publicistikadjecapoezijaesejosobni razvojromankratka pričaaudio dramadijalektalna književnostsoundscape

Minijature o zvuku

Autor

Ante Perković

čita

Ante Perković

Traje

0 sati 20 minuta

žanr

esej

'Ništa se u svijetu bitno ne događa, a da nema buke. I zaista, već dugo živimo bez tišine, u prostoru napučenom zvukovima, u vremenu koje ne dopušta da si čujemo misli.' To su uvodne rečenice petodijelnog zvučnog eseja Ante Perkovića koji objavljujemo kao izvorno i ekskluzivno audio izdanje. Kako sve čujno, svjesno i nesvjesno, sklapamo u smislene cjeline? Kako zvučni kaos pretvaramo u harmoniju? Kako po kratkim i dugim valovima koje emitiramo i primamo rezoniramo s prostorom koji nas okružuje? Ovaj rafiniran i zanimljiv akustički i misaoni meandar podsjetnik je na svestranu i avangardnu autorovu pojavu i rijedak doprinos pisanju o zanemarenom polju čujnog. Perkovićev opus, satkan od glazbenih kritika, monografija, eseja, urbanih slikopisa, objavljenih i neobjavljenih glazbenih albuma, u zvuku oblikovanih skica i priča, pomno o tome govori. Ova serija minijatura još je jedna pločica u mozaiku začudnih autorovih skica i bilješki, prilog kompleksnom puzzelu te zadivljujuće ostavštine iz koje više od svega izvire sposobnost da čuje i razumije muziku svijeta.Ante Perković (Zadar 1973. – Zagreb 2017.), multimedijalni autor najšireg zahvata: pisac, novinar, glazbeni kritičar, glazbenik, kantautor, performer, glumac, interpretator, radijski i kazališni umjetnik. Novinarsku je karijeru započeo kao glavni urednik studentskog magazina Puls, objavljivao je zatim u Jutarnjem listu, časopisima Homo volans i Nomad te brojnim internetskim izdanjima. Jedan od prvih hrvatskih blogera. Provodio je edukacijske programe za novinare na području nezavisne kulture i neprofitnih medija. Napisao je autoriziranu biografiju grupe Pipschips&videoclips Dugi vikend u zemlji čudesa (1997.), zbirku glazbenih priča i eseja Slijepi putnik (2001.), knjigu internetskih kolumni/blogova 365 (2001.), autorski kulturno-turistički vodič Volite li Zadar? (2006.), knjigu Sedma republika – pop kultura u YU raspadu (2011.) i Rundek, između - Knjiga o pjesmama (2013.). Glazbenu karijeru započeo je u sastavu Djeca, s kojim je objavio albume Djeca (2002.) i Stvari (2004.). Od 2006. nastupao je samostalno i u vlastitoj nakladi objavio album Svi me vole dok me ne upoznaju (2007.) i vinil Duplo dno: najveći hitovi (2009.). Jedan je od producenata antologije uglazbljenog hrvatskog pjesništva Ritam & Rif iz 2010. Pisao je muziku za film i kazalište. Kao izvedbeni umjetnik i autor sudjelovao je u projektima kolektiva Montažstroj, kao narator u predstavi Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje). Na Trećem programu Hrvatskog radija objavio je niz dokumentarnih eseja.Ante Perković

Zajedno

Autor

Ece Temelkuran

čita

Mirjana Rakić

Traje

5 sati 37 minuta

žanr

publicistika, zbirka eseja

Političko nasilje. Globalna nejednakost. Klimatska katastrofa. Čini se kako se sve ruši, a onima na poziciji moći kao da do toga nimalo nije stalo. Što ćemo onda učiniti? Kako možemo početi graditi nešto bolje, zajedno? U 2020. demonstracije diljem svijeta otkrile su nejednakosti utkane u samo tkivo društva. Požari koji su poharali Australiju i Kaliforniju ukazali su da se nalazimo usred klimatske katastrofe. Globalna pandemija nam je pokazala koliko su nam ekonomije nesigurne, a teorije zavjere koje su se plele oko američkih izbora dokazale da se isto može reći i za demokratska društva.U deset eseja objedinjenih u knjizi Zajedno, Ece Temelkuran dotiče se nekih od ključnih problema današnjice i nudi svoje prijedloge kako pristupiti njihovom rješavanju. Piše o onome što bismo trebali učiniti sada te od nas traži da odaberemo odlučnost nad nadom; da prihvatimo strah umjesto hladne udobnosti neznanja; da štedimo energiju za kritiziranje onih koji su na vlasti i razornih sustava koje podržavaju, umjesto da gubimo vrijeme izbacujući bijes na društvenim mrežama. Iznad svega, ova knjiga traži od vas da odlučite vjerovati drugim ljudima s kojima dijelimo ovaj planet. Ece Temelkuran, rođena 1973. godine u Izmiru, jedna je od najpoznatijih turskih novinarki, političkih komentatorica i spisateljica. Angažiranost kontroverznim temama u rodnoj Turskoj poput tursko-kurdskog i tursko-armenskog odnosa, oslobođenjem žena i ženskim pokretom, te pitanjem političkih zatvorenika priskrbio joj je brojne nagrade poput Pen for Peace i nagradu za tursku novinarku godine. Zbog otvorene kritike i upozorenja na negativne posljedice Erdoganove vladavine, našla se na listi nepoželjnih osoba turskih vlasti, te unazad par godina potražila novi dom u Zagrebu. Radila je kao suradnica na Sveučilištu u Oxfordu i na Reutersovom Institutu za istraživačko novinarstvo. Objavljuje tekstove u mnogim turskim i inozemnim novinama kao što su The Guardian, The New Statesman, Al-Akhbar, The New Left Review i Le Monde Diplomatique. Do sad je objavila sedam knjiga.Mirjana Rakić diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Od 1972. radi na Televiziji Zagreb, kasnije Hrvatskoj televiziji, kao urednica u Informativnom programu, te u vanjskopolitičkoj redakciji, kao voditeljica i urednica trećeg i središnjeg Dnevnika, glavna urednica Informativno-dokumentarnog programa HRT-a, a potom komentatorica u vanjskopolitičkoj redakciji i urednica vanjskopolitičkih emisija. Godine 2012. imenovana je za vršiteljicu dužnosti ravnateljice HTV-a, a 2013. v.d. ravnateljica programa i glavna urednica Prvog programa HTV-a. Godinu kasnije imenovana je za predsjednicu Vijeća za elektroničke medije. U svojoj dugoj i bogatoj novinarskoj karijeri Mirjana Rakić proputovala je svijet, izvještavala iz ratom pogođenih zemalja, intervjuirala političke figure poput Jasera Arafata, Margaret Thatcher i Moamera Gadafija. O iskustvu čitanja knjige svoje turske kolegice rekla je: "U suzvučju knjige i zvuka iznimno je važan odabir knjige, a onda i pripadajućeg glasa. U ovom sam posljednjem dobila svojih pet minuta. Ha! Sate laganog čitanja na glas. U svom novinarskom radu nikad nisam čitala na glas ni jednu tuđu rečenicu, a kamoli 150 stranica autorskog djela. Za mene, eksperiment bez presedana u kojem sam, na kraju, sudjelovala s velikim veseljem. Moj glas pripao je sjajnoj knjizi dobro znane spisateljice Ece Temelkuran. Analiza svakodnevice kroz dobro znane situacije, događaje, mijene ovog svijeta. Elem, ekonomija, društvo, politika, vrijednosti, obitelj, ljudska prava, međusobni odnosi i netrpeljivosti. Dosadno? Poznato? Nikako! Čita se kao triler u kojem svi sudjelujemo, naš život."„Fantastična spisateljica: izravna, udara u središte stvari i zavodljiva – prvo dvoje obično ne ide uz treće.“  Dubravka Ugrešić„Patimo od tuge koju možemo prevladati. Žudimo za slobodom koju još nemamo. Dokle mi sjećanje seže, to su bili osjećaji koje mi je Beethovenova glazba usadila u dušu. Nedavno, čitanje ove divne knjige Ece Temelkuran izazvalo mi je iste osjećaje.“ Yanis Varoufakis„Ako bih trebao izabrati samo jednu knjigu koju bi svatko moje dobi u ovom trenutku u povijesti jednostavno morao pročitati, moj bi odabir bio Zajedno.“ Brian EnoAudio knjiga sufinancirana je sredstvima Grada Zagreba.foto: Joanna Paciorek

Zagreb - alternativni vodič

Autor

Jasna Babić

čita

Ljubica Letinić

Traje

1 sati 19 minuta

žanr

zbirka kratkih priča

Pred vama je originalno audio izdanje, rukopisna ostavština historiografskog istraživanja Jasne Babić. Intrigira činjenica da je ova izuzetna novinarka, poznata po svom hrabrom i nepotkupljivom pisanju o sprezi kriminala i politike, stvarateljsku žeđ gasila i u povijesnim arhivima, te da je svoje tekstove o Zagrebu pisala baš za zvučni medij. Iako je taj medij neobičan i neočekivan za novinarku Babić, ona i u njemu ostaje vjerna svom novinarskom nervu, pa o Zagrebu ovdje piše s ljubavlju, ali razbijajući uobičajene mitove koje gajimo o tom gradu. Diskurzivni i medijski iskorak, gotovo radikalna gesta, možda prva koja dolazi iz novinarstva nakon Marije Jurić Zagorke, nije nažalost dobila svoju pravu priliku za života Jasne Babić. Za nas je utoliko svečanije i važnije oživotvorenje njenih tekstova u formatu izvorne audio knjige, koju ovdje s nemalim ponosom puštamo da stoji kao posveta, ali i potvrda nenadmašnosti njene autorice. UredništvoNedugo prije svoje smrti Jasna Babić povjerila mi je na brigu audio CD s 24 kratke priče o prošlosti Zagreba. Zanimljivo je da su te priče pisane upravo za slušanje, u namjeri da ih se emitira u zagrebačkim tramvajima kroz razglasni sustav. No, kako taj Jasnin izlet u medij audija, iz tko zna kojeg razloga, nije zaživio, dala mi je svoje priče misleći da ću lakše od nje naći način da polete eterom. Opraštajući se u to vrijeme od radija, primila sam te priče kao izraz dubokog povjerenja, ali i golem teret s kojim nemam kud, frekvencijsko se polje za mene u to vrijeme značajno sužavalo. No, rađao se book&zvook, projekt koji je u naš jezik donio praktično rješenje suvremene tehnologije kojim slušanje knjiga postaje jednostavno i lako dostupno. Jasninim se pričama smiješio izlog, a meni prilika da vratim jedan važan i golem dug. Riješila sam da ih sama pročitam kako mislim da treba i da ih dočekam u zvuku kako im dolikuje, da za njih izgradim nešto kao akustički trampolin. Ljubica LetinićPodatak da je posljednja vještica u Europi spaljena upravo u Zagrebu, našu vrsnu istraživačku novinarku Jasnu Babić toliko je zaintrigirao da je krenula temeljito proučavati arhive, pa je i napisala knjigu. Bila je silno radoznala, a najviše su ju zanimale životne priče. Nažalost, Jasna nikad nije dočekala da njezine „Vještice“ budu objavljene. Ali na tom višegodišnjem istraživačkom putovanju, iskopala je brojna svjedočanstva o stanovnicima i događajima u Gradecu od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Te štiklece pretočila je u 24 kratke priče koje otkrivaju da je Gradec bio prepun osebujnih likova i sudbina. U toj maloj varoši, čim padne mrak i nakon što prođe noćobdija, počne skriveni urbani život. Jasnini junaci su razni prevaranti, prostitutke, pa Margareta, nevjenčana supruga kostobolnog Jurja, zatim zagrebački krvnik Magistar, zavodnica Dorotea, kao i prvi liječnik - Petar fizikus, a tu su i korumpirani suci i političari, pa prvi gradonačelnik, onovijeki tajkun, jedna spretna poduzetnica, coprnica...Mogu zamisliti Jasnu kako se otpuhujući prašinu s tih dokumenata i pišući bilješke vragoljasto smije i uživa jer su ju svi oni neodoljivo podsjećali na likove koje je sretala u stvarnom životu i koji bi postali tema njezinih novinarskih tekstova. Ova 24 štikleca sigurno će izmamiti osmijeh svakom slušatelju, bio on Zagrepčanin ili turist, a onom ambicioznijem možda će probuditi radoznalost i potaknuti ga na daljnja istraživanja alternativne povijesti Zagreba. Paula Bobanovićfotografija naslovnice: Anto MagzanJasna Babić (Zadar, 1957 – Zagreb, 2017) bila je najvažnija istraživačka novinarka svog vremena. Novinarstvom se počela baviti u omladinskom časopisu Polet, raspad Jugoslavije pratila je iz tjednika Danas i Zapad. Bila je među osnivačima tjednika Globus, zatim je pisala za Nacional, no u njemu ne dočekavši kraj karijere, pisala je zatim za Slobodnu Dalmaciju, Večernji list, 24espress, Lupiga.com i druge. Autorica je dviju knjiga: ‘Zagrebačka mafija’, objavljena 2003. i ‘Urota Blaškić’, 2005.  

Mediteranski brevijar

Autor

Predrag Matvejević

čita

Zlatko Ožbolt

Traje

12 sati 0 minuta

žanr

esej

Više je verzija o tome tko je potaknuo Predraga Matvejevića da napiše "Mediteranski brevijar", ali je posve izvjesno da je to knjiga koja mu je i u svijetu donijela uvažavanje. I to onakvo kakvo su s ovih prostora u svijetu doživjeli još samo Ivo Andrić, Danilo Kiš i Dubravka Ugrešić. Baš kao i djela troje spomenutih pisaca i Matvejevićev se "Brevijar" jednako zdušno čitao i čita se u znanstvenim i neznanstvenim krugovima. Drugačije uostalom i nije moglo biti jer je prema autorovim riječima to "most između znanosti i književnosti", rafiniran spoj kulturne historiografije i književnosti o moru. Bilješke na temelju kojih je "Brevijar" nastao bile su opsežne i mogla je iz njih nastati monografija, ali nije. "U takvim knjigama je najgore ako vas zavede erudicija. Tada izgubiš narativnost i utopiš se u sreći da sve znaš", rekao je Matvejević u jednom intervjuu.Za potrebe "Brevijara" triput je proputovao Mediteran, prvi put doslovno, drugi put po starim kartama, a treći put čitajući stare rječnike, dnevnike i putopise. Za potrebe drugog "putovanja" godinu je dana učio i arapski da bi mogao pročitati što piše na kartama. Slijed tih putovanja odredio je i strukturu knjige: na početku je autorovo neposredno iskustvo prolaska Mediteranom, tu su i prizori mora i najrazličitijih obala koje ono dodiruje, opisi valova i mrakova, neba, naroda i njihovih običaja, brodova... Matvejević potom sva pitanja o moru i kopnu Mediterana ponovo postavlja na starim kartama, nastavljajući neke davne plovidbe i započinjući nove. Uostalom, kako i piše: "karta sažima znanja i iskustva, prostor i shvaćanje prostora, svijet i pogled na svijet", ali "one nam ne mogu otkriti lice Mediterana, nego tek bore na njegovu licu." Na kraju su tu i sva imena Mediterana jer su ga njegovi stanovnici u nazivali Velikim, Južnim, Sjevernim morem, ovisno o perspektivi iz koje su ga gledali i pristupali mu. Tu su i antički i kasniji izvori, kao i novija lektira, povijesne etimologije i nazivi riba koji variraju od uvale do uvale u tom moru susjedstva. Otuda i tri dijela knjige: Brevijar, Karte i Glosar.A onda se povukao na otok i ispisao fascinantnu priču o životu na prostoru koji nije "samo povijest ili predanje, zemljopis ili zavičaj, pamćenje, baština ili vjera: Mediteran je možda i sudbina". Danas kada u vijestima gledamo tragične prizore afričkih izbjeglica koji pokušavaju pristati na Lampedusu ne možemo se ne prisjetiti pasusa iz "Brevijara" u kojem Matvejević piše: "Narodi i rase ovdje su se stoljećima zbližavali ili suprotstavljali jedni drugima, pretjeruje se kad se ističu njihove sličnosti, a zanemaruju razlike i sukobi." No upravo zahvaljujući tome što nije dopustio da ga zavedu erudicija i predavački ton, najljepši su dijelovi posvećeni životu na Mediteranu, njegovim vjetrovima, valovima, vonjevima, strujama, biljkama i stijenama, stanovnicima i životinjama, danima i poslovima, hrani i piću, mrežama, psovkama i pitanjima, od prvih i načelnih do posljednjih i presudnih. Užitak čitanja "Brevijara", naime, jednako proizlazi iz harmonije koju autor pronalazi u kulturnim razlikama između Mediteranaca i onoga što je u tom mediteranskom iskustvu univerzalno ljudski.Trideset pet godina od prvog u nizu domaćih i pedesetak svjetskih izdanja, "Mediteranski brevijar" dobio je i audio verziju. Velika je to stvar jer Mediteran ne samo da nije more samoće, nego je puno priča, imena i zvukova koje vrijedi uvijek iznova osluškivati. To će iskustvo biti to sjajnije jer se uz izvrsnu interpretaciju Zlatka Ožbolta i autentične zvukove Mediterana u njemu glasom pojavljuje i sam autor. Jedinstvena knjiga tako je dobila i jedinstveno zvučno izdanje. (Ana Grbac)glazba: Dubravko Robićdizajn zvuka: Dalibor PiskrecPredrag Matvejević, publicist, književni teoretičar, polemičar i esejist, rođen je 1932. u Mostaru, umro u Zagrebu 2017. Studirao je romanistiku u Sarajevu i Zagrebu, a doktorirao na polju komparativne književnosti i estetike 1967. na Sorbonnei, gdje je 1994. obranio habilitaciju za redovnu profesuru. Gotovo trideset godina predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagreb, no 1991. godine je emigrirao, nastanivši se najprije u Francuskoj, zatim u Italiji, gdje nastupa kao gostujući profesor. Na Novoj Sorbonnei, Paris III, predavao je na Odsjeku za opću i komparativnu književnost, a od 1994. godine redovni je profesor na slavistici rimskog sveučilišta La Sapienza i predsjednik Znanstvenoga savjeta Mediteranskog laboratorija u Napulju. Bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN-a i počasni potpredsjednik međunarodnoga PEN-a, jedan od osnivača Asocijacije Sarajevo u Parizu i Rimu. Prvi dio Matvejevićeva opusa obilježen je zanimanjem za poetiku angažirane književnosti. Njegova knjiga Razgovori s Miroslavom Krležom (1969) jedno je od temeljnih dokumentacijskih djela o Krleži, značajno i zbog rasprave o problemu angažiranosti i tendencioznosti u književnosti. Drugi dio njegova opusa otvara esejističko djelo Mediteranski brevijar (1987), spoj »kulturne historiografije i književnosti o moru« kako je napisao Claudio Magris, u kojem istražuje kompleks mediteranizma u kulturnoj baštini Europe. Djelo je prevedeno na više desetaka stranih jezika i nagrađeno uglednim književnim nagradama. Kao suradnik kulturne rubrike pariškoga lista Le Monde pisao je članke o južnoslavenskim književnostima, posebno o M. Krleži. Sudjelovao je u mnogim književnim i društvenim polemikama, pisao je i objavljivao na francuskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. bibliografija: Pour une poétique de l'événement (préface de J.-M. Palmier, Pariz, 1979, Bukurešt, 1980, Skopje, 1983); De la dissidence (Lausanne, 1996); Le monde «ex» - Confessions (postface de Robet Bréchon, Pariz 1996, Milano, 1996, Zürich, 1996); La Méditerranée et l'Europe - Leçons au College de France (Pariz, 1998, Milano, 1998); Les Seigneurs de la guerre (Pariz, 1999, Milano, 1999, Prag, 2003); L'Ile-Méditerranée (Pariz, 2000). ___  Sarajevo (Milano 1995); Ex-Jugoslavia : diario di una guerra (Napulj, 1995); Tra asilo ed esilio (intervista a cura di Danilo De Marco, Montereale, 1997); Golfo di Venezia (Venezia 1997); Isolario Mediterraneo (Milano 2000); Sul Danubio (Rim, 2001); Compendio d'irriverenza (a cura di Sergej Roić, Lugano, 2001); Lo specchio del Mare mediterraneo (Lecce 2002); Un'Europa maledetta (Milano, 2005). ___  Sartre (esej, 1965); Razgovori s Krležom (1969); Prema novom kulturnom stvaralaštvu (1975); Književnost i njezina društvena funkcija (1977); Te vjetrenjače (1977); Jugoslavenstvo danas (1982); Otvorena pisma (1985); Mediteranski brevijar (1987); Istočni epistolar (1995); Gospodari rata i mira (s V. Stevanovićem i Z. Dizdarevićem, 2000); Druga Venecija (2002); Kruh naš (2009)Predrag Matvejević/ foto: Daniel di MarcoKnjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. 

Životinjska farma

Autor

George Orwell

čita

Sven Medvešek

Traje

3 sati 59 minuta

žanr

novela

„Životinjska farma“ govori o skupini premorenih i izrabljivanih domaćih životinja koje žive na Vlastelinskoj farmi u Engleskoj. Želeći se osloboditi potlačenog načina života u kojem su eksploatirane od svojih vlasnika, životinje dižu pobunu, svrgavaju ljudske gospodare i uspostavljaju vlastito egalitarno društvo. S plamenim idealizmom i sloganima o jednakosti svih životinja, počinju stvaranje Životinjske farme gdje teže napretku, uspostavljanju pravde i jednakosti. Na kraju, predvodnici revolucije, oportunističke svinje, potkopavaju revoluciju u korist još opresivnije i bezdušnije diktature od one prethodne, te novim životinjskim društvom zavlada još strašniji totalitarizam. Prvi put objavljena 1945. godine i temeljena na događajima ruske boljševičke revolucije i izdaji Josifa Staljina, ova knjiga oštra je satira o slijepom maršu potlačenog društva prema totalitarizmu. Bezvremenska bajka za odrasle nosi jasnu poruku da napad na slobodu, pod kojom god zastavom ili politikom, neminovno hrli u tiraniju. Sven Medvešek (1965.), kazališni, televizijski i filmski glumac, diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Vladimir Roksandić (1947-1998.) , prevoditelj, izraziti predstavnik šezdesetosmaške scene u Zagrebu.George Orwell (1903-1950.), pseudonim je engleskog pisca, kritičara i novinara rođenog kao Eric Arthur Blake u Bengalu 1903., u britanskoj koloniji Indiji, gdje je njegov otac radio u Državnom odsjeku za opijum. Zarana je, što je bilo uobičajeno za sina kolonijalnog službenika, poslan na školovanje u Englesku. Nakon semestra na Welligtonu seli na elitni koledž Eaton gdje je bio kraljevski stipendist od 1917. do 1921. U tom je razdoblju razvio averziju prema engleskom klasnom sustavu, o čemu je pisao u eseju Such, Such Were the Joys. No po završetku studija, udovoljavajući obiteljskoj tradiciji, pridružio se Indijskoj kraljevskoj policiji u Burmi. To ga je iskustvo transformiralo stvorivši u njemu dubok revolt prema kolonijalnom imperijalizmu. Objavljivao je progresivne tekstove socijalističkh uvjerenja, no živio je u besparici, kao skitnica, povremeno radeći kao najamni radnik (Nitko i ništa u Parizu i Londonu 1933., Burmanski dani 1934., Pucajući u slona 1950.). Orwellovo pisanje obilježava oštra kritika društvene nejednakosti, kojoj se često suprotstavljao britkom duhovitošću i satirom. Kao član Nezavisne radničke partije Orwell se priključio Španjolskom građanskom ratu u kojem je bio ranjen. Kataloniji u čast, biografska proza iz 1938. opisuje to neposredno ratno iskustvo, ali i Orwellovo razočaranje komunizmom, izobličenim pod diktatom staljinizma. Totalitarizam će ostati njegova okupacija do kraja, u najpoznatijom njegovim romanima, u Životinjskoj farmi, satiričnoj alegoriji objavljenoj 1945. godine ili u četiri godine kasnije objavljenoj zastrašujućoj, antiutopijskoj slici mogućeg svijeta neslobode Tisuću devetsto osamdeset četvrta. George Orwell (1940.) je nakon Španjolskog građanskog rata za život zarađivao pišući književne kritike, a s početkom Drugog svjetskog rata zaposlio se na radio postaji BBC. Osjetivši da je njegov posao propaganda britanskih ratnih potreba, daje otkaz na BBC-u. Postao je književni urednik Tribunea, lijevo orijentiranog časopisa iza kojeg je stajala grupa članova Radničke partije. 

Call Me Esteban

Autor

Lejla Kalamujić

čita

Vesna Marić

Traje

2 sati 39 minuta

žanr

zbirka kratkih priča

Kroz lik kćeri koja se nosi s gubitkom majke, ali pritom otkriva samu sebe, Lejla Kalamujić s neumoljivom živopisnošću prikazuje prijeratno i poslijeratno Sarajevo. Od zamišljenih razgovora s Franzom Kafkom do opisa stanova, psihijatrijskih odjela i groblja,  zbirka kratkih priča Zovite me Esteban prodorna je meditacija o ženi koja se hvata sjećanja u ime traženja svog identiteta.Ova dirljiva debitantska zbirka Lejle Kalamujić donosi kaleidoskopski ispričanu priču o adolescenciji mlade žene (koja se također zove Lejla), dok odrasta u Sarajevu tijekom ratnih 1990-ih. S dvije godine Lejla ostaje bez majke, a dok otac tugu utapa u piću, Lejlu odgajaju baka i djed. Kada započne rat, Lejla iz Sarajeva odlazi na selo, da bi se potom vratila u grad kod očevih roditelja. U pričama o radu u pekari „White Desert“ i „Waiting For The Pigeons“ u kojoj promatra ptice koje je njezin otac uzgajao, Lejla opisuje ratom ranjeno djetinjstvo u kojem su izmiješani zadovoljstvo i bol odrastanja bez majke. Dosjetljive zgode poput zamišljenog razgovora s Franzom Kafkom o hirovima "loših momaka" u dobi od 14 godina istražuju apsurdnost rata, dok odraslija Lejla vodi borbu s mentalnim zdravljem i svojom seksualnošću. Kalamujić nudi dojmljive slike (sova ima “guste, crne oči gdje umjesto zjenica lebde žućkaste točkice, poput zvijezda iz sazviježđa”) i u nekoliko poteza stvara simpatične likove. Istovremeno, emotivni krajolik pripovjedačice i krajolik zemlje blisko su povezani i živopisno opisani. Stilski dorađene i jasne, ove priče opiru se prepustiti tragičnosti, umjesto toga postaju uvjerljivo svjedočanstvo utjehe koju je moguće pronaći u umjetnosti.       - Publishers Weekly Star ReviewLejla Kalamujić je nagrađivana queer spisateljica iz Bosne i Hercegovine. Zbirka kratkih priča Zovi me Esteban dobila je 2016. godine književnu nagradu Edo Budiša, te je bila bosanskohercegovački kandidat za Nagradu Europske unije za književnost iste godine.Jennifer Zoble prevodi s bosanskog, hrvatskog, srpskog i španjolskog jezika. Njezin prijevod zbirke priča Asje Bakić Mars (Feminist Press, 2019.) Publishers Weekly svrstao je na popis beletristike “Najbolje knjige 2019”. Uvrštena je u antologiju Belgrade Noir (Akashic Books, 2020.), a radovi objavljivani u McSweeney’s, Lit Hub, Words Without Borders, Washington Square, The Iowa Review i The Baffler, između ostalih. Zoble je izvanredna profesorica na interdisciplinarnom programu liberalnih studija pri NYU. With unapologetic vividness, Lejla Kalamujić depicts pre- and post-war Sarajevo by charting a daughter coping with losing her mother, but discovering herself. From imagined conversations with Franz Kafka to cozy apartments, psychiatric wards, and cemeteries, Call Me Esteban is a piercing meditation on a woman grasping at memories in the name of claiming her identity."This poignant and kaleidoscopic debut collection from Kalamujić conveys a young woman’s adolescence—also named Lejla—in Sarajevo during the Yugoslav wars of the 1990s. Lejla loses her mother when she is two, and is raised by her grandparents while her father drinks to drown his sorrow. When the war begins, Lejla leaves Sarajevo for the country, but then returns to the city to live with her father’s parents. Lejla describes the mingled pleasures and pains of a motherless, war-scarredchildhood, like working at a bakery in “White Desert” and watching the birds her father raised in “Waiting for the Pigeons.” Clever devices such as an imagined exchange with Franz Kafka at age 14 about the whims of the “bad guys” explore the absurdity of the war, and an older Lejla struggles with mental health and her queerness. Kalamujić offers memorable images (an owl has “dense, black eyes where, instead of pupils, there floated yellowish dots, like stars cast out of a constellation”) and createssympathetic characters in a few strokes. Meanwhile, her narrator’s emotional landscape and the landscape of the country are intimately connected and vividly described. Stylish and brisk, these stories refuse to wallow in tragedy, becoming instead a convincing testament to the consolations of art."     - Publishers Weekly Star ReviewLejla Kalamujić is an award-winning queer writer from Bosnia and Herzegovina. Call Me Esteban received the Edo Budiša literary award in 2016 and it was the Bosnian-Herzegovinian nominee for the European Union Prize for Literature in the same year. Jennifer Zoble translates Bosnian/Croatian/Serbian- and Spanish-language literature. Her translation of Mars by Asja Bakic (Feminist Press, 2019) was selected by Publishers Weekly for the fiction list in its “Best Books 2019” issue. She contributed to the Belgrade Noir anthology (Akashic Books, 2020), and her work has been published in McSweeney’s, Lit Hub, Words Without Borders, Washington Square, The Iowa Review, and The Baffler, among others. She’s a clinical associate professor in the interdisciplinary Liberal Studies program at NYU.Lejla Kalamujić, foto Dženat Dreković

Zemlja bez sutona

Autor

Marija Andrijašević

čita

Lana Barić

Traje

9 sati 19 minuta

žanr

roman

Zemlja bez sutona roman je o ocu i kćeri, bijegu i povratcima u kojem snažno pulsira ideja preobrazbe i novog početka. Moćnim poetskim jezikom i stilskom dotjeranošću Marija Andrijašević pripovijeda o Gloriji Suton, biologinji specijaliziranoj za sakupljanje sjemenki, koja se nakon godina provedenih na studiju i 'po terenima', vraća u rodni Split, u posjet bolesnom ocu. Unutarnju radnju romana i monoloških meandara pokrenut će ponovni susreti sa poznatim licima iz 'prošlog' života – posebice Jadranom, prijateljem iz djetinjstva i njegovom kćeri Altom. Boravak u Splitu ispresijecan je posjetama očevom rodnom selu Vrj u Dalmatinskoj zagori u kojoj je otac Gloriji usadio ljubav prema zemlji i biljkama. Sve je to vraća u djetinjstvo i brojna sjećanja o odrastanju u radničkom kvartu sa ocem i djedom, bez majke, čije okolnosti odlaska cijelog Glorijinog djetinjstva obavija šutnja. Mlada botaničarka reflektira svoje intimne odnose, no prije svega pokušava raščvoriti obiteljske neuralgije - majčin odlazak i kompliciran odnos s ocem, kojeg su sudbina, vlastita obitelj, nepravda i prilike podneblja još više otvrdnule.Na tragu mita o Dedalu i Ikaru, Zemlja bez sutona priča je o ocu podrezanih krila koji je većinu svojih bitaka izgubio, ne mogavši pobjeći od zadane mu sudbine. Skicirajući krokije splitskih socijalnih razlika, Marija Andrijašević stvara lik nerealiziranog i sapetog oca koji je ta krila ipak uspio izgraditi za svoje dijete, kćer kojoj je u nasljeđe ostavio zemlju ne bi li na njoj izrasli novi izbojci koji će oplemeniti ono što je surovo, ispraviti što je bilo krivo, započeti preobrazbu mjesta i ljudi.Glumica Lana Barić svojom je izvedbom vješto lokalizirala ovaj roman zanimljivog dijalektskog leksika, udahnula autentičnost vlastitog iskustva odrastanja u lokalitetima koje oslikava roman, zanimljivo izgradila lik glavne junakinje u kojoj se ogleda i centralna tema koju Marija Andrijašević, vrlo suvremeno, uvodi u recentnu domaću literarnu produkciju - odgovornost pojedinca za ugroženi ekosustav. Roman Zemlja bez sutona nagrađen je u lipnju 2022. nagradom tportala za najbolji objavljeni roman u protekloj godini, a neposredno zatim dobio je i svoju audio inačicu koja je pred vama.Marija Andrijašević rođena je u Splitu 1984. pjesnikinja i spisateljica. Diplomirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju 2015. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za rukopis davide, svašta su mi radili nagrađena je 2007. Goranom za mlade pjesnike. Prije i poslije toga objavljivala je poeziju u kulturnim i književnim časopisima (Re, Quorum, Knjigomat, Poezija). Poezija joj je uvrštena u suvremene pjesničke antologije (I u nebo i u niks, Hrvatska mlada lirika) kao i u talijanski izbor poezije s Balkana Voci di donne della ex Jugoslavia. Poezija joj je prevođena na slovenski, talijanski, ukrajinski, engleski, švedski, poljski, rumunjski i njemački. Završila je program Centra za ženske studije u Zagrebu. U 2018. dobila je godišnju potporu Ministarstva kulture za prvi roman Zemlja bez sutona, objavljen u rujnu 2021. Istoimeni roman dobio je nagradu Štefica Cvek u regionalnom izboru najboljih romana 2021. te 15. književnu nagradu tportal 2022..Marija Andrijašević / Foto: Matej Grgić 

Brigada del amanecer - ozvučena pripovijetka

Autor

Milan Rakovac, Tamara Obrovac

čita

Milan Rakovac

Traje

0 sati 58 minuta

žanr

pripovijetka

BRIGADA DEL AMANECER ili, sudbina pištolja "astra" 9mm kurz, P. WA 251, 54875, tvornica Unceta y Compania, Guernica, EspanaPred vama je susret dvoje vhunskih umjetnika u prostoru zvuka, zadivljujući tonski zapis o strasti zajedničkog stvaranja, Brigada svitanja koja može natkriliti mrak. U jedinstvo spojeni bljeskovi sunca i tame, bjesnila i žestine sjećanja, eruptivna su, snovita i referentna oda gorčini, strahovima i zabludnim nadama trajno upisanima u naše kontekstualno i identitetsko. U tim se doživljajnim rasponima gradi struktura ovog, mogli bismo slobodno reći kolekcionarskog izdanja u svijetu audio knjiga. Brigada del amanecer - ozvučena pripovijetka nastala je kao projekt pulske Apoteke i uistinu nam dolazi kao intenzivan lijek u maloj dozi, vibrantan i izniman doživljaj u prostoru čujnog. Rakovčeva virtuoznost jezika, množine njih ili tog jednog njegovog jedinstvenog, amalgamskog kojim Milan Rakovac piše, a ovdje i govori svojim glasom u zadivljujućem interpretativnom rasponu dobio je u minuciozno izgrađenim glazbenim pejzažima Tamare Obrovac prijateljsko utočište, zagrljaj ohrabrenja, ironijski odgovor na susret s bezdanom. Rakovac i Obrovac stvorili su partituru u kojoj slova i note titraju u zajedničkom ključu. (book&zvook)Sa Obrovcima imam posla pol života, s Ivanom, Ninom, velikim slikarom koji djelom i multikulti djelovanjem ubada u svaku artističku poru… Tamara kao da nije ni pala, nego ostala zrela jabuka na očevom stablu – ars omnia vincit (et amor, by  all means,naturaly). Tamarina je ideja, naravno, da pročitam nešto svoga, za čit.. pardon,  slušatelja. Majstorica, plus ton-majstori, muštrali su me, čini mi se, satima. Jer čitam sam za se, a pišem za druge. Sebe samoga sebi – ne čitam nikad. Tamara i tonac učinili su čudo, muzika, tonske intervencije, spašavajući moj disonantni bariton… Ostalo je na slušatelju-čitatelju… (Milan Rakovac)Milan Rakovac svojim toplim baritonom ne čita već u pravom smislu riječi interpretira svoju pripovijetku, kojoj tako dodaje jednu novu razinu postojanja, razinu s koje sam kretala u “ozvučavanje”, slijedeći njegov glas. Glas koji dobro razumijem, glas koji govori “lokalnim univerzalizmom”, glas koji u ovoj pripovijetci istovremeno grubo i poetski razotkriva vlastitost i tuđost kroz povijest i genealogiju, tamo gdje se miješa unutrašnji i vanjski svijet, svijet potreba i svijet nužnosti. Prepustila sam se tom već po sebi višeslojnom i kompleksnom Milanovom univerzumu tražeći način da stvorim još jednu novu, glazbenu dimenziju tog svijeta čije je ishodište Istra kojoj oboje pripadamo; Milan, moj suborac i ja kako se, iako generacijski različiti, znamo šaliti, kao dvoje Istrijana ukorijenjenih u svoju črlenu zemlju, u svoj govor, u svoju Istru koja nas određuje ali ne i omeđuje. Tek sam slušajući njegovu interpretaciju shvatila o kakvom se djelu radi i u kojoj je mjeri ta pripovijetka osim što je zanimljivo štivo i dramaturški sjajno izvedena; priča je gotovo filmski provedena kroz vrijeme i prostor, prebacujući se i mijenjajući s lakoćom strukturne razine djela kroz različite prizme i poglede aktera na često istu stvarnost koja ih okružuje. Uživala sam tijekom rada na ovom pomalo neobičnom i drugačijem projektu u kakvom još nisam imala prilike sudjelovati. (Tamara Obrovac)Idejni koncept: Tatjana GencGrafičko rješenje naslovnice: Matija DebeljuhTonski snimatelj (glas Milana Rakovca): Mario RašićProdukcija zvuka: Zvonimir Dusper / Tamara ObrovacTamara Obrovac i Milan RakovacTamara Obrovac, pjevačica, flautistica, skladateljica i autorica tekstova rođena je 1962. godine u Puli, gdje je završila srednju glazbenu školu za flautu. Jazz glazbom se počinje baviti ranih osamdesetih u Zagrebu nastupajući po klubovima u Hrvatskoj i Sloveniji. Ubrzo stvara vlastiti skladateljski rukopis povezujući glazbenu i dijalektalnu tradiciju rodne Istre sa jazz glazbom što joj donosi i internacionalno priznanje. Vodi nekoliko glazbenih formacija, a uz internacionalnu koncertnu aktivnost sklada glazbu za kazalište i film. Izdala je 12 autorskih CD-a, skladala je dvjestotinjak vlastitih skladbi, glazbu za 40 kazališnih i baletnih predstava, 10 filmova. Sa svojim ansamblima održala je preko 500 internacionalnih koncerata na mnogim značajnim europskim i svjetskim festivalima i pozornicama, a za svoj rad je višestruko nagrađivana. Dobitnica je 11 nagrada za scensku glazbu uključujući i Zlatnu arenu za glazbu za film “Što je muškarac bez Brkova”, devet nacionalnih glazbenih nagrada Porin, te dvije nominacije za BBC Radio3 World Music Award. Milan Rakovac, književnik, publicist i prevoditelj rođen je 1939. u Rakovcima kraj Poreča. Školovao se u Puli i Zagrebu, završio Vojnopomorsku akademiju u Divuljama kraj Splita. Književni inovator i ‘avangardist iz više smjerova: jezikoslovnog, izričajnog, tematološki lokalnog i univerzalnog“. Rakovac je jedinstvena književna pojava, borac za afirmaciju čakavštine i rušitelj krutih književnih normi i uvjerenja u provincijalnost i egzotičnost književnosti nastale izvan okvira hrvatskog književnog jezika. Od 1964. kada su mu objavljene prve važnije čakavske pjesme, njegova je stalna preokupacija Istra – ljudi, priroda, prošlost, sadašnjost, suživot. Od 1968. djeluje i  kao profesionalni novinar. Bio je glavni urednik Glasa Istre 1973–75. Objavljuje pjesme, romane, putopise i kratke priče zavičajnog, istarskog nadahnuća. (Sik, 1980; Priko Učke, 1980; ’Riva i druži: ili, caco su nassa dizza, 1983; Sliparija, 1986; Snovid, 1987; Dotepenec, 1989; Istragram: štuorije & uganke, 2000; Cha for kids: pismarica ditinjska, 2004; La Triestina: spomenar-romanček iliti ga paraliterarni pamphlet, 2006; Besida priletuća, 2009., i dr.)  Piše i oglede, novinske članke, filmske scenarije i dr. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kuture i medija RH