Ne volim čitati! Mama veli da je čitanje zdravo. Nešto poput špinata. Ni njega ne volim. Pretpostavljam ni on mene. Ispada da je sve zdravo što ne volim ili što mi je dosadno. Tu nešto ne štima. Jednog me dana mama uhvatila za ruku i naredila: -Sjedni! Još je rekla: – Slušaj! Dobit ćeš za to picu, hambić, moći ćeš buljiti u televizor koliko te volja. Dakle, pod uvjetom da je slušam mogu raditi i jesti sve što volim, a nije zdravo. – Onda dobro! – rekao sam i slušao mamu kako mi čita BUM TOMICU 1. “To je ipak bolje od špinata!” – pomislio sam u sebi. A onda nisam mogao izdržati i upitao sam je: – Mama! Hoćeš li morati svim klincima kupovati piće, hambiće i sve te stvari… Mislim, to mora još netko čitati! – Pojma nemam – rekla je i zbrisala u kuhinju.
BUM TOMICA se sastoji od pedeset kratkih pričica (pedeset sličica) iz svakodnevice urbane zagrebačke obitelji. Glavni lik je desetogodišnji dječak Tomica, razapet između svoje zaigranosti i različitih očekivanja roditelja, starije sestre i mlađeg brata. Tomica je pred pubertetom i već ga pomalo muče prve zaljubljenosti, nepravde i kritički odmak prema svijetu odraslih, njegov mlađi brat vrtićke dobi zaigrano je dijete sklono na svoj način preispitati i postupke braće i roditelja, dok je najstarija kćer adolescentica koja živi u svom svijetu imajući, svojim godinama, svojstven odnos i prema braći i prema roditeljima. Iz tog normalnog "generacijskog sukoba" nerijetko se preispituju stvari preko kojih obično prelazimo kao preko svakodnevnih i običnih zahvaljujući tempu života i dnevnoj rutini. I dok odraslima život postaje rutina, djeca u ovim pričama dokazuju da je život sve samo ne rutina. Primjerice, jedno "obično" vođenje najmlađeg djeteta u vrtić od obične "rutine" pretvara se u pravu, malu senzaciju...
Likovi - Tomica, Tata (Zvonko), Mama, Piksi (Darko), Onči (Iva)
glazba uvodne špice: Andrea Giordani
urednica izdanja: Ana Šesto
Silvija Šesto rođena je 1962. u Zagrebu gdje je diplomirala filozofiju i književnost. Pisanjem se bavi od srednje škole. Objavila je podosta proze i poezije za „odrasle“, te joj je izvedeno petnaestak radiodrama, a nešto je i izvedeno na daskama koje su joj usput ispale iz glave (predstave "Zelenkapica" „Ping-pong“, Bum Tomica, Vanda, Debela, Deveta ovčica, Tko je ubio Pašteticu…). Za djecu i mlade (a i njihove starce!) objavila je romane Vanda, Debela, Tko je ubio Pašteticu, Zezomljani, Pa to je ljubav, Leon Napoleon, zbirku priča Ružičasta sanjarica, igrokaze Pričalica, serijal priča Bum Tomica 1, 2, 3 i 4 i još, još mnogo toga. Pet njezinih naslova za djecu uvršteno je u lektiru za osnovnu školu (Bum Tomica 1 i 2, Debela, Vanda i Tko je ubio Pašteticu).
Nagrade: „Ivana Brlić Mažuranić“ (Debela), Časna lista IBBY-a (Debela), "Mali Marulić" (Duboko more ili kako smo sve pobroćkali), "Mali Marulić" (Gospodin Mrak i tri bijela šeširića), Fran Galović, Kiklop (Palac Sim i palac Tam), Grigor Vitez (Tinuninu), Grigor Vitez (Uhvati mi plavog medu), Anto Gardaš (Zezopove basne), Žar ptica (Bum Tomica), Ovca u kutiji (Sirup protiv mačjeg kašlja), 2x nominirana za nagradu „Mali princ“(Tinuninu, Uhvati mi plavog medu), Ovca u kutiji (E-Crvenkapica)