Luka i Maja: detektivska agencija koja misli naglas (i zvuči još bolje)
Krimići za djecu koji ne podcjenjuju svoje čitatelje
Postoje serijali koji djecu uče čitati. I oni koji ih uče misliti. A onda postoje oni rijetki koji uspiju oboje, i još pritom ostanu beskrajno zabavni. Detektivska agencija Luka i Maja Martina Widmarka spada upravo u tu treću, najrjeđu kategoriju.
U svijetu dječje književnosti Luka i Maja već su odavno institucija. Od 2002. godine u Švedskoj je objavljeno gotovo trideset knjiga o dvoje osnovnoškolaca koji u svom gradiću, Sunčanoj dolini, rješavaju zločine koje odrasli ili ne primijete ili pogrešno protumače. Serijal je preveden na četrdesetak jezika, doživio je filmske adaptacije, kazališne predstave i videoigre. Ali ono što ga čini posebnim nije količina, nego preciznost: Widmark piše krimiće za djecu koji nikada ne podcjenjuju svog čitatelja.
U hrvatskom kontekstu taj je svijet zahvaljujući Ibis grafici već neko vrijeme prisutan i na papiru i u zvuku. Glazbena tajna Luke i Maje već živi u book&zvook audioteci, a upravo se snimaju novi nastavci. Glas im ponovno posuđuje Nikša Marinović, glumac čiji je mirni, ali razigrani pripovjedni ton kao stvoren za kombinaciju napetosti i humora koju Widmark tako dobro dozira.
Za Ibis grafiku, izdavača ovih knjiga u Hrvatskoj, Luka i Maja nisu “samo još jedan serijal”. Kako kaže Saša Krnic, urednica i izdavačica: “U dječjoj književnosti najteže je naći ravnotežu između zabave i ozbiljnosti. Widmark to radi savršeno: djeca se smiju, ali uče kako razmišljati, kako povezati tragove i kako nije sve uvijek onako kako izgleda na prvi pogled.”
Zašto Luka i Maja funkcioniraju?
Na prvi pogled, formula je jednostavna: dvoje prijatelja, mali grad, jedan zločin po knjizi. No ispod toga krije se vrlo precizna konstrukcija. U Sunčanoj dolini svi se poznaju: tu su policajci, vlasnici dućana, muzejska ravnateljica, kavana, hotel, crkva. Taj mali, zatvoreni svijet idealan je laboratorij za krimi-zagonetke, ali i za promatranje ljudskih slabosti.
U knjizi Tajna slavnog detektiva (jednoj od onih koje sada dobivaju i svoju zvučnu verziju) Widmark se poigrava još jednim slojem: pojavljuje se “pravi” slavni detektiv koji očarava cijeli grad, sve osim Luke i Maje. Njima je nešto sumnjivo. I naravno, u pravu su. Ta priča nije samo detektivska zavrzlama, nego i lekcija o autoritetu, o tome kako lako povjerujemo nekome tko se dobro predstavlja i kako je zdrava skepsa jedna od važnijih vještina odrastanja.
“Djeca imaju izuzetno dobar radar za nepravdu i za glumu,” kaže Krnic. “Ako im ponudite likove koji samo glume da su pametni, oni će to odmah pročitati. Zato su Luka i Maja tako uvjerljivi: oni ne znaju sve, ali postavljaju prava pitanja. To je možda i važnije od točnih odgovora.”
Od knjige do zvuka: prijevod u drugi medij
Upravo tu, između pravih pitanja i ritmičnosti fabule, audioknjiga dobiva svoj puni razlog. Prevesti knjigu u zvuk nije tehnički posao, nego dramaturški. Nije dovoljno samo pročitati tekst: treba naratoru i svim likovima naći prepoznatljiv glas, oslikati precizno njihova stanja i emocije, održati uvjerljivost njihovih dijaloga.
Ibis grafika je u posljednjih nekoliko godina napravila velik iskorak upravo u tom području i danas je, bez pretjerivanja, najveći domaći izdavač dječjih audioknjiga. “Zvuk je neotkriven medij,” kaže Krnic. “On ne smije biti siromašna kopija knjige. Produkcija je važna, a osjetljiva; glumac, režija, majstor zvuka, glazba, sve to zajedno mora stvoriti svijet u koji dijete može ući zatvorenih očiju.”
U slučaju Luke i Maje, taj svijet počiva na jasnoći pripovijedanja i na osjećaju da se radnja stalno kreće. Widmark piše kratka poglavlja, puno dijaloga i vrlo precizne opise, a to su idealni preduvjeti za zvučnu adaptaciju. Glas i gluma Nikše Marinovića dolaze do izražaja: on zna biti neutralan priovjedač koji vješto i zaigrano uskače u uloge, neprimjetno, a odmjereno pojačava napetost ili humor.
Izdavaštvo kao projekt kontinuiteta
Ono što se izvana ponekad ne vidi jest da su ovakvi projekti uvijek dugoročni. Serijal se ne gradi jednom knjigom, nego kontinuitetom. I na papiru i u zvuku. “Djeca vole prepoznavanje,” kaže Krnic. “Vole znati gdje su došla, zato je važno da glasovi, ton i svijet ostanu konzistentni. To gradi povjerenje.”
U tom smislu, Luka i Maja savršeno se uklapaju u filozofiju book&zvooka: knjige koje se mogu čitati, ali i slušati, knjige koje ne konkuriraju jedna drugoj, nego se nadopunjuju. Dijete može danas slušati priču u autu ili prije spavanja, a sutra je uzeti u ruke i samo listati, uživati u ilustracijama.
Prevođenje iz jezika u jezik jedan je sloj. Prevođenje iz medija u medij drugi je, možda i zahtjevniji. Ali kad uspije, rezultat je nova vrsta čitateljskog (ili slušateljskog) iskustva.
Mali detektivi i velike vještine
Luka i Maja nisu superheroji. Oni ne pobjeđuju snagom, nego pažnjom. Gledaju, slušaju, pamte. U svijetu u kojem djecu bombardiramo brzim slikama i gotovim rješenjima, takvi su junaci dragocjeni. Uče da istinu nećemo dobiti serviranu i odmah, već je ona nešto za čim moramo strpljivo tragati.
Zato nije čudno da se ovaj serijal tako dobro seli u zvuk. Detektivska priča je, u svojoj srži, uvijek bila priča koja se pripovijeda. A kad je dobro ispričana – ili dobro odigrana – ona stvara onaj rijetki osjećaj da smo na pola sata ili sat ponovno ušli u svijet u kojem je važno misliti. I u kojem djeca često vide jasnije od odraslih. Što je, u krajnjoj liniji, jedan od važnijih podsjetnika dječje književnosti.