Audiobook Clubbing

U svijetu vizualnog preopterećenja, slušanje se smatra sekundarnim, nečim usputnim, kulisom slike. No na prvom susretu ABC kluba razotkrilo se upravo suprotno: slušanje traži disciplinu, pozornost i povjerenje. Razvijena je misao da zvuk ne oblikuje samo sadržaj koji primamo, već i način na koji ga osjećamo. 

Slušanje uistinu trenira našu empatiju: slušanjem učimo biti s drugima bez potrebe da reagiramo odmah. Slušanje postaje aktivno, dubinsko, gotovo meditativno iskustvo.

Tako je počeo ABC - prvi book&zvook audiobook klub, novo mjesto za razgovor o književnosti, slušanju i svemu što knjiga može postati kad je slušamo. 

Prvo okupljanje, pod vodstvom Anite Tripalo, komparatistice književnosti, fonetičarke i trenerice glasa, bilo je više od rasprave. Prisutni su bili: fonetičari, govorni profesionalci, knjižničarka, kulturne i obrazovne djelatnice, novinarka, glazbena pedagoginja, pa čak i liječnica ORL specijalizacije – svatko je donio jedinstven kut gledanja na čin slušanja.

Razgovor o glasu

Anita Tripalo kao voditeljica nije birala sugovornike prema profesiji, već prema osobnom odnosu prema slušanju; skupina okupljenih nije bila reprezentacija struke, nego ljudskog iskustva sa zvukom, ipak, svatko od njih sa specifičnom profesionalnom inklinacijom.

Osnažite svoj glas, moto je ovogodišnjeg Svjetskog dana glasa i svi trebamo biti svjesni važnosti glasa u svakodnevnom životu pa paziti na njegovo zdravlje. Stoga, pazite na higijenu glasa: ne derite se, ne pušite, ne nakašljavajte se u pokušaju pročišćavanja glasa te pijte puno vode. Ali ne samo zdrav glas, nego upravo kultiviran glas, znači onaj koji se, kako je to jednom lijepo opisao pionir fonetike Ivo Škarić, iskobeljao iz svoje zadanosti (i loših navika) i postao slobodan, doprinosi ozračju povjerenja i uvjerljivosti u komunikaciji. Taj se glas uči i razvija. Glas se uči i iz okoline, usvajanjem slušnih obrazaca prema kojima se uspoređuje, ali i ravna. I tu dolazim do savjeta: slušajte audioknjige u izdanju book&zvook jer njihovi čitači su snažnih glasova, dostatne dikcije, pravilnih naglasaka, primjerene interpretacije, izražajnosti i tečnosti. To je i zaključak o glasu i zvuku audioknjige Vidimo se u kolovozu, posljednjeg romana nobelovca Gabriela Garcije Marqueza, u interpretaciji Franje Kuhara, a koji su zajednički donijeli sudionici prvog kluba slušatelja audioknjiga, tzv. ABCluba koji se sastao upravo u povodu Svjetskog dana glasa. - Anita Tripalo

Razgovaralo se o slušanju kao vještini: što se događa kad knjigu slušamo? Kako to mijenja naš odnos prema jeziku, značenju, koncentraciji?

Imala sam osjećaj, slušajući u praznom stanu, kao da nisam sama. Taj osjećaj… nemam to za film. Čudno je. Slušala sam, a kada bih ugasila, kao da je netko još ostao u stanu. Iako nije. 
- Ana Vlašić

Recimo, ja sam slušala ovu knjigu na bazenu, jer sam htjela zuriti u more. Postalo mi je strašno važno gdje slušam audioknjige, za podcast recimo nemam takve ambicije, njega slušam dok kuham. Slušanje audioknjige uvijek isplaniram, na nekom mjestu gdje mogu imati čistinu u vizualnom smislu. - Ana Čorić

Mene je to na početku podsjetilo na radiodrame koje sam voljela slušati kao dijete. Onda sam se čak uplašila: što ako bude ovako cijelo vrijeme? Jer bi me ometalo da je zvučna atmosfera tako bogata cijelo vrijeme, ali lijepo je dozirano, nema puno tih atmosferskih ukrasa, istaknuti su baš na pravim mjestima i ne ometaju mi vlastiti doživljaj audioknjige. 
- Ivana Alfier 

Glas nosi emotivni registar teksta. U audioknjigama to dolazi do izražaja više nego igdje drugdje. U razgovoru se naglašava da različiti naratori isti tekst mogu učiniti melankoličnim, oporim, zavodljivim ili grotesknim. To otvara ozbiljno pitanje autorske intencije: slušamo li sada tekst iz perspektive pisca ili iz usta naratora koji ga, čak i nesvjesno, boji sobom?
Uz to se dotaknulo i profesionalne etike interpretacije: koliko glumac ili spiker uopće smije unijeti sebe u tekst? Kad prestaje prenošenje, a počinje aproprijacija?

Sjećam se da su kazete s audio knjigama u moje vrijeme bile užasno popularne, znao sam napamet svaki zvuk, svaku jeku, glazbu, slušao sam to iznova i iznova. Kao da se pitamo šteti li jednom romanu njegova ekranizacija. Za mene su to dva umjetnička djela, kad kažemo medija - zvuči kao tehnička distinkcija, za mene su to dva djela. 
- Zlatan Krajina 

Emocionalna pismenost kroz slušanje

Audio kao novi oblik pismenosti bio je među najvažnijim temama: što znači slušati knjigu s istom pažnjom kojom bismo je čitali? 

Meni je čitanje i slušanje mjesto opuštanja, nije mi za paralelni svijet, to je moj svijet i želim biti u njemu. Puno se vozim u autu iz raznih razloga, tako sam pokušala i u autu, dok peglam… ali meni to stvarno ne ide. Ali upravo zbog toga što mi je ta knjiga previše vrijedna i lijepa za nešto usputno. Trebalo mi je vrijeme za sebe, isto kako bi mi trebalo da čitam knjigu, ja nisam za taj paralelni rad. Na kraju sam ugasila svjetla, legla u krevet, zatvorila prozore da se ne čuje buka, i slušala. Čitala bih knjigu na isti način. 
- Ana Vlašić

Htio sam vidjeti zapravo kako bih ja to čitao da sam u prilici da ja to snimam i čitam, i u 90% slučajeva bih se složio s kolegom Franjom Kuharom… a zapravo sam slušao tako da sam posudio tiskanu knjigu, pa tako slušao i čitao paralelno, iz neke želje da se fokusiram na interpretaciju i sve popratne zvukove. 
- Ivan Kojundžić

Može li se takvo slušanje podučavati? 

Svi znamo da su se priče prvo prenosile oralno.. Nedavno sam imala priliku biti u Južnoafričkoj Republici gdje je i dan danas jaka tradicija usmenog pripovijedanja. Jedna kolegica koja se inače bavi radiodramom održala nam je predavanje i govorila kako su danas još uvijek, posebice u sjevernoj Africi, aktualne radiosapunice. Tamo mnogi ljudi nemaju pristup televiziji, već su uronjeni u svijet priča putem radio prijemnika. Tamo je to jako unosan posao. - Valentina Lončarić

Emocije se u govoru prenose prije značenja. Audioknjiga, kao format, najprije dotiče emocionalno središte onog koji sluša. Zato je rasprava brzo otišla prema pitanjima: Što slušamo kad slušamo? Riječi ili osjećaje? A kako knjiga u tom formatu djeluje na mlađe čitatelje? Može li slušanje knjige pomoći razvijanju emocionalne rezonancije, posebice u kontekstu adolescencije, kada ponekad verbalna ekspresija zakaže?

Kad sam počela slušati na početku, baš sam osjetila neki uzdah, neki strah, a onda odjednom počinje opuštanje i kada je krenuo u interpretaciju i izvedbu… (...) Mislim da je to pitanje neke izvedbe, pa je i trema na početku prisutna, kao u bilo kojoj drugoj izvedbi… Kao da idete na scenu, uvijek je potrebno neko vrijeme dok ne uđete i nađete svoje mjesto. Ali mislim da je baš pravi glas za ovo, što bi se reklo, cast je dobar. - Valentina Lončarić

Novi oblik pismenosti: iz čitanja u slušanje, iz linearnog u multisenzorno

Audioknjige populariziramo i zbog njihove praktičnosti, no ispod toga leži dublja promjena: mijenja se pojam pismenosti. Pismenost više nije samo tiho, linearno čitanje teksta na papiru. Danas ona uključuje auditivne vještine, interpretaciju tona i ritma, osjetljivost na glas i stil, ali i sposobnost da se "uđe" u knjigu bez vizualne potpore. Audio pismenost kao kulturna adaptacija, kao suvremeni most između jezika i tehnologije.

Mi kad čitamo čujemo vlastiti glas, dakle mi čitamo kroz vlastiti glas bez obzira što smo nečujni, ja uvijek čitam slušajući samog sebe, ali ovo je vrlo sugestivno jer zapravo dobivaš puno više. Primjerice, čitao sam neku knjigu i pogledao film, imao smo potpuno drugačiji zamišljaj knjige no što je to bilo prikazano. Slično se događa ovdje, kada krenem slušati njegov glas shvaćam da je potpuno drugačiji glas od moga, potpuno je drugo djelo u pitanju.
- Sanjin Kaštelan

Klub nije posvećen samo naslovima, nego i načinu kako ih čujemo, pažljivo uočavamo razlike među naratorima, ulogu glazbe, efekata, tišine, važnost različitih produkcijskih odluka.
 

Audio kao alat za dostupnost i inkluziju

Otvorili smo temu audioknjiga kao alata inkluzije, ne samo za osobe s oštećenjem vida, nego i za djecu s poteškoćama u čitanju, neurodivergentne slušatelje, kao i odrasle koji su u procesu cjeloživotnog učenja.

Radim u gradskoj knjižnici i vaše audioknjige su doista kod nas u ponudi, ali meni je trebalo neko vrijeme da se odvažim posuditi neku knjigu. Isprva mi nije baš išlo, zaista je potrebna druga vrsta koncentracije za to, paraleno slušanje s nekim drugim poslom ni kod mene ne prolazi. S druge strane, mojim prijateljima koji žive vani audioknjiga je jedan od najčešćih pratitelja na posao ili gdje već, možda je to pitanje navike. Navike i otvaranju ka slušanju i češćem korištenju. Audio knjiga ne isključuje tiskanu knjigu, naš je svijet bogatiji različitim knjigama i različitim štivom. Marqueza sam recimo dvaput poslušala, sada drugi put, i mogu čak reći da mi je drugi put bio bolji. Kao kod čitanja knjiga, kada čitate u nekim drugačijim okolnostima, uvijek se radi o nekom novom čitanju, a rekla bih da se isto odnosi na slušanje. - Ivana Fištrek

Audio kao vezivo, sredstvo za povezivanje zajednice i povratak pravoj priči

Otvorenost: ABC nije ekskluzivan prostor, već mjesto zajednice koje poziva svakog slušatelja da se uključi, bez obzira sluša li svakodnevno ili je tek na početku, demokratski prostor gdje je jednako vrijedan uvid onog tko je slušao u vožnji do škole, kao i onog koji je odslušao cijelu knjigu pod dekicom. To je bio i etički statement susreta: slušanje knjiga je valjano, vrijedno i autentično čitateljsko iskustvo.

Prva sezona kluba je počela snažno, promišljeno i toplo. 

Hvala svima koji su došli i slušali. 

Fotograf: Sanjin Kaštelan