Audio knjige u čitateljskom klubu

Iako imaju šarolike profesije - neke su inženjerke, specijalistice za digitalne komunikacije, bankarice, stručnjakinje za zaštitu osobnih podataka, rade u ministarstvima, bankama, turističkoj branši, neke imaju svoje privatne poslove – sve ih povezuje ljubav prema knjigama. U srednjoj su životnoj dobi, vole putovati, ići u kazalište i kino, na izložbe, a mnoge ističu koliko im je važan humanitarni rad i rad s djecom.

***

Dvadesetak žena okupilo se pod imenom Knjigoljupke i već se deset godina nalaze u mjesečnom ritmu kako bi podijelile svoje impresije o knjizi koju su dogovorile na prethodnom druženju. Radi se u većini slučajeva o beletristici, a izbor knjige uvjetovan je s nekoliko pravila: izmjenjuju se suvremena i klasična te strana i domaća književnost (s ciljem „pokrivanja“ književnosti što više zemalja), žene i muškarci kao autori zastupljeni su u jednakom omjeru, a poželjno je i da je knjigu moguće pronaći u knjižnicama (iako su pasionirani kupci knjiga). 

U vrijeme kada knjige ne moraju nužno biti tiskane, već su različiti digitalni uređaji dovoljni da bi se u njima uživalo, „čitanje“ knjiga slušanjem ipak je nesvakidašnji događaj i ponekad zahtijeva veći stupanj koncentracije. Ovo je pomalo paradoksalno s obzirom da je pričanje priča u prošlosti bio jedini način njihovog prenošenja i uprizorenja, a svima su nam, dok smo bili mali i nismo znali čitati, priče prenosili usmenim putem i na taj smo ih način upijali. 

Slušanje knjiga uz pomoć aplikacije book&zvook svim Knjigoljupkama koje su se priključile „eksperimentu“ bilo je novo iskustvo. Neke od njih pronašle su se u tom modelu doživljaja literature, dok je drugima knjiga u papirnatom izdanju i dalje prvi izbor. 

„Sjećanje šume“ Damira Karakaša: Zvuk mi je bio ugodan i inače mi je glumac Živko Anočić drag, ima zanimljiv glas. Svidjeli su mi se i popratni zvukovi. Brzo sam završila slušanje, no ponekada mi se događalo da se „isključim“. Sama knjiga me nije zaintrigirala ali mi je izuzetno drago da imam jedno novo iskustvo.

„Me'med, crvena bandana i pahuljica“ Semezdina Mehmedinovića: Slušati sam počela s malo bojazni da će mi biti teško zadržati pažnju. Živimo u svijetu s mnogo distrakcija, a upravo je mobitel jedna od glavnih. I onda imam knjigu baš na njemu! Testirala sam čitanje prije spavanja, tijekom vožnje, sjedeći u omiljenoj fotelji u kojoj čitam većinu knjiga… i svugdje je funkcioniralo. Sviđalo mi se što se kod naratora Boris Lera čuo bosanski naglasak, jer je i sam autor Bosanac. Iako se knjiga velikim dijelom vrti oko bolesti - što autora, što njegove žene - to me nije opteretilo. Život u tuđini, pitanje identiteta i pripadanja izvrsno su obrađeni, a ta mi je tema i osobno bliska (jer koja bosanska obitelj nije za vrijeme rata barem jednog člana poslala u inozemstvo?). Sve u svemu, doživljaj booka kroz zvook za mene je ugodno iskustvo kojem ću se vraćati. 

„Bijes“ Monike Isakstuen: Kada čitam papirnato izdanje, zastanem, ponovno pročitam, vratim se par stranica unatrag. Na ovaj način mi je to bilo malo teže (iako jesam koristila opciju rewind). Slušala sam na rate tijekom peglanja, pospremanja. Taj način mi je odgovarao. No, sjediti i slušati mi nije išlo, misli su mi povremeno bježale. Moram priznati da mi ipak malo više veseli listanje papira.

„Anđeo u ofsajdu“ Zorana Ferića i „Ježeva kućica“ Branka Ćopića: Aplikacija je laka za korištenje, pregledna je, a izbor je raznovrstan i bogat. Dosada nikada nisam koristila nešto slično niti sam ranije slušala audio knjige. U početku mi je išlo nešto teže, no kasnije sam se navikla i naučila slušati :-). Ponekada mi je tempo čitanja bio prebrz – uspoređujem to s načinom na koji bih čitala knjigu u papirnatom obliku – jer bih vjerojatno na nekim dijelovima usporila i posvetila im više pažnje. S nećakom sam poslušala knjigu „Ježeva kućica“  i mogu prenijeti samo pozitivne impresije, kako svoje, tako i jednog četverogodišnjaka :-). Aplikaciju sam već nekoliko puta preporučila jer je ovakav način "čitanja" vrlo praktičan (ne trebaju vam naočale, svjetlo koje smeta ostalima u sobi, ugodna je pratnja tijekom šetnje ili vožnje tramvajem).

„Hotel Zagorje“ Ivane Bodrožić: Odmah sam se registrirala i preuzela knjigu "Hotel Zagorje", te počela sa slušanjem u autu, na putu posao - dom. Do danas sam poslušala četiri od ukupno pet poglavlja. Autorica romana čita tekst što mi se jako sviđa, jer je autobiografski. Ne bi bilo tako dobro da ga čita netko drugi. Zaista uživam. Aplikacija je jednostavna i pametna. Pregledala sam cijelu ponudu s posebnim osvrtom na interpretatore. Mustafa Nadarević čita Jergovićev "Sarajevski Marlboro". Mirjana Rakić čita turski (politički) roman, pa onda glumci, autori... izvrsno. Sjećam se, kad bih bila bolesna, da mi je sestra ponekad čitala knjige. Tada nismo bile male, već srednjoškolke i studentice. Toga sam se sjetila slušajući Ivanu Bodrožić.