Roman Svila, škare, objavljen 1984. godine, vrlo je brzo postao i ostao kultni naslov. Sav satkan od krhotina, promjena mjesta boravaka i adresa, djeluje kao kakav kaleidoskop sjećanja u kojem se pretapaju slike prošlosti sa slikama sadašnjosti. Poetsko-refleksivna proza u ispovjednom tonu, još k tomu pisana iz pozicije djevojke iz građanskoga sloja, predstavljala je inovaciju za vrijeme u kojem je nastala. Prigušeni feminizam koji je zračio iz romana, djelovao je subverzivno.
S romanom Svila, škare i onima koji su uslijedili (Marina ili o biografiji, Berlinski rukopis i Dora, ove jeseni) – autorica ispisuje svoju autobiografsku tetralogiju čiji se dijelovi međusobno prožimaju i obogaćuju. U njoj su biografije drugih, sudbine članova obitelji, prijatelja i poznanika skladne kockice od kojih se slaže glavna priča. Priča o potrazi za samom sobom.
Irena Vrkljan rođena u Beogradu 1930., hrvatska je pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, scenaristica, esejistica i prevoditeljica; poznata i kao "hrvatska Virginia Woolf". Njena majka je bila Bečanka koja je doselila u Beograd, a otac trgovački zastupnik čija je obitelj vukla podrijetlo iz Lovinca. Nakon bombardiranja 1941. godine, Irena se s obitelji seli u Zagreb gdje završava gimnaziju i upisuje studij arheologije, etnologije i germanistike. Vrkljan se već 1950-ih, u okviru generacije krugovaša, počinje javljati kao pjesnikinja, a prevoditeljskim radom bavi se zajedno sa svojim prvim suprugom, također pjesnikom, Zvonimirom Golobom. Piše i televizijske scenarije i radiodrame (redovito surađuje s režiserom Zvonimirom Bajsićem). Kasnije će u Berlinu studirati na Filmskoj akademiji gdje upoznaje svog drugog supruga, njemačkog pisca i dramaturga Benna Meyera-Wehlacka. S Bennom će, sve do njegove smrti 2014.g., živjeti u Berlinu i također blisko surađivati. Nakon mladenačke nadrealističke poezije, kroz svoju autobiografsku prozu, Irena Vrkljan tematizira osjećaj neukorijenjenosti, rasutost identiteta, kompleksnost prošlosti koja opterećuje sadašnjost, prepoznavanje sebe u tuđim biografijama i oslobođenje pisanjem kao trajno inspirirajuće motive. Do sada je objavila više od dvadeset knjiga: pjesničkih zbirki, romana, autobiografske proze i eseja, te je dobitnica svih važnijih književnih nagrada i dopisna članica HAZU.
O projektu ČUJ OVU KNJIGU
Naslanjajući se na iskonsku tradiciju usmenog prenošenja priča koja započinje još u najranijoj čovjekovoj dobi pričanjem priča djeci, a koja kasnije u svijetu vizualnih podražaja kržlja i nestaje - projektom ČUJ OVU KNJIGU želimo u ljudima probuditi uspavanu emociju slušanja. Emociju koja nastaje proizvodnjom tisuću slobodnih, osobnih asocijacija, i to kroz gotovo alkemijski proces koji se događa dok zvuk putuje labirintom slušateljevog uha do svoje luke u nekoj od moždanih sinapsi. Svi suradnici projekta ČUJ OVU KNJIGU su strastveni radiofonski autori, glazbenici, ton majstori i glumci koji su se 2013. godine okupili oko predstave HOERSPIEL: mala igra za slušanje (i gledanje) Pavlice Bajsić, a kojom je, na točki susreta kazališne scene i radijskog etera, svoj rad započeo radiofonski teatar. Proznom materijalu u svom radu pristupamo s poštovanjem prema piscu i u duhu umjetničke radiofonske produkcije koju njegujemo i nastavljamo. Na putu do posla, u tramvaju, u autu – slušajmo knjige.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.