Hoću kući knjiga je o dječaku Nikoli koji želi svoje roditelje zamijeniti novima jer mu ovi sadašnji nisu po volji. Kao i većina druge djece, Nikola ne primjećuje da nije uvijek netko drugi kriv za ono što se događa. Jer, roditelji su krivi što se ne smije igrati na računalu koliko bi on htio, što mora na spavanje kada oni misle da je vrijeme i što ne smije raditi sve onako kako bi on htio. Nikola odlazi od kuće „bez pozdrava i bez papuča“, ali ipak se vrati po svoju omiljenu igračku, Monstruma. U sljedećem poglavlju već se našao na nekom drugom planetu zajedno sa svojim Monstrumom. Čim je pomislio na svoje prijatelje, oni su se stvorili. Čim je poželio da nestanu, oni su nestali. Sve što je poželio upravo se tako i ostvarilo i to istoga trena. Nažalost, uvjerio se da ono što je poželio nije uvijek i ono što je najbolje. Roditelji koji se uvijek s njim igraju, nisu sposobni paziti na njega. Nasuprot tomu, prebrižni roditelji također nisu idealno rješenje.

Pred kraj knjige, Nikola se zamislio: „Možda sam pogriješio?“ Poželio je vratiti se na Zemlju, svojim pravim roditeljima koji možda nisu idealni, ali njemu su najbolji. A dok su čekali da netko pronađe Nikolu, i njegovi su se roditelji zapitali nisu li možda pogrešno postupali. Knjiga Jasminke Petrović Hoću kući namijenjena je djeci uzrasta 6 do 8 godina. Dinamična je i nema puno likova pa je djeci priča jednostavna za pratiti. Njezin jezik nema suvišnih riječi ni opisa. Uz to je puna nonsensa i humora stoga i njezin pedagoški dio djeca intuitivno prihvaćaju.

upozorenje:

• kod iskusnih slušatelja može se javiti želja za ponovnim slušanjem knjige
• kod slušatelja početnika moguća je pojava snažnog uzbuđenja
• što će se dogoditi onima koji ne naćule uho, ne vrijedi ni pisati, jer ionako to neće moći čuti

Jasminka Petrović aktivno piše od 1990. godine i do sada je napisala više od trideset knjiga za djecu i mlade. Njezine knjige dvaput su bile među 200 najboljih dječjih knjiga svijeta i uvrštene su u katalog White Ravens međunarodne knjižnice za mlade u Münchenu: To je roman Ljeto kad sam naučila letjeti (2016.) i kratki roman za početnike u čitanju Hoću kući 2017.). Knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Prema nekima su nastale predstave koje se izvode u kazalištima za djecu i snimljeni su igrani filmovi.

Ana Petrović (1989, Beograd) bavi se ilustriranjem knjiga i drugih izdanja za djecu i odrasle. Diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 2012. Godinu dana kasnije na istom fakultetu završila je magistarski studij, modul – primijenjena grafika, atelje grafike i knjige, predmet – ilustracija. Njezina knjiga Stripoterapija uvrštena je u katalog White Ravens 2023.

Krešimir Krnic (1964.) uz akademski posao indologa bavi se i književnim prevođenjem. Preveo je nekoliko desetaka slikovnica s engleskog, njemačkog i slovenskog i nekoliko raznorodnih tekstova – romana, pripovijedaka, stručnih tekstova – sa slovenskog, njemačkog, engleskog, hindskog i urdskog. Ljubiteljima dječje književnosti i slikovnica poznat je, između ostalog, i kao uspješan prevoditelj stihovanih slikovnica Julije Donaldson, koje su u njegovom prijevodu već postale dječji klasici (npr. Grubzon, Mjesta ima na metli svima, Najotmjeniji div u gradu itd.).

Petar Cvirn rođen je 1986. u Zagrebu. Završio je studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kazališni je, filmski i televizijski glumac.