan u kapitalističkom društvu sa sve većim klasnim razlikama. Migranti koji su uspjeli doći u Berlin i dalje nisu njegovi građani u pravom smislu te riječi. Voze se u različitim pravcima kao i njihove priče: dok jedni nailaze na ghost stanice i pokušavaju se suočiti sa prošlošću, drugi predviđaju budućnost i tragaju za slobodnim vremenom. Scene su kratke baš kao i vožnja od jedne do druge stanice i prekidaju se reklamnim natpisima, plesom ulične umjetnice, instrukcijama vozača i snovima. Nasuprot ovim likovima jedan dio teksta je posvećen i onima koji se ne pojavljuju u podzemnoj, ali od kojih nam ovisi egzistencija.Barbara Delać (1994, Kotor) autorka je dvije knjige poezije Tomorrowland (Narodno pozorište Timočke krajine – Centar za kulturu Zoran Radmilović, 2018; Nova knjiga, 2019) i Gdje smo ovo, pričaj mi (OKF, 2020). Laureatkinja je Festivala mladih pesnika (Zaječar, 2017), dobitnica je Brankove nagrade (Novi Sad, 2018), kao i rezidencijalnih stipendija Berlin-Stipendium, koju dodjeljuje Akademija umjetnosti (Berlin, 2019) i Reading Balkans (Priština, 2021). Tokom rezidencije u Njemačkoj napisala je poemu Gdje smo ovo pričaj mi, koja je u Berlinu imala i svoje premijerno, performativno predstavljanje, u saradnji sa kantautorkom Sarom Renar. Poezija joj je prevođena na engleski, njemački, albanski, francuski, slovenački, poljski i grčki.Sara Renar zagrebačka je kantautorica i multimedijalna umjetnica te pripada skupini najzvučnijih glazbenih imena nove generacije u regiji. Potpisuje tekst i glazbu na pet studijskih izdanja te je dobitnica mnogih nagrada i priznanja za svoj rad, uključujući Porin 2014. za najbolju vokalnu izvedbu te nominaciju za europsku IMPALA nagradu 2016. U posljednjih deset godina Sara Renar je zabilježila gotovo tisuću koncertnih nastupa diljem Europe i regije nastupivši na svim važnijim regionalnim festivalima i koncertnim prostorima. Osim vlastite autorske glazbe, sklada i izvodi glazbu za kazalište (San i Ludilo), video igre (Golf Club Wasteland OST), surađuje sa svjetski priznatim DJ imenima (Insolate, Hibrid, Outcome), književnicima i pjesnicima (Barbara Delać, Marija Dejanović) te radi glazbu za multimedijalne projekte (Poetska mapa Hvara, Četiri bunara: neispričana priča Šibenika, Tracing the memories of Pidzamche)Projekat je podržan od strane Akademie der Künste, Creative Europe, Opštine Kotor i Art Radionice Lazareti.foto: Marina Uzelac

Vanda

Autor

Silvija Šesto

čita

Andrea Giordani

Traje

3 sati 44 minuta

žanr

roman

Vanda ima trinaest godina i puno problema s matematikom… I s Ljerkom koja je pobjegla od kuće od nasilnog maminog dečka… I s mamom koja je u drugom stanju… I s tatom koji nikad nema vremena… I s Igorom koji je čudno gleda… I s bratom koji joj dosađuje… I s Farnijem kojeg je totalno zapustila… I s bakom, djedom… Ipak, Vanda nema problema s tetom Zlatom koja je svesrdno izvlači iz mreže problema dokazujući time kako nam i problemi, poput vitamina, pomažu u sazrijevanju. Obiteljsko-ljubavni roman za mlade „Vanda“ godinama je na vrhu lista čitanosti. Provjerite zašto.urednica izdanja: Ana ŠestoSilvija Šesto rođena je 1962. u Zagrebu gdje je diplomirala filozofiju i književnost. Pisanjem se bavi od srednje škole. Objavila je podosta proze i poezije za „odrasle“, te joj je izvedeno petnaestak radiodrama, a nešto je i izvedeno na daskama koje su joj usput ispale iz glave (predstave "Zelenkapica" „Ping-pong“, Bum Tomica, Vanda, Debela, Deveta ovčica, Tko je ubio Pašteticu…). Za djecu i mlade (a i njihove starce!) objavila je romane Vanda, Debela, Tko je ubio Pašteticu, Zezomljani, Pa to je ljubav, Leon Napoleon, zbirku priča Ružičasta sanjarica, igrokaze Pričalica, serijal priča Bum Tomica 1, 2, 3 i 4 i još, još mnogo toga. Pet njezinih naslova za djecu uvršteno je u lektiru za osnovnu školu (Bum Tomica 1 i 2, Debela, Vanda i Tko je ubio Pašteticu).Silvija ŠestoNagrade: „Ivana Brlić Mažuranić“ (Debela), Časna lista IBBY-a (Debela), "Mali Marulić" (Duboko more ili kako smo sve pobroćkali), "Mali Marulić" (Gospodin Mrak i tri bijela šeširića), Fran Galović, Kiklop (Palac Sim i palac Tam), Grigor Vitez (Tinuninu), Grigor Vitez (Uhvati mi plavog medu), Anto Gardaš (Zezopove basne), Žar ptica (Bum Tomica), Ovca u kutiji (Sirup protiv mačjeg kašlja), 2x nominirana za nagradu „Mali princ“(Tinuninu, Uhvati mi plavog medu), Ovca u kutiji (E-Crvenkapica)www.semafora.hr 

Debela

Autor

Silvija Šesto

čita

Petra Vukelić

Traje

6 sati 12 minuta

žanr

roman

Zavirite u više nego uzbudljivu godinu života petnaestogodišnje Lade. Višak kilograma, prijateljstvo, prve nesretne ljubavi, otkriće neobične prijateljice, totalna pomutnja s prijateljem iz inozemstva, drogiranje, opijanje, tulumarenje, prve cigarete, nepravda, politika, brat koji ima svoj veliki problem, roditelji sa svojim roditeljskim problemima, škola, prvi posao i ono zbog čega su autoricu nazvali rušiteljicom tabua na strani…na str…Eh, pa to ćete sami pronaći… Pročitate li roman koji je 2001. na anonimnom natječaju nagrađen prvom nagradom „Ivana Brlić Mažuranić“, a nešto kasnije jednoglasno stavljen na Časnu listu IBBY-a (dvije godine pravio se važan kao predstavnik Hrvatske u društvu stotinu najljepših knjiga za djecu i mlade svijeta).glazba uodne špice: Andrea Giordaniurednica izdanja: Ana ŠestoSilvija Šesto rođena je 1962. u Zagrebu gdje je diplomirala filozofiju i književnost. Pisanjem se bavi od srednje škole. Objavila je podosta proze i poezije za „odrasle“, te joj je izvedeno petnaestak radiodrama, a nešto je i izvedeno na daskama koje su joj usput ispale iz glave (predstave "Zelenkapica" „Ping-pong“, Bum Tomica, Vanda, Debela, Deveta ovčica, Tko je ubio Pašteticu…). Za djecu i mlade (a i njihove starce!) objavila je romane Vanda, Debela, Tko je ubio Pašteticu, Zezomljani, Pa to je ljubav, Leon Napoleon, zbirku priča Ružičasta sanjarica, igrokaze Pričalica, serijal priča Bum Tomica 1, 2, 3 i 4 i još, još mnogo toga. Pet njezinih naslova za djecu uvršteno je u lektiru za osnovnu školu (Bum Tomica 1 i 2, Debela, Vanda i Tko je ubio Pašteticu).  Silvija ŠestoNagrade: „Ivana Brlić Mažuranić“ (Debela)Časna lista IBBY-a (Debela)"Mali Marulić" (Duboko more ili kako smo sve pobroćkali)"Mali Marulić" (Gospodin Mrak i tri bijela šeširića) Fran GalovićKiklop (Palac Sim i palac Tam)Grigor Vitez (Tinuninu)Grigor Vitez (Uhvati mi plavog medu)Anto Gardaš (Zezopove basne)Žar ptica (Bum Tomica)Ovca u kutiji (Sirup protiv mačjeg kašlja)2x nominirana za nagradu „Mali princ“(Tinuninu, Uhvati mi plavog medu)Ovca u kutiji (E-Crvenkapica)www.semafora.hr

Bum Tomica

Autor

Silvija Šesto

čita

Andrea Giordani

Traje

2 sati 58 minuta

žanr

priče za djecu

Ne volim čitati! Mama veli da je čitanje zdravo. Nešto poput špinata. Ni njega ne volim. Pretpostavljam ni on mene. Ispada da je sve zdravo što ne volim ili što mi je dosadno. Tu nešto ne štima. Jednog me dana mama uhvatila za ruku i naredila: -Sjedni! Još je rekla: – Slušaj! Dobit ćeš za to picu, hambić, moći ćeš buljiti u televizor koliko te volja. Dakle, pod uvjetom da je slušam mogu raditi i jesti sve što volim, a nije zdravo. – Onda dobro! – rekao sam i slušao mamu kako mi čita BUM TOMICU 1. “To je ipak bolje od špinata!” – pomislio sam u sebi. A onda nisam mogao izdržati i upitao sam je: – Mama! Hoćeš li morati svim klincima kupovati piće, hambiće i sve te stvari… Mislim, to mora još netko čitati! – Pojma nemam – rekla je i zbrisala u kuhinju.BUM TOMICA se sastoji od pedeset kratkih pričica (pedeset sličica) iz svakodnevice urbane zagrebačke obitelji. Glavni lik je desetogodišnji dječak Tomica, razapet između svoje zaigranosti i različitih očekivanja roditelja, starije sestre i mlađeg brata. Tomica je pred pubertetom i već ga pomalo muče prve zaljubljenosti, nepravde i kritički odmak prema svijetu odraslih, njegov mlađi brat vrtićke dobi zaigrano je dijete sklono na svoj način preispitati i postupke braće i roditelja, dok je najstarija kćer adolescentica koja živi u svom svijetu imajući, svojim godinama, svojstven odnos i prema braći i prema roditeljima. Iz tog normalnog "generacijskog sukoba" nerijetko se preispituju stvari preko kojih obično prelazimo kao preko svakodnevnih i običnih zahvaljujući tempu života i dnevnoj rutini. I dok odraslima život postaje rutina, djeca u ovim pričama dokazuju da je život sve samo ne rutina. Primjerice, jedno "obično" vođenje najmlađeg djeteta u vrtić od obične "rutine" pretvara se u pravu, malu senzaciju...Likovi - Tomica, Tata (Zvonko), Mama, Piksi (Darko), Onči (Iva)glazba uvodne špice: Andrea Giordaniurednica izdanja: Ana ŠestoSilvija Šesto rođena je 1962. u Zagrebu gdje je diplomirala filozofiju i književnost. Pisanjem se bavi od srednje škole. Objavila je podosta proze i poezije za „odrasle“, te joj je izvedeno petnaestak radiodrama, a nešto je i izvedeno na daskama koje su joj usput ispale iz glave (predstave "Zelenkapica" „Ping-pong“, Bum Tomica, Vanda, Debela, Deveta ovčica, Tko je ubio Pašteticu…). Za djecu i mlade (a i njihove starce!) objavila je romane Vanda, Debela, Tko je ubio Pašteticu, Zezomljani, Pa to je ljubav, Leon Napoleon, zbirku priča Ružičasta sanjarica, igrokaze Pričalica, serijal priča Bum Tomica 1, 2, 3 i 4 i još, još mnogo toga. Pet njezinih naslova za djecu uvršteno je u lektiru za osnovnu školu (Bum Tomica 1 i 2, Debela, Vanda i Tko je ubio Pašteticu).Silvija ŠestoNagrade: „Ivana Brlić Mažuranić“ (Debela), Časna lista IBBY-a (Debela), "Mali Marulić" (Duboko more ili kako smo sve pobroćkali), "Mali Marulić" (Gospodin Mrak i tri bijela šeširića), Fran Galović, Kiklop (Palac Sim i palac Tam), Grigor Vitez (Tinuninu), Grigor Vitez (Uhvati mi plavog medu), Anto Gardaš (Zezopove basne), Žar ptica (Bum Tomica), Ovca u kutiji (Sirup protiv mačjeg kašlja), 2x nominirana za nagradu „Mali princ“(Tinuninu, Uhvati mi plavog medu), Ovca u kutiji (E-Crvenkapica)www.semafora.hr