Zašto slušamo knjige

I dok se taj zamah polako prelijeva i kod nas, rast popularnosti slušanja ne bi nas trebao iznenaditi.

Evo par razloga:

• Audio knjige mogu biti izuzetno iskustvo, ljudima kao vrsti nimalo strano. Dapače, neka istraživanja govore da glavninu onoga što znamo naučimo slušanjem. Još donedavno slušali smo uz vatru, na svoje smo se uši oslanjali znatno prije no što smo propisali, neurolozi kažu da je naš mozak adaptiran da prati sustavnu i dugu naraciju. Svi mi koji smo imali sreću da nam u djetinjstvu čitaju, možemo u to iskustvo uvijek posegnuti kao u toplu i ugodnu uspomenu.
• Slušanje je, dakle, iskustvo i ponešto se razlikuje od čitanja. Netko čita za nas. Ne dekodiramo sami znak, manje se napinjemo, a više prepuštamo. Ne slušamo svoj glas, slušamo drugoga. Možemo se opušteno nasloniti, zatvoriti oči, lakše prepustiti, no i lakše možemo prema tom drugom glasu zauzeti distancu, slušati ga s odmakom, kritički. Dopustimo li sebi prepuštanje, možemo se zanijeti zvukom i bojom glasa, timbrom ili nekim njegovim posebnim fonom, prozodijem, melodijom ili glasovnim letom, glatkoćom govora. Možda i samim udahom.
• Snimanje audio knjiga je složen i zahtjevan posao, no u nekim produkcijama izdavači nastoje obogatiti svoja izdanja šumovima, zvučnim efektima, snimkama atmosfera, glazbom, soundscapeom. Takve intervencije u zvučnim knjigama mogu pospješiti razumijevanje teksta i učiniti slušanje knjiga iskustvom koje je slično ili bolje od gledanja filma.
• Osim što može biti ugodno, slušanje knjiga je praktično. Slušati možemo u prijevozu, dok vozimo, uz hobi ili rekreaciju, dok obavljamo dosadne i rutinske poslove, dok čekamo. Tako, na neki način, dajemo smisao gomili izgubljenog vremena. Ne odričemo se čitanja pod pritiskom drugih obaveza.
• Uz svakodnevno mnoštvo vizualnih podražaja i našu sve veću usmjerenost na ekrane, audio knjige nam omogućuju da čitamo odmarajući oči.
• Djeca su strastveni slušatelji. Slušanje priča monumentalno je za razvoj govora i učenje.