BRIGADA DEL AMANECER ili, sudbina pištolja "astra" 9mm kurz, P. WA 251, 54875, tvornica Unceta y Compania, Guernica, Espana

Pred vama je susret dvoje vhunskih umjetnika u prostoru zvuka, zadivljujući tonski zapis o strasti zajedničkog stvaranja, Brigada svitanja koja može natkriliti mrak. U jedinstvo spojeni bljeskovi sunca i tame, bjesnila i žestine sjećanja, eruptivna su, snovita i referentna oda gorčini, strahovima i zabludnim nadama trajno upisanima u naše kontekstualno i identitetsko. U tim se doživljajnim rasponima gradi struktura ovog, mogli bismo slobodno reći kolekcionarskog izdanja u svijetu audio knjiga. Brigada del amanecer - ozvučena pripovijetka nastala je kao projekt pulske Apoteke i uistinu nam dolazi kao intenzivan lijek u maloj dozi, vibrantan i izniman doživljaj u prostoru čujnog. Rakovčeva virtuoznost jezika, množine njih ili tog jednog njegovog jedinstvenog, amalgamskog kojim Milan Rakovac piše, a ovdje i govori svojim glasom u zadivljujućem interpretativnom rasponu dobio je u minuciozno izgrađenim glazbenim pejzažima Tamare Obrovac prijateljsko utočište, zagrljaj ohrabrenja, ironijski odgovor na susret s bezdanom. Rakovac i Obrovac stvorili su partituru u kojoj slova i note titraju u zajedničkom ključu. (book&zvook)

Sa Obrovcima imam posla pol života, s Ivanom, Ninom, velikim slikarom koji djelom i multikulti djelovanjem ubada u svaku artističku poru… Tamara kao da nije ni pala, nego ostala zrela jabuka na očevom stablu – ars omnia vincit (et amor, by  all means,naturaly). Tamarina je ideja, naravno, da pročitam nešto svoga, za čit.. pardon,  slušatelja. Majstorica, plus ton-majstori, muštrali su me, čini mi se, satima. Jer čitam sam za se, a pišem za druge. Sebe samoga sebi – ne čitam nikad. Tamara i tonac učinili su čudo, muzika, tonske intervencije, spašavajući moj disonantni bariton… Ostalo je na slušatelju-čitatelju… (Milan Rakovac)

Milan Rakovac svojim toplim baritonom ne čita već u pravom smislu riječi interpretira svoju pripovijetku, kojoj tako dodaje jednu novu razinu postojanja, razinu s koje sam kretala u “ozvučavanje”, slijedeći njegov glas. Glas koji dobro razumijem, glas koji govori “lokalnim univerzalizmom”, glas koji u ovoj pripovijetci istovremeno grubo i poetski razotkriva vlastitost i tuđost kroz povijest i genealogiju, tamo gdje se miješa unutrašnji i vanjski svijet, svijet potreba i svijet nužnosti. Prepustila sam se tom već po sebi višeslojnom i kompleksnom Milanovom univerzumu tražeći način da stvorim još jednu novu, glazbenu dimenziju tog svijeta čije je ishodište Istra kojoj oboje pripadamo; Milan, moj suborac i ja kako se, iako generacijski različiti, znamo šaliti, kao dvoje Istrijana ukorijenjenih u svoju črlenu zemlju, u svoj govor, u svoju Istru koja nas određuje ali ne i omeđuje. Tek sam slušajući njegovu interpretaciju shvatila o kakvom se djelu radi i u kojoj je mjeri ta pripovijetka osim što je zanimljivo štivo i dramaturški sjajno izvedena; priča je gotovo filmski provedena kroz vrijeme i prostor, prebacujući se i mijenjajući s lakoćom strukturne razine djela kroz različite prizme i poglede aktera na često istu stvarnost koja ih okružuje. Uživala sam tijekom rada na ovom pomalo neobičnom i drugačijem projektu u kakvom još nisam imala prilike sudjelovati. (Tamara Obrovac)

Idejni koncept: Tatjana Genc

Grafičko rješenje naslovnice: Matija Debeljuh

Tonski snimatelj (glas Milana Rakovca): Mario Rašić

Produkcija zvuka: Zvonimir Dusper / Tamara Obrovac

Tamara Obrovac, pjevačica, flautistica, skladateljica i autorica tekstova rođena je 1962. godine u Puli, gdje je završila srednju glazbenu školu za flautu. Jazz glazbom se počinje baviti ranih osamdesetih u Zagrebu nastupajući po klubovima u Hrvatskoj i Sloveniji. Ubrzo stvara vlastiti skladateljski rukopis povezujući glazbenu i dijalektalnu tradiciju rodne Istre sa jazz glazbom što joj donosi i internacionalno priznanje. Vodi nekoliko glazbenih formacija, a uz internacionalnu koncertnu aktivnost sklada glazbu za kazalište i film. Izdala je 12 autorskih CD-a, skladala je dvjestotinjak vlastitih skladbi, glazbu za 40 kazališnih i baletnih predstava, 10 filmova. Sa svojim ansamblima održala je preko 500 internacionalnih koncerata na mnogim značajnim europskim i svjetskim festivalima i pozornicama, a za svoj rad je višestruko nagrađivana. Dobitnica je 11 nagrada za scensku glazbu uključujući i Zlatnu arenu za glazbu za film “Što je muškarac bez Brkova”, devet nacionalnih glazbenih nagrada Porin, te dvije nominacije za BBC Radio3 World Music Award. 

Milan Rakovac, književnik, publicist i prevoditelj rođen je 1939. u Rakovcima kraj Poreča. Školovao se u Puli i Zagrebu, završio Vojnopomorsku akademiju u Divuljama kraj Splita. Književni inovator i ‘avangardist iz više smjerova: jezikoslovnog, izričajnog, tematološki lokalnog i univerzalnog“. Rakovac je jedinstvena književna pojava, borac za afirmaciju čakavštine i rušitelj krutih književnih normi i uvjerenja u provincijalnost i egzotičnost književnosti nastale izvan okvira hrvatskog književnog jezika. Od 1964. kada su mu objavljene prve važnije čakavske pjesme, njegova je stalna preokupacija Istra – ljudi, priroda, prošlost, sadašnjost, suživot. Od 1968. djeluje i  kao profesionalni novinar. Bio je glavni urednik Glasa Istre 1973–75. Objavljuje pjesme, romane, putopise i kratke priče zavičajnog, istarskog nadahnuća. (Sik, 1980; Priko Učke, 1980; ’Riva i druži: ili, caco su nassa dizza, 1983; Sliparija, 1986; Snovid, 1987; Dotepenec, 1989; Istragram: štuorije & uganke, 2000; Cha for kids: pismarica ditinjska, 2004; La Triestina: spomenar-romanček iliti ga paraliterarni pamphlet, 2006; Besida priletuća, 2009., i dr.)  Piše i oglede, novinske članke, filmske scenarije i dr. 

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kuture i medija RH