Tragom versi: Kada poezija sačuva otočku dušu

U petak 10. listopada Općinska knjižnica i čitaonica Jelsa bila je domaćin posebnog kulturnog događaja – prezentacije audioknjige „Tragom versi: Govori otoka Hvara od Lucića i Hektorovića do danas“. Atmosfera je bila jedinstvena: okupili su se pjesnici, čitači, ljubitelji otočnog govora i svi oni koji razumiju da jezik nije samo alat komunikacije, već duša zajednice.

U vremenu kada mnogi hrvatski dijalekti polako nestaju, progutani standardizacijom i demografskim promjenama, ova audioknjiga dolazi kao snažan kulturni manifest. Ovo nije samo zbirka poezije – ona je fonetski i akustički mozaik jednog otoka, živo svjedočanstvo jezika koji diše kroz stoljeća.

Po ideji majstora tona Vite Gospodnetića i u pomnom izboru pjesnikinje Marice Buratović, nastalo je djelo koje ujedinjuje četiri dijalekta otoka Hvara: čakavski, čokavski, štokavski i cokavski. Kroz 21 otočko mjesto i osamdesetak autentičnih glasova, slušatelj kreće na putovanje koje nadilazi standarde i granice jezika.

Da razumijemo o kakvom jezičnom bogatstvu govorimo, dovoljan je jedan primjer. Stjepko Sarjanović, jedan od pjesnika uključenih u zbirku, nakon jelšanskog gostovanja piše:

„Hvala, na organizaciji, prezentaciji, druženju. Bilo je super, jedinstveno, poticajno, ugodno za čuti za sarce ražveljat i doma u alegriji zaspat. Da se ne zaboravi, vajalo bi, za svaki drugi put – uvik, na kraju zajednički napravit letrat, da se moremo spominjonjen kruto radovat.“

Ovo nije stilizacija – to je autentičan glas Hvara, jezik koji diše, živi i govori o zajednici koja ga nosi. Svaka riječ ("ražveljat", "vajalo bi", "spominjonjen", "kruto") nosi u sebi povijest, identitet i način gledanja na svijet.

„Od samog početka znali smo da je ovo izdanje puno više od zbirke stihova“, objašnjava Lana Deban, suosnivačica book&zvook platforme. „Kroz glasove više od osamdeset čitača i četiri otočna dijalekta, autorica Marica Buratović i majstor tona Vito Gospodnetić iscrtali su zvučnu mapu otoka Hvara i stvorili živi arhiv jezika i govora koji bi bez ovakvih zapisa mogli tiho nestati.“

Upravo u tome leži ključna vrijednost ovog projekta. Govor nije samo tekst – on je melodija, ritam, boja, specifičnost mjesta i vremena. Svaka izgovorena riječ nosi u sebi nešto što se na papiru ne može do kraja prenijeti. Kako Deban naglašava: „Ideja projekta 'Tragom versi' upravo je to – da glas otoka živi u zvuku.“

Težnja da pjesnici sami govore svoje stihove čini ovu audioknjigu jedinstvenom 

Kada Marica Buratović objašnjava: „Težili smo da pjesnici sami govore svoje stihove kako bi se osjetila sva melodičnost, raznolikost i autentičnost govora svih mjesta na otoku Hvaru“, ona govori o nečemu što je daleko više od samog recitiranja. Govori o očuvanju duše jezika.

Za preminule pjesnike, pomno su odabrani čitači koji nose istu otočku melodiju u sebi. Tako se kroz glasove današnjih Hvarana čuje duh Hanibala Lucića i Petra Hektorovića, a uz njih su zastupljeni i svi suvremeni autori, sve do mladih zaljubljenika u materinju riječ koji su snimljeni u jesen 2024. godine.

Ono što „Tragom versi“ izdvaja od klasičnih audio zbirki je uključivanje ambijentalne zvučne kulise otoka – njegovog soundscapea

Nije dovoljno čuti stih; važno je čuti ga u kontekstu šuma mora, zvona crkve, šuštanja maslina. Tako se poetska riječ otoka spaja s njegovim prirodnim ritmom, stvarajući jedinstveno slušno iskustvo koje vas doslovno prenosi na Hvar.

U trenutku kada su dijalekti pred postupnim nestajanjem, dokumentacija i izvedba dijalektalne poezije postaje čin očuvanja identiteta. Buratović to jasno ističe: „Ako smo vam naslovom pobudili želju da poslušate kako se nekad govorilo, ali kako se i danas govori na otoku Hvaru, uživajte u svakoj izgovorenoj riječi, njenoj melodičnosti i ljepoti i znajte da je izgovorena s puno ljubavi, želje i težnje da se ne zaboravi.“

Ova audioknjiga je, dakle, više od umjetničkog projekta. To je izjava o važnosti očuvanja jezične baštine, dokument o tome kako zvuči identitet jedne zajednice, i most između prošlosti i budućnosti.

Od Sućurja do Hvara grada, od Gdinja do Jelse, „Tragom versi“ nudi putovanje kroz geografiju i povijest otoka, gdje svako mjesto nosi svoj jedinstveni fonetski pečat. Čokavski iz Zastražišća razlikuje se od čakavskog iz Gdinja, a štokavski iz Sućurja od cokavskog iz Hvara. Sve te nijanse, svi ti prizvuci, čuvaju se u ovoj dragocjenoj zbirci.

Ravnateljica Općinske knjižnice i čitaonice Jelsa, magistra bibliotekarstva Maja Vukić upozorava na važnost ovakvih projekata iz lingvističke perspektive. Na otoku Hvaru većina naselja govori južnočakavskim, ikavskim dijalektom, čije je bogatstvo i raznolikost zorno prikazano u članku „Čakavski dijalekat ostrva Hvara“ Mate Hraste iz 1935. godine.

Ta raznolikost je zapanjujuća, pojašnjava Vukić, čak i u najmanjim mikrolokacijama postoje razlike. U Jelsi, primjerice, različito se govori u Banskom Dolcu, primarnom boravištu težaka, i na Molo bondi ili Rivi, boravištu veleposjednika. Ove suptilne razlike nose u sebi cijelu socijalnu i kulturnu povijest mjesta.

Međutim, Vukić upozorava na zabrinjavajuću pojavu: „Što zbog neizbježnog utjecaja globalizacije na jezik, odnosno uvođenja stranih i internacionalnih izraza, a još više zbog mikrolokacijskih gibanja stanovništva na nivou samoga otoka, jezik postaje fluidan.“ Naglasci sve više lutaju, riječi se izgovaraju sve blaže, a izvornih govornika – onih koje bi mogli nazvati fetivim govornicima – sve je manje.

Zato je projekt poput „Tragom versi“ toliko vrijedan: on ne samo da bilježi poeziju, već bilježi i sam jezik prije nego što nestane. Wilhelm von Humboldt rekao je: „Prava je domovina, u stvari, jezik.“ I zato ga treba cijeniti i čuvati.

„Ovo je izdanje jedan od najljepših primjera kako se tradicija, poezija i suvremena tehnologija mogu susresti da bi nastalo nešto novo i trajno“", ističe Deban. „Upravo kroz audio format, „Tragom versi“ čuva ono što se na papiru ne može do kraja prenijeti. Govor ne ostaje samo zabilježen, on živi i čuva glasove koji bi inače možda utihnuli.“

U ovom je izdanju zapisano ono što bi s vremenom moglo nestati – jezik ne samo kao sredstvo izražavanja, nego kao identitet. Daje glasovima novo mjesto u suvremenosti, a nama podsjetnik koliko je vrijedan zvuk jezika koji govori o nama samima.

Hvarska poetska riječ sada putuje daleko – od Milne do svijeta. I to je možda najveća vrijednost ovog projekta: autentičnost koja postaje univerzalna, lokalnost koja govori svima, a identitet koji se čuva kroz zvuk materinjeg govora.

fotografije: Brigita Božiković