Od prerije do Hvara: Kako je „Adio kauboju“ spojio slušateljice online

Na trećem, online susretu našeg audioknjiškog kluba pod vodstvom komparatistice književnosti Anite Tripalo članice raznih profesija povezale su se iz različitih krajeva svijeta kako bi podijelile iskustva slušanja romana „Adio kauboju“ Olje Savičević Ivančević, otkrivši kako audio format mijenja pristup književnosti.

„Ovo mi je bila treća audioknjiga i razvilo mi se toliko povjerenje prema aplikaciji, prema autorima, prema produkciji da sam prestala biti control freak“, objašnjava Željka, koja je knjigu slušala u ličkoj preriji na čak osam kvadratnih kilometara nenaseljenog prostranstva. „Autorica je željela da ja sada osjetim to što osjetim, autor je želio da preskočim – i prestala sam provjeravati jesam li na dobrom poglavlju.“

Nataša, fonetičarka s dugogodišnjim iskustvom u rehabilitaciji slušanja i govora, posebno je pazila na interpretaciju: „Bojala sam se hoću li kao fonetičarka biti previše stroga prema naglascima i intonaciji, ali Nataša Janjić Medančić me odmah uvukla. Posebno mi se svidjelo kako spretno žonglira između standarda i splitskog dijalekta.“ Dodala je i da format treba integrirati u nastavu i rehabilitaciju.

Iva je istaknula važnost slušanja na hrvatskom jeziku: „Meni je iznimno drago što audioknjige postoje na hrvatskom. Kad bih morala birati, uvijek bih prije izabrala audioknjigu na hrvatskom nego na engleskom, jer se puno lakše uvučem u nju.“

Za Vanju, koja se u razgovor uključila iz Toronta u Kanadi, ovo je bila druga audioknjiga: „Nisam auditivni tip, ja ne učim slušajući, tako da sam se morala natjerati da budem disciplinirana u slušanju. Ali kada bih znala da će mi naletjeti neka tako dobra knjiga, slušala bih je.“

Ljubica, producentica book&zvook platforme, objašnjava filozofiju: „Audioknjiga nije samo praktična stvar za prigradske željeznice. Ovo je put do knjige za tisuće ljudi s disleksijom, za djecu koja ne vole čitati, za sve koji žele drugačije književno iskustvo.“

Sandra je otkrila praktičnost formata u noćnoj vožnji autobusom, dok je Lela slušala u autentičnom okruženju Dalmacije: „Idealno mi je bilo što sam slušala na godišnjem odmoru. Bila sam u potpunom ozračju 'Adio kauboju' – okružena susjedima koji su nalik likovima iz romana, osjetila sam njihovu dalmatinsku ironiju koju inače urođeno imaju.“

Mirna je imala drugačiji pristup sadržaju: „Meni ovi tekstovi nisu došli u dobrom trenutku. U društvu u kojem živimo, u događajima, divljanju, raznim kaubojima – jednostavno nisam mogla slušati još i takvu priču o primitivizmu i netoleranciji.“

Ljerka je s plaže pohvalila poetičnost Savičević Ivančević: „Imala sam osjećaj kao da čitam stihove, a ne knjigu. Baš me znala uvući konstrukcijom rečenice, vraćala sam se nazad da ponovno poslušam neke dijelove.“

Tripalo za kraj zaključuje: „Ovo što radimo otvara prostor da shvatimo vrijednosti formata izvan praktičnosti. Audioknjiga je kao nova posebna vrsta - možda će se pojaviti autori koji će pisati baš za audio izvođenje.“