17/9/2025

Vladan Desnica: Kontemplativni glas dalmatinske književnosti

Povodom 120. godišnjice rođenja velikog pisca

Matej Ivušić

Vladan Desnica: Kontemplativni glas dalmatinske književnosti

Danas obilježavamo 120. godišnjicu rođenja Vladana Desnice (17. rujna 1905. – 4. ožujka 1967.), jednog od najznačajnijih glasova jugoslavenske književnosti 20. stoljeća. Ovaj jubilej povod je za podsjetnik na njegovu veličinu, odnosno za revitalizaciju njegova djela.

Desničino porijeklo složeno je poput same regije koja ga je oblikovala. Potječe iz ugledne srpske obitelji koja je igrala značajnu ulogu u kulturnom životu Dalmacije. Njegov djed Vladimir Desnica bio je poznati dalmatinski političar i zastupnik u bečkom Carevinskom vijeću dok je baka Olga Janković potekla iz obitelji Stojana Jankovića, serdara proslavljenog u narodnim pjesmama. Otac Uroš Desnica bio je istaknuti političar i protivnik proaustrijske politike u Dalmaciji, a majka Fani potjecala iz katoličke obitelji Luković iz Boke kotorske.

Desnica je pohađao gimnaziju u Zadru, Splitu i Šibeniku, gdje je maturirao 1924. godine. Studirao je pravo u Zagrebu i Parizu te diplomirao 1930. u Zagrebu. Bio je erudit koji je govorio pet stranih jezika i bio dobro upućen u filozofiju i povijest umjetnosti. 

Desničin pristup pisanju bio je metodičan i duboko kontemplativan. Pisao je promišljeno, u punoj ravnoteži intelektualne snage i emocionalne napetosti. Imao je izuzetno naglašen osjećaj za zvuk rečenice i ritam. Budući da je i sam bio kompozitor s velikim glazbenim iskustvom, glazbena kvaliteta proze bila mu je od najveće važnosti.

Njegov književni ugled počiva prvenstveno na remek-djelu „Proljeća Ivana Galeba“, objavljenom 1957. godine. Ovaj najznačajniji roman nastajao je punih dvadeset godina, od 1936. do objave. Roman se sastoji od 73 poglavlja i napisan je u obliku eseja koji predstatvlja duboku meditaciju o postojanju kroz svijest Ivana Galeba, glazbenika koji se oporavlja u bolničkom krevetu.

Kako napominje književni teoretičar Tomislav Brlek: „Premda je ispripovijedan jednim glasom, zapravo sadrži niz drugih glasova. Sve je složeno u cjelinu koja nije monološka.“ Podnaslov „Igre proljeća i smrti“ posebno je prikladan – smrt se događa u linearnom vremenu, a proljeće u ciklusima.

Jedan od najsnažnijih odlomaka romana otkriva Desničin poetski pristup smrtnosti: „Želio bih umrijeti u sunčanom danu. Klicu te male tajne želje nosim u sebi od djetinjstva. Što me kod smrti najviše plaši, to je predstava mraka s kojom je ona skopčana. Divim se religijama Istoka, koje su uspjele da čovjeku dočaraju svijetlu, sunčanu smrt, da mu usade predstavu beskrajnog jása za grobom.“

Knjigu možete nabaviti klikom na poveznicu.

120. godišnjica rođenja prilika je da osluhnete Desničin magnum opus. Prije pet godina objavili smo „Proljeća Ivana Galeba“ kao audioknjigu – dotad naš najveći i najambiciozniji projekt. Snimka duga 17 sati, koju je izveo glumac Zagrebačkog kazališta mladih Zoran Čubrilo, zahtijevala je mjesece pedantne pripreme zbog bogatog rječnika romana.

Audio produkcija otkrila je duboke uvide o Desničinom procesu pisanja. Ustanovili smo da je Desnica svoj roman pisao „slušajući ga“ – doslovce je vagao svaku riječ zbog njezinih akustičkih svojstava, što je potvrdila i njegova kći Nataša Desnica-Žerjavić: „Tata je vagao svaku riječ, mama je čitala glasno, pa je onda iz druge sobe slušao odgovara li i zvuk onome što je htio iskazati.“ 

Ovaj jedinstveni pristup u jednom je intervjuu potvrdio i sin Uroš Desnica: „Svaka rečenica bila je pročitana najmanje trideset puta u različitim fazama stvaranja.“ Muzika je bila stalno prisutna u obitelji – sve tri kćeri učile su klavir, a sam Vladan, koji je bio i kompozitor, okruživao se klasičnom glazbom cijeli dan zahvaljujući magnetofonu marke Grundig koji je nabavio kada je to bilo gotovo nemoguće pronaći i koji je u našu kuću ušao prije frižidera."

Radni proces bio je fascinantan: mjesecima, ponekad godinama, priprema se odvijala kroz dugotrajne šetnje dok su se „stvari kuhale i pripremale u glavi.“ Glavni dio pisanja dogodio bi se u tipično dvije noći i jedan dan, u komadu, s minimalnim jedenjem, pogonjeni crnom kavom i cigaretama. „Tih kava je bilo bezbroj – kuhale su se onim espressima od 12 šalica, po nekoliko šalica dnevno“, prisjeća se sin.

Kako primjećuje Brlek: „Audioknjige književnosti daju dimenziju koju uglavnom zanemarujemo kad čitamo. Naime, teoretski mi i onda primjećujemo zvuk, ritam i druge eufonijske elemente, ali ovdje ih se ne može zaobići." To nas povezuje s drevnim usmenim tradicijama književnosti.

Desničin opus predstavlja spoj specifičnog i univerzalnog, regionalnog i kozmopolitskog. U zagrebačkom domu u Bauerovoj ulici, šesteročlana obitelj živjela je okružena knjigama – obiteljska biblioteka imala je 800-900 knjiga, dok je u Kuli Jankovića u Islamu Grčkom postojala još veća porodična biblioteka s oko četiri tisuće knjiga. „Majka Ksenija bila je jedna vrlo blaga, nježna, tiha osoba, međutim očito je ispod toga bila jedna velika snaga“, prisjeća se sin Uroš, „jer ona je držala tri i pol kuta kuće – bila je majka, supruga, tipkačica, čitačica."

Današnji čitatelji u "Proljećima Ivana Galeba" mogu uočiti različite kvalitete – estetiku pisanja gdje „čovjek pročita bilo koji pasus tog romana – to je krasno napisano“, filozofiju koja je „idealistična a nematerijalistička“ te naročito muzikalnost teksta, koju čak ni sin pisca nije odmah uočio: „Za razliku od ranih godina kad mi to nije značilo ništa, uspio sam uočiti tu muziku, premda nikad nije bilo nešto nametano.“

Danas, 120 godina nakon njegova rođenja, Desničin kontemplativni glas nudi model promišljenog pristupa temeljnim pitanjima ljudske egzistencije. Njegovo nasljeđe podsjeća nas da najveća snaga književnosti ne leži u pružanju lakih odgovora, već u pomaganju da postavimo bolja pitanja o tome tko smo i kako bismo mogli živjeti. Kao što je rekao njegov sin: „On jednostavno ima osjećaj da postoji baš jedan pravi način da se nešto kaže“ – i u toj potrazi za savršenstvom leži trajnost njegova djela.

...

Glazbeni pisac i novinar Zlatko Madžar razgovarao je 2011. s Vladanovim sinom Urošem Desnicom. U tom razgovoru, uz sjećanja na piščev radni proces i svakodnevicu, posebno je istaknuta i glazba kao važan sloj njegova života i književnog senzibiliteta, što taj intervju čini dragocjenim prilogom razumijevanju Desničine ostavštine. Donosimo ulomak tog razgovora, dok je cjelovita snimka dostupna kao bonus zapis uz audioknjigu Proljeća Ivana Galeba.