Epistolarni roman Patnje mladoga Werthera Johann Wolfgang von Goethe napisao je u dobi od samo 24 godine. Prvi put anonimno objavljen 1774., roman je odmah postao istaknuto djelo pokreta Sturm und Drang, no Goethe ga je za izdanje iz 1787. značajno promijenio, a kasnije se od njega i distancirao, žaleći zbog slave koju mu je donio.

Radnja romana prati mladog umjetnika po imenu Werther, duboko emotivnog mladića koji inspiraciju pronalazi u prirodi i umjetnosti. Werther se zaljubljuje u lijepu i nedostižnu djevojku po imenu Lotta, a razvoj njegovih osjećaja prema djevojci koja je već zaručena, pratimo kroz njegova pisma koja šalje prijatelju. 

Opisima unutrašnje borbe Werthera, njegove sve dublje tuge i melankolije kojoj se prepušta, mislima koje su često isprepletene poetičnim slikama prirode, Goethe je uspio stvoriti kompleksnog protagonista čija patnja dira srce čitatelja. Werther je tako postao simbol strastvene ljubavi i tragičnog junaka, inspiracija mnogima i ondašnji bestseler, a danas, 250 godina kasnije, lektirni klasik.

Johann Wolfgang von Goethe (1749-1832), jedan od najvažnijih njemačkih pisaca, filozof i znanstvenik, predstavnik europskog klasicizma i romantizma, ostavio je neizbrisiv trag u europskoj kulturi. 

Goethe je od djetinjstva pokazivao interes za umjetnost, jezike i književnost. Tijekom studija prava upoznao je mnoge utjecajne intelektualce i umjetnike koji su oblikovali njegovo razumijevanje umjetnosti i filozofije. Nakon kratke pravničke karijere, odlučio se u potpunosti posvetiti književnosti i umjetnosti. Prvi veliki uspjeh postigao je romanom Patnje mladog Werthera, no u karijeri dugoj više od sedam desetljeća ovaj plodan pisac posvetio se gotovo svim književnim rodovima, od poezije, eseja, drama i proza do znanstvenih radova. 

Kao strastveni putnik i istraživač proučavao je talijansku kulturu i umjetnost, a 1787. godine u Italiji je dovršio dramu u stihovima Ifigenija na Tauridi i dramu u prozi Egmont. Svoje životno djelo Faust, na kojemu je s prekidima radio gotovo šezdeset godina, objavio je 1832. Prema Faustu opere i oratorije stvaraju Schumann, Berlioz, Gonoud i drugi, simfonije Liszt, Wagner i Mahler. Nikola Tesla navodno je djelo znao napamet, a recitirajući stihove u jednom parku u Budimpešti dosjetio se ideje o rotacionom magnetskom polju. 

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.