Sedam domaćih glumica - svaka u jednoj priči Rumene Bužarovske
Makedonska spisateljica Rumena Bužarovska nije nepoznata domaćoj publici. Sasvim svjesna zahtjeva koje novo vrijeme stavlja pred žene okovane patrijarhalnim odnosima, Rumena Bužarovska upozorava na emancipatorni učinak slušanja knjiga.
Golemu je pažnju cijelog našeg govornog područja privukla svojom prvom zbirkom priča Moj muž. Njena druga zbirka priča Nikamo ne idem, drugačije je strukture, no opet fokusirana na žensko iskustvo. U hrvatski je jezik ušla u prijevodu Ivice Bakovića, a u audio format u izvedbi čak sedam domaćih glumica. Knjigu otvara priča Vaza u izvedbi Iskre Jirsak, duboko inhibirane traume iz priče Kupine dolaze nam u izvedbi Jelene Miholjević, a nemogućnost ostvarenja intimne bliskosti iz priče Cika dočarana je glasom Petre Svrtan. Naslovnu priču Nikamo ne idem s karakterističnom je uvjerljivošću pročitala Ksenija Marinković, dok je priču smještenu u američku pustinju Srednjeg Zapada naslovljenu Čeroki crvena izvela Mia Krajcar, vjerno oslikavajući atmosferu vrele pustinje i prigušenog nasilja u naizgled skladnim obiteljskim odnosima. Posljedice izostanka obiteljske ljubavi možda jasnije od svih drugih oslikava priča Meduza smještena u višu društvenu klasu koju izrazito plastično predočava svojom interpretacijom Barbara Nola. Najobimnija, završna, gotovo katarzična priča sveučilišne profesorice, nesretne žrtve tradicionalnih odnosa i vlastitih slabosti otkriva sigurnu vještinu pripovijedanja glumice Olge Pakalović.
O audio izdanju knjige Nikamo ne idem razgovarali smo s njenom autoricom Rumenom Bužarovskom, predavačicom na katedri za anglistiku Univerziteta u Skopju.