Naslov

Posljednja oaza

Autor

Vito Gospodnetić

čita

-

Nakladnik

Audio Store Transonica

Izdanje

Zagreb, 2023.

ISBN

978-953-8329-29-6

Trajanje

0 sati 26 minuta

žanr

soundscape

Cijena

5.99€ (45.13kn)

Posljednja oaza

Posljednja oaza kompozicija je prirodnih zvukova koje je autor Vito Gospodnetić snimio u parku prirode Kopački rit u istočnoj Hrvatskoj. Splet vodenih tokova čini ovo područje idealnim staništem za više od 260 vrsta ptica, uključujući čaplje, rode, gnjurce, vodomare, orlove i mnoge druge. Njihova glasanja, pjesme, cvrkut i lepet krila poput nota odjekuju močvarama Kopačkog rita. Zvuci prirode stapaju se na ovom malom komadiću netaknute prirode u svojevrsnu zvučnu harmoniju: vode lagano zapljuskuju obale, kreketanje žaba dopire iz šaša, tršćak šušti dok leluja na vjetru. Tu se roje i jata raznovrsnih insekata, sićušnih stvorenja koja češće čujemo nego vidimo, a čije zujanje prožima bujnu vegetaciju: pčele zuje u radu, na suncu cvrčci cvrče u pulsirajućem ritmu, a cikade u smirujućoj uspavanki. 

Slušanje zvukova prirode djeluje na nas terapeutski, popravlja raspoloženje, umanjuje stres i napetost, te na taj način potiče zdravo stanje uma. Studije potvrđuju da slušanje zvukova prirode ima utjecaj i na fizičko zdravlje ljudi, podiže razinu energije i kognitivnih funkcija, pa čak i smanjuje osjećaj boli. Slušanje zvukova prirode nekoliko minuta prije odlaska na spavanje djeluje opuštajuće i može poboljšati kvalitetu sna. Zastanite, poslušajte i opustite se uz zbor zujanja, cvrkuta i melodija prirode, uz umirujuće titraje Kopačkog rita.

Vito Gospodnetić utemeljitelj je tvrtke Samofix i tonskog studija koji djeluje u njenom sklopu. Od 1972. do 2010. radio je kao tonmajstor Hrvatskog radija. Autor je i tonmajstor mnogih dokumentarnih radio drama i fičera od kojih su neke prevedene na njemački, švedski i finski jezik, te izvođene u programima stranih radio stanica. Za svoj rad primio je nagrade: Prix Futura, Berlin (1979. UNESCO Special Prize, 1981. Grand Prix, 1983. specijalna nagrada, 1993. specijalna nagrada), Nedjelja Radija, Grand Prix – figura Euterpa, Ohrid (1979.), Nagrada Radio Zagreba (1981.), Taktons, Velika zlatna nagrada, Novi Sad (1983.), Marulovi dani, specijalna nagrada, Split (1992., 1993.), Marulićevi dani, Grand Prix za dokumentarnu dramu, Hvar (1996.)